Politički tajnik MOST-a Nikola Grmoja, na jučerašnjem obraćanju novinarima, izrekao je jednu rečenicu koja bi, ako je i dijelom istinita, mogla uzdrmati sigurnosni sustav zemlje.
“SOA je pregledavala elektroničku poštu Martine Dalić i čudno je da nisu tada reagirali na ovo što je tek sada izišlo u javnost i obavijestili nadležne institucije. Isto tako i ovo što objavljuje
portal Index oko angažmana odvjetnika Šavorića i njegovih odnosa s VTB bankom pokazuje da informacije ne pušta netko tko je bio sudionik korespondencije, nego da se sve ovo pušta na nekakav drugačiji način, možda od same obavještajne zajednice koja je bila upoznata sa svim što se događa i pregledavala mailove”, rekao je Grmoja time optuživšislužbe da ili nisu radile svoj posao ili su i involvirane u “hotmail”aferu.
Ako bi ovo zadnje bilo istinito, značilo bi krah obavještajne zajednice upotrijebljene u međusobne okršaje unutar vladajuće stranke.
Iako je u posljednje vrijeme bilo neslaganja u vodećoj hrvatskoj stranci koje je kulminiralo povodom ratifikacije Istanbulske konvencije, ipak je teško povjerovati da bi se službe upustile u takvu avanturu, bez obzira od koga bi dobile nalog. Vjerujem da su neka
vremena ipak prošla.
Situacija oko Agrokora je sigurno uzdrmala hrvatsko gospodarstvo i mogla ostaviti nesagledive posljedice i državi, ali i stranim bankama koje su sudjelovale u financiranju Todorića, pa je sigurno privukla i mnoge “promatrače” banaka i korporacija koje su procjenjivale svoj status u daljnjem razvoju situacije i nisu je prepustile slučaju.
Ozbiljne države stoje iza svojih gospodarskih subjekata, posebno ako su cijele ili dijelom u državnom vlasništvu, te im sigurno pružaju svu potrebnu zaštitu, pa i obavještajnu.
Zbog toga je proces donošenja odluka oko sanacije Agrokora morao biti protuobavještajno osiguran kao i ministri i državni službenici koji su to pripremali. Neshvatljivo je da se način korespondencije, u predmetu teškom 40-ak milijardi kuna, prepustio volji pojedinaca i odvijao neslužbenim kanalima koje je i teško zaštititi.
Kao što je i rekao Grmoja, mail-ove ne pušta nitko tko je bio sudionik korespondencije, jer se pojavljuju i dokumenti koje oni nisu ni imali, što upućuje na šire razmjere ove afere.
Kome je u interesu da se proces nagodbe kontaminira u trenutku kada je izgledna uspješnost provedbe iste, te time dodatno zakomplicira gospodarska situacija u Hrvatskoj, trebaju procijeniti odgovorni, ali to ne opravdava činjenicu da nisu poduzete sve sigurnosne mjere kako do ovakvih propusta ne bi došlo.
U ovom slučaju radilo se o financijskom opterećenju u iznosu od jedne trećine državnog proračuna, što samo po sebi govori o ozbiljnosti, ali i načinu na koji je trebalo pristupiti. Kratkoća vremenskih rokova ne opravdava površni pristup ovom ozbiljnom pitanju.
Iako politička opozicija govori da ih nije briga tko i kako dostavlja e-mailove, već da ih zanima samo sadržaj, morali bi razmisliti o ozbiljnosti situacije i cijeli slučaj gledati u širem kontekstu, uključujući narušeni sigurnosni aspekt.