U Republici Hrvatskoj legalno i sukladno zakonima, propisima i ustavom nije moguće registrirati bilo kakvu udrugu, stranku ili organizaciju čije je djelovanje tajno ili polu-tajno. Načelo javnosti djelovanja pravnih osoba (ili transparentnosti – kako se to u novije vrijeme kaže), neka je vrsta “osigurača” uređenih zemalja i sustava i brana anarhiji, korupciji, terorizmu i svim drugim mogućim štetnim posljedicama koje bi se zacijelo javile ako bi postojala sloboda tajnog udruživanja. Takva vrsta udruživanja i djelovanja bi, dakle, bila ne samo u opreci s pravnim poretkom, nego i u potpunoj suprotnosti s njime…
Zato je sasvim razumljivo da je to načelo javnosti sastavnicom i hrvatskog Zakona o udrugama i ono mora biti sadržano u statutu svake pojedine udruge.
Tako se, primjerice, u Zakonu o udrugama, vezano za načelo javnosti rada u Članku 7. kaže:
“Djelovanje udruge temelji se na načelu javnosti. Javnost rada udruge uređuje se statutom, u skladu sa Zakonom.”
(Vidi: https://www.zakon.hr/z/64/Zakon-o-udrugama; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 22.2.2020.)
Nadalje, u službenom naputku Ureda za udruge (“Kako registrirati udrugu”), na str. 10., poglavlje C (“STATUT UDRUGE”), točka C.1.4. (“Javnost rada”) piše:
“Statutom je potrebno urediti pitanje javnosti rada udruge. To znači da je potrebno propisati na koji će način udruga svoje članove (a ako osnivači to žele, i širu javnost), obavještavati o svojem radu. Ovo je pitanje osobito značajno za udruge koje imaju relativno veliki broj članova. Međutim, obveza javnosti rada ne sprečava udrugu da statutom propiše uvjete pod kojima će javnost biti isključena sa sjednica tijela upravljanja ili drugih aktivnosti udruge.”
(Vidi: https://udruge.gov.hr/UserDocsImages/UserFiles/File/kako_registrirati_udrugu.pdf; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 22.2.2020.)
Ovih smo dana svjedoci velike prašine koja se podigla oko masona u Hrvatskoj, prije svega zahvaljujući državnom odvjetniku Draženu Jeleniću i njegovom sukobu s Nikicom Gabrićem. Spomenuta braća masoni dohvatili su se za gušu iz razloga koji još uvijek nisu posve jasni (jer, teško je vjerovati i jednom i drugom), ali, to na kraju i nije tako važno, kao što nije važno niti jesu li ti masoni obična skupina šarlatana koji sami sebi dokazuju kako su “bitni” ili ljudi s opasnim namjerama.
Bitno je samo to da oni kao takvi u Republici Hrvatskoj ne mogu postojati (kao tajna ili polu-tajna organizacija ili udruga), jer su takav ustroj i djelovanje u koliziji s našim zakonima.
Činjenica da naša javnost do ovog sukoba dvojice spomenutih masona nije niti znala za postojanje te organizacije u Hrvatskoj, dovoljno govori u prilog tomu koliko je poštovano zakonski propisano načelo javnosti djelovanja.
Naravno, postavlja se pitanje: Tko je dopustio njihovo registriranje i djelovanje i zašto se onaj tko je potpisao rješenje o registraciji nije pridržavao slova zakona? I hoće li taj “netko” (a čiji identitet nije teško utvrditi) snositi posljedice svoga ponašanja, a masonske lože po sili zakona biti stavljene izvan zakona odnosno ugašene? Tko i kako nadzire poštivanje statuta udruga, pa i javnost rada, budući da je propisana zakonom?
Otužno je ovih dana slušati našeg ministra pravosuđa koji “predlaže ostavke” onima koji su na visokim dužnostima u državnoj upravi a u isto vrijeme su članovi masonskih loža.
Je li on upoznat sa Zakonom o udrugama i propisima koji reguliraju javnost rada istih?
I konačno, zar se nitko živ (čak ni ministar pravosuđa!) ne pita: Do kada ćemo pisati zakone koji za nekoga vrijede, a za nekoga ne?
Tko se to poigrava pravnim sustavom i sudbinom ove države!?
Tko i u ime čega dopušta jednom tajnom udruženju s krajnje sumnjivim (moguće i opasnim) namjerama slobodno vršljanje po Hrvatskoj i zašto se i s kojim pravom čak i neki od najviših predstavnika vlasti stavljaju na njihovu stranu i opravdavaju ono što se opravdati ne može?
Što god ti masoni htjeli, što god radili ili ne radili, nije im mjesto u Hrvatskoj, a jedina logična posljedica svega ovoga što se događa morala bi biti promptna, trenutačna i apsolutna zabrana djelovanja te organizacije!
Pa neka oni svoj “humanizam” i “dobrotvorstvo” prakticiraju gdje god žele, ali izvan granica naše Hrvatske!