Hrvatsko društvo, kao i mnoga društva zapadne civilizacije, postalo je iznimno podijeljeno. To je posljedica „njihovih“ nastojanja da uspostave novi svjetski poredak (NWO). Svatko od nas, kada želi ilustrirati osjećaj kako „netko“ iz pozadine upravlja procesima na globalnoj razini upotrijebi upravo izraz „oni“. Ukratko, „oni“ izgleda žele, jednu vladu, jednu valutu, jednu vjeru – globalno! Stoga ću ih ja nazvati „globalisti“. Nas zanima Europa jer smo dio te zajednice i stoga ću reći kako smatram da je temeljna ideologija EU globalista marxizam i socijalizam, što je vidljivo iz načina na koji birokrati nastoje riješiti probleme koji se pojavljuju u EU. Hrvatska upravo to predstavlja uhljebima u Bruxelles-u – problem! Najviše stoga što smo mi još uvijek tradicionalno, kršćansko i dijelom konzervativno društvo naslonjeno na vrijednosti koje EU globalisti pokušavaju poništiti.
Prilično dobro im do sad ide „udar“ na vrijednosti o kojima govorim i koja su temelj društva kakvo smo zamišljali. Je li tome tako ili nije, ostavljam vama na procjenu, dok je za mene šteta nastala od servilne hrvatske vanjske politike,nemjerljiva.Ljevica u Hrvatskoj je u tom procesu imala veliku ulogu. EU birokrati hrvatsko društvo doživljavaju kao dio slagalice i ne zanimaju ih niti tradicija niti povijest. Oni imaju samo interese i to globalističke. Upravo navedena globalistička ideologija je uzela previše maha u Hrvatskoj jer su njezini sljedbenici kod nas svugdje infiltrirani.
Problemi Hrvatske kakvu smo željeli započinju eskalirati 2000.g. kada je radikalna ljevica preuzela vlast, naročito nakon što nas Josipović, Milanović i Pusić „uvaljuju“ u EU. Nemam priliku pojasniti zašto tako mislim jer predugo traje, a i potreban je sugovornik. K tome i ljevičarski mediji ne dopuštaju debate u kojima se ruši njihov mit. Od tog trenutka, SVAKA odluka hrvatske vlade do danas ide na ruku isključivo ljevici tj. EU globalistima. Dovoljno je prisjetiti se da je Vesna Pusić, kao radikalna ljevičarka, bila zadužena za taj proces onda, a nakon toga je vanjsku politiku napunila svojim istomišljenicima koji djeluju i danas.
Za branitelje, stvarni problemi započinju nakon prisilnog umirovljenja 12 generala. Podsjetimo se, Mesić je tada ekspresno „poskidao“ 7 od 12 generala pobjedničke vojske ,zato što su u rujnu 2000. godine uputili pismo, želeći upozoriti na svjesni i planski pokušaj kriminalizacije Domovinskog rata.Tadašnji predsjednik Republike Stipe Mesić imao je istaknutu ulogu u njihovom izopćenju. Koji plijen!!! 12 generala! Bilo bi ih i više jer su pismo htjeli potpisati još neki generali, ali simbolike radi, odlučeno je da ga potpiše upravo njih 12. Osobno, mislio sam da ću dobiti poziv i upute gdje da se javim, a umjesto toga sam dobio priliku čitati i slušati naslađivanje ljevičarske bagre po medijima.
Jedan od generala potpisnika bio je i sadašnji ministar obrane general Krstičević koji je znao da sam na raspolaganju, kao i stotine naših suboraca. Na raspolaganju za sva demokratska sredstva naravno, a ne za nekakav obračun. Ministar branitelja Tomo Medved, uvjeren sam, dijelio je mišljenje generala i shvaćao o čemu govore u tom pismu i također je bio spreman staviti se na raspolaganje. A zašto? Možda stoga jer je vatra ’90-tih još gorjela u našim grudima i što nam se događalo nešto nezamislivo. Naime, svi smo osjećali ono o čemu su generali govorili i prilično nas je zateklo to sve skupa. Možda se EU globalistima jednostavno žurilo da „progutaju“ Hrvatsku, a mislili su da priličan problem mogu predstavljati momci koji su, sa krunicom oko vrata, pomrsili račune i njima i velikosrpskoj ideologiji. Momci okrenuti tradiciji, obitelji, vjeri i domoljublju. Stoga su ljevičarski globalisti, opet samo možda, odlučili aktivirati svoje „spavače“ tipa Mesića i vidjeti što se dade učiniti i koliko su uopće ti likovi spremni učiniti. Do sada su nažalost učinili čuda i sam Bog zna koliko toga su još spremni učiniti. S druge strane, osjećamo li mi branitelji svi isto i danas? Kako to da se neki od nas osjećaju kao da je pismo generala napisano jučer, a neki ne?
Jedna od taktika u kontroliranju oponenata je i dobro znana „zavadi pa vladaj“. Ta se taktika uglavnom koristi protiv neprijatelja, kako ideološkog tako i fizičkog. Ako u modernoj Hrvatskoj državi nastaloj na temeljima Domovinskog rata možemo naći neprijatelja, to je zasigurno radikalna ljevica. A ljevica u RH jest radikalna i većina predstavnika ljevice je radikalno nastrojena skupina. Na temeljima takve taktike odlučeno je da se braniteljska scena razbije na tisuće udruga. Jednom kada se to postiglo postalo je moguće političkim pritiscima i politikantskim metodama izdvojiti određene udruge čije bi se vodstvo moglo „modelirati“ po potrebi. Nije baš slučajno da među „vođama“ braniteljske scene nema doktora znanosti i nije se previše čuditi kada iz izjava „top“ branitelja prosječnom građaninu uopće nije jasno što ti ljudi hoće i što su njihovi problemi. Nije baš ni slučajno da se sve izjave odgovornih branitelja uvijek vrte oko osobnih materijalnih prava, kao da smo se mi stvarno borili za stanove i mirovine. Uostalom, previše materijalno neosiguranih branitelja stari i umire u Hrvatskoj da bi se i time mogli pohvaliti, ali mi smo se borili i za nešto puno više od toga!
Sasvim sigurno se NISMO borili kako bi radikalni ljevičar Vrdoljak i skupina okupljena oko opskurne strančice prevelikog utjecaja – HNS, sastavljala program po kojemu će se odgajati naša djeca, program naslonjen na ljevičarsku globalističku ideologiju. Nismo se borili niti za to da nam na HVU sjedi Dejan Jović, radikalni ljevičar i odgaja buduće časnike HV-a. Nismo se borili niti za priliku ignoriranja zakona niti za priliku da cvjeta korupcija pravosuđa radi koje je moguće da se radikalna ljevičarka gđa. Mrak Taritaš izvuče iz možebitnih malverzacija u Gunji. Nismo se borili za to da nas ljevičarski, globalistički mediji ignoriraju, omalovažavaju i lažu o nama! Za puno toga se nismo borili, a naši predstavnici uhljebljeni u udruge bliske politici niti smiju, niti znaju kako to reći. Upravo ono o čemu se ne govori predstavlja stvarni problem za budućnost hrvatskog društva i upravo ono o čemu se i inače ne govori, prešućuju i predstavnici branitelja, a ne bi smjeli. Između ostalog, borili smo se i za pravo i obavezu biti „pastirima“ i pri svakoj bitnoj odluci za RH biti važan glas, a ne da nas premijer, kao kategoriju u društvu, omalovažava glupim rečenicama. Da bi premijeru Plenkoviću i vladi danas uspjelo nametanje IK, HNS kurikula ili sulude EU migrantske politike, ovisi o oporbi i medijima. Za medije znamo, u šapama su ljevičarskih globalista, a oporba zapravo i ne postoji. Oporba je duh ’90-tih i uspijemo li ga materijalizirati, spasit ćemo se. Oporbu bi mogli predstavljatii branitelji kada čelnici njihovih udruga ne bi bili toliko otuđeni od svog članstva, tj. samih branitelja.
Ministar branitelja sastat će se sa čelnicima udruga i zaključiti će nešto, a što vidjet ćemo. U jedno možemo biti sigurni, neće značiti puno. U još nešto možemo biti sigurni, nakon što obznane zaključke ljevica će biti zadovoljna i nitko u Hrvatskoj neće reći, „…jebote, ovi momci su se uozbiljili, jel’ ovo to što smo čekali?!“I tako svaki put kada je neka ovakva prilika mi branitelji čekamo napeto što će ovi naši reći, napraviti.
Ma kako našim predstavnicima ne padne na pamet komentirati nešto poput HNS-ovaca? Npr., danas je gđa. Mrak Taritaš upozorila na „Orbanizaciju“, oštro kritizirajući članove hrvatske misije u EU i HDZ-a jer su glasali protiv sankcija Mađarskoj. Ona je, kao radikalna ljevičarka, svjesna opasnosti širenja „Orbanizma“, a kao aktivna sudionica „detuđmanizacije“ zna o čemu se tu radi.Ma molim vas kako, netko iz strančice od 200-tinjak ljudi može imat mišljenje o svemu, a „sirovi“ branitelji imaju se držati svog „tora“ i nemaju se mjesta miješati u procese!? Predstavnici branitelja moraju prepoznati trenutak u kojemu živimo i moraju shvatiti da ljevica upravlja procesima u RH i da je desnici krajnje potrebna ujedinjena, svjesna i državotvorna braniteljska scena, a namaje potrebna desnica koja se naslanja na temeljima hrvatskog društva, Domovinskom ratu, obitelji, vjeri i domu!
Naši predstavnici moraju shvatiti da vrijeme uhljebništva mora doći kraju i da je vrijeme za konkretna djela i „vraćanje usluge“ svojim suborcima i narodu. Naši predstavnici moraju znati prepoznati kada ljevica upravlja njihovim postupcima i boriti se protiv njihove ideologije na svakom koraku i u svakom detalju. A naročito je važno stavove izricati pravovremeno jasno i nedvosmisleno, tako da svi čuju.
Ne pretendiram da sam uvijek u pravu, ali nedostatak dijaloga i prilika da ljudi poput mene objasne svoje stavove u debatama rezultat je jednoumlja i nastojanja ljevice da nametne što god poželi kroz kontroliranje medijskog prostora. S druge strane, predstavnici braniteljske scene često ljude koji imaju drugačija mišljenja postavljaju u kategoriju „nepoželjnih“ i uvijek brane poziciju politike u odnosu na „kritičare“ određenih pojava iz svojih redova. Argumenti ne znače ništa u tim situacijama jer ako si protiv – ne valjaš, a to je tipično za ljevičare i totalitarizam.
Hrvatska politička scena dovoljno je konfuzna, ne trebaju nam još i konfuzni i podijeljeni branitelji. Naročito ako shvatimo da je ta podijeljenost rezultat nastojanja ljevice da razbije braniteljsku scenu i podloži je svojim interesima.
Željko Petko, pukovnik u miru