Hrvati su kao narod često skloni generaliziranju, na način kojim veću skupinu ljudi nekog naselja, sela, općine ili skupine branitelja ili ne branitelja, neke političke opcije ili vjerske skupine izjednačavaju u njihovim ponašanjima, navikama, mišljenjima stavljajući pod njih zajednički nazivnik premda se dosta njih ne uklapa u te i takvo zamišljene jednadžbe i koncepcije jer odista odudaraju od većine iz takvih skupina.
HDZ i SDP kao dvije političke interesne skupine
Ukoliko pak promatramo političke opcije koje vladaju u RH od završetka Domovinskog rata HDZ i SDP njih odista običan puk hrvatski generalizira kao dvije političke interesne skupine proistekle iz komunističkog sustava koje vuku sve značajnije poteze po sudbinu hrvatskog naroda od završetka Domovinskog rata do dana današnjega.
Te se političke skupine ili interesne grupacije rotiraju na vlasti gdje se njihova klackalica ili njihalica vlasti okreće ponekad na desnu a ponekad na lijevu stranu premda je ovdje pitanje desne strane jako diskutabilno jer i ova uvjetno rečeno „desna“strana više vuče lijevo a kako bi prikrila svoje lijeve stavove skriva se iza one floskule kako su oni zapravo“desni centar“jer centar zapravo ne postoji jer centar može biti samo Isus Krist ili Sin Božji a svi oni koji žele Njega slijediti su od njega desno ili pak lijevo.
Ta svi znamo kako je na Križu Kristove Muke razbojnik s Njegove lijeve strane proklinjao Isusa govoreće mu ako je on odista Sin Božji zašto ne spasi i Sebe i njih dok je razbojnik s desne strane povjerovao da je On odista Sin Božji i molio Ga da ga primi u kraljevstvo Božje što mu je Isus i obećao i zasigurno je on završio s Isusom u raju istoga dana.
Ukoliko u tom kontekstu promotrimo dvije vladajuće političke garniture u RH onda je SDP odista onaj lijevi razbojnik koji proklinje, vrijeđa i ne vjeruje u Sina Božjega dok bi sve desne političke garniture u RH pa čak i u svijetu trebale biti one koje vjeruju Sinu Božjemu i Njegovim Riječima.
HDZ nije stranka kršćanske i desne provenijencije u Hrvata
Ukoliko se pak složimo kako HDZ nije stranka desne katoličke provenijencije kako se lažno predstavljaju onda njih i ne možemo promatrati kao desnu političku opciju u Hrvata, premda je dobar dio članova te stranke odista okrenut dobrim dijelom desno, no oni su učlanjeni u tu stranku zbog svojih uskih i sitnih interesa.
I upravo te dvije političke opcije su na današnji dan 12.sječnja 2025.godine ponudile Hrvatima dva kandidata, dvije tužne alternative za drugi krug Predsjedničkih izbora u RH premda ni jedan od tih kandidata ne pripada desnom političkom spektru niti može predstavljati „desnog razbojnika“pored Isusa na onaj dan na Golgoti, tako da je Hrvatima odista danas ponuđena tužna alternativa za glasovanje kako je to lijepo rekao kandidat za Predsjednika RH Tomislav Jonjić.
Hrvatima na današnji dan 12.01.20205.je ponuđena takva alternativa biranja lošeg od lošijeg kandidata za Predsjednika RH
Premda je Hrvatima ponuđena ta tužna alternativa i užasno loša ponuda oni su bili dužni unatoč tome izići na izbore i obaviti svoju građansku dužnost jer su u suprotnom imaju smatrati izdajnicima hrvatskog naroda.
Ukoliko su se oni odlučili načiniti svoje listiće nevažećim oni su time ostavili Milanovića, direktnog slugu sotone koji pripada skupini „lijevog razbojnika“pored Isusa jer su Milanović i oni koji ga podržavaju to i dokazali, u onoj prednosti nad Primorcem koju je stekao u prvom krugu a ona je 49,09% glasova hrvatskih glasača što isto vrijedi i za one koji su svoje listiće učinili nevažećim.
Ukoliko pak glasači iziđu na izbore i glasuju za Primorca oni nisu dali svoj glas Milanoviću i „lijevom razbojniku“a nisu ga doduše dali ni onom „desnom razbojniku“ koji je povjerovao,već su oni zapravo ostavili nadu kako će s Primorcem lakše pronaći put do tog „desnog razbojnika“ jer Primorac je obećao u svojoj kandidaturi kako će slijediti upravo put“desnog razbojnika“na Križu Isusove Muke.
I upravo zbog tog njegovog obećanja jedini ispravni put koji su Hrvati mogli danas slijediti je bio put Mostara i drugih mjesta u zemlji i inozemstvu kako bi dali svoje glasove Draganu Primorcu.
Ja, Vlado Marušić ovdje pod punom moralnom, materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljujem kako sam danas poslije Svete mise ,i ne sam otišao u Mostar sa svojim osobnim vozilom i zaokružio na Filozofskom fakultetu , na prvom katu, u kabinetu koji je bio označen sa početnim slovima MA kandidata Dragana Primorca.
Ja i moji ratni kolege smo glasovali u Mostaru
Zanimljivo je kako se nisam nikome molio niti tražio ikoga da pođe sa mnom u Mostar iz Širokog Brijega, dok mi se nisu javila dvojica mojih subranitelja iz Domovinskog rata s prve crte bojišnice odmah na početku tog rata, koncem 1991.i početkom 1992.godine da bi voljeli sa mnom ići na glasovanje. Ovdje sam također dužan napomenuti i to kako mi se javio još jedan istinski Branitelj iz naše skupine prije nekoliko dana da bi i on sa mnom išao u Mostar na glasovanje ali ga je upravo danas uhvatila iznenada velika temperatura u što sam se sam uvjerio jer mi je bliži susjed, tako da je on otpao opravdano.
No, prije odlaska u Mostar u jednom kafiću u Širokom Brijegu smo popili piće da bih ja odjednom primijetio kako u istoj ravnini stol do stola i s moje desne i lijeve strane sjede sa svojim društvom još dvojica mojih ratnih kolega iz iste postrojba na svim ratnim terenima koji nisu zamijetili jedan drugoga.
Kada sam ugledao ovog s desne strane s njim sam se srdačno pozdravio i ukratko razmijenio nekoliko riječi da bih njemu pokazao ovog s lijeve strane kojeg on nije ugledao a ni prepoznao jer su godine učinile svoje te su se i njih dvojica zagrlila i pozdravila i također malo porazgovarali.
Ruka sudbine ili Božja ruka spojila je nas petoricu ratnih kolega na istom mjestu u Širokom Brijegu
Sada se postavlja pitanje kakva je to ruka sudbine nas petoricu spojila danas na dan izbora u istom kafiću, u isto vrijeme, u istoj ravnini, jedan do drugoga, s istim namjerama, istim političkim stavovima bez ikakvog prethodnog dogovora za koga ćemo glasovati a svi smo se tu našli vođeni nekom nevidljivom rukom sudbine za koju ja opravdano smatram kako je to zapravo bila Božja ruka i nitko me živ u tome ne može razuvjeriti.
Niti jednoga od njih pa čak i ovu dvojicu koju su sa mnom išli glasovati nisam pitao za koga će glasovati, niti da li će svoje glasačke listiće učiniti nevažećim, jer je meni ponad svega bilo iznimno drago što su se svi do jednoga danas odlučili glasovati premda je bilo izuzetno hladno i vjetrovito vrijeme u Širokom Brijegu i Mostaru a nitko nas na to nije tjerao niti nagovarao.
No,unatoč tome oni su time pokazali kako njihovo domoljublje i braniteljski žar nikada ne umire i ne gasi se u njima za razliku od mnogih drugih koje osobno poznajem, a koji nisu izišli na izbore ni u I krugu Predsjedničkih izbora a ni danas a također se znaju naći u mom društvu ponekad.
Ne može svatko čovjeku biti prijatelj
Međutim za razliku od tih mojih poznanika i tzv“prijatelja“ovi danas su moji istinski poznanici i moji prijatelji koji me nikada neće izdati kao što me nisu izdali ni kada je bilo najteže u Domovinskom ratu, danas su se pojavili u nekim drugim okolnostima kada se također rješava sudbina hrvatskog naroda u BiH i kroz ove izbore.
Po ovakvim situacijama treba znati prepoznati tko je Hrvat, tko je domoljub, tko je Branitelj, tko je izdajnik, tko je razbojnik s Isusove desne a tko s lijeve strane, tko je zapravo najobičnija p…a, zbog čega Hrvati stoljećima nemaju svoje države i pravog rukovodstva, zašto se donose sve gori i nakaradniji zakoni suprotni Bogu i Njegovim zakonima, zašto ljudi kradu, varaju, prijete, ubijaju začetu a nerođenu djecu, ubijaju jedni druge zbog pišanog mrginja, zašto psuju, muljaju, ruše svoje brakove, ruše svoje snove, a unatoč tome sijede u prvim redovima naših crkvi, a svejedno se rukuju s najbližima do sebe, premda su dobar dio tih ljudi kojima pružaju ruke pomirnice prevarili, opljačkali, unesrećili ili pak otjerali u tri fine materine negdje u neku zemlju daleku gdje nema takvih mrcina i lešinara kao što su oni.
Gdje nema sustava“ja tebi ti meni“ niti ima toliko spletki, laži i intriga kao što ih ima kod nas koji tako često pohodimo naše crkve a ne znamo zašto smo u njih zapravo i ušli.
U ovakvim danima se kroji hrvatska sudbina premda je izuzetno hladno i vjetrovito vrijeme, koje nije opravdanje za ponašanje nekih tzv“Hrvata“ koji me gledaju u oči kojim ih pozivam na izlazak na izbore pogledom molećive ovce a ne izlaze na izbore, dok će zapravo upravo oni biti ti koji će prvi nakon svih izbora govoriti kako su svi izabrani dužnosnici lopovi i pokvareni a nisu se udostojili dati minimum sebe kako bi upravo poslali u prošlost te lopove koje prozivaju.
Konačno“po plodovima ćete ih njihovim prepoznati“stoji lijepo zapisano u Evanđelju po Mateju 7,17., ovdje se odista vidi tko daje dobre plodove a tko ih nikako ne daje.
Dan izbora „potrefio“na Dan Krštenja Sina Božjega u rijeci Jordanu
I upravo današnji dan, Dan Isusova Krštenja na rijeci Jordanu nam daje znakovitu poruku našeg pečata ili znamena koji je činom našeg krštenja utisnut u naš život, a koji pečat nas razlikuje od svih drugih ljudi ovog svijeta koji nisu dobili taj pečat, a svatko onaj tko ima i nosi u sebi taj pečat nikada neće ostaviti prijatelja u nevolji, koji traži pomoć.
A današnjim danom svi mi koji smo izišli na izbore u drugom krugu Predsjedničkih izbora smo zapravo pružili ruku svom prijatelju u nevolji, a oni koji nisu pružili svoju ruku tom prijatelju zapravo i nisu njegovi prijatelji niti se takvima mogu zvati.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba/Foto: Screenshot