„To su kamatari, to su mafijaške organizacije, ali legalne”, rekao je jučer Marin Miletić komentirajući „agencije za naplatu potraživanja”, povodom novog curenja osobnih podataka – ovaj put i maloljetnika. „Da je ova država imalo demokratska, kao što premijer Plenković voli isticati po briselskim hodnicima, onda bi država riješila te kamatare”, rekao je i prozvao Ministarstvo financija i Ministarstvo pravosuđa: moraju sad pokazati da stoje iza onog što govore i donijeti građanima sigurnost od nezakonite naplate dugova.
A Sandra Benčić je apelirala na guvernera HNB-a Borisa Vujčića da odmah stavi moratorij na prodaju potrošačkih dugova koji se nalaze u kreditnim institucijama, odnosno bankama, dok se ne stvori regulatorni okvir. Od Hrvatske udruge banaka traži da se očituje o solidarnoj odgovornosti banaka, koje su dugove prodale agencijama u kojima su dužnici manje zaštićeni.
B2 Kapital i EOS Matrix su i drugi nazvali kriminalnim organizacijama koje nezakonito utjeruju dugove i od 270.000 građana su napravili robove. Hoće li Sabor formirati istražno povjerenstvo, koje će rasvijetliti tko stvarno stoji iza tih zlostavljačkih agencija, i način na koji dolaze do povlaštenih bankarskih informacija? No, i ono što se za sad zna upućuje da bi iza tog lukrativnog posla mogli stajati visoko pozicionirani ljudi iz hrvatskih banaka, pa i samog HNB-a, banke koja nije ni hrvatska ni narodna. A to bi objasnilo mnogo toga, pa i izostanak prave regulative poslovanja tih agencija.
Naime, kad je osnovan B2 kapital, u njega je na poziciju predsjednice uprave stigla je jedna visoko pozicioniranih direktorica Erste Banke, zajedno za sa kolegom koji je radio na procjenama rizika, a koji je sa sobom donio probrani portfelj dužnika koje je B2 otkupio uz diskont od 85%! Tu “vreću robova” par godina je svjesno punio zloupotrebljavajući poziciju i ovlasti, odnosno povlaštene i povjerljive informacije.
B2 holding, registriran u Norveškoj, je prema dokumentima vlasnik B2 kapitala u Hrvatskoj. No prema našim saznanjima suvlasnik je član uprave Erste banke, čija je sestra supruga jednog od viceguvernera HNB-a, poznatog među ostalim po vrlo velikom odudaranju imovine od prihoda. Naime – imovina mu višestruko prelazi ono što bi, prema svojim primanjima, trebao imati. Objašnjava li to šutnju HNB-a oko „utjerivača dugova”, koji su zasjeli na račune stotina tisuća građana?
I, naravno, pitanje koje se logično postavlja – jesu li ljudi koji su stigli iz banaka u B2 i EOS Matrix zloupotrijebili položaj i iskoristili povjerljive informacije – bankarske tajne, donijeli sa sobom i dokumente i podatke o klijentima, ili su jednostavno nekim putevima od banaka dobili i one informacije o klijentima koje možda ne bi trebali imati?
Još jedno pitanje koje se logično nameće je, zašto B2 holding, pored Skandinavije, Italije i Španjolske, i naravno europskog centra za pranje novca Luxemburga, posluje gotovo isključivo u post-komunističkim državama istočne Europe i Balkana, poznatim po korupciji i neredu u financijskom sektoru, dok u državama poput Njemačke, Francuske, ili Engleske – nisu prisutni? Iako je, recimo, London svjetski centar kapitala. Jesu li dobili odbijenicu od tamošnjih vlasti, ili jednostavno posluju tamo gdje je lakše „loviti u mutnom”?
Jer, prema nedavno iznesenim podacima, oni su samo u Hrvatskoj otkupili potraživanja u iznosu od preko 30 milijardi kuna glavnice, a u „regiji” čak 300 milijuna! To je očito tema koja će se pojavljivati kao jedna od ključnih tijekom iduće godine – kad nas čekaju čak tri izborna ciklusa, dakle predsjednički, parlamentarni, i izbori za europarlament.
Zato nije čudo da zastupnici oporbe, i lijeve i desne, prozivaju „lihvare”: Da nije bilo curenja podataka, u čak dva navrata, pri čemu je ovo posljednje posebno kritično, vjerojatno bi i dalje ostali u sjeni, i sjetile bi ih se tek udruge poput „Franka”. Postoji osnovana sumnja na to kako više agencija za naplatu potraživanja, koje djeluju na području Hrvatske, razmjenjuje baze podataka, što ne bi smjele raditi, te tako dolazi do curenja tih podataka, ali i mogućnost da razmjena podataka s bankama prelazi ono što zakon dozvoljava. Jer ako su to radile, to prelazi nadležnost AZOP-a i ulazi u nadležnost USKOK-a, to bi bilo udruživanje radi počinjenja kaznenog djela. Naime, ukupan broj podataka kojeg te agencije, temeljem onog što su otkupili, mogu imati je vrlo blizak broju podataka koji je iscurio. A taj broj obuhvaća oko 5% punoljetnog stanovništva Hrvatske kad se gleda samo posljednji incident.
Podsjetimo, od tvrtke EOS Matrix procurilo više od 181 tisuće osobnih podataka, a među njima su i podaci nekoliko stotina maloljetnih osoba, a u prosincu prošle godine otvorena istraga zbog curenja 77 tisuća osobnih podataka iz tvrtke B2 Kapital, još jednog utjerivača dugova, odnosno agencije za naplatu potraživanja.
Ovako, našli su se u centru interesa politike i stranaka – i to je svakako dobro za dužnike, jer takve kompanije ne vole biti u fokusu javnosti koja bi propitivala njihove prakse.