Sjećate li se Izvješća o stanju hrvatske države i nacije u 1995., koje je na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskog sabora 15. siječnja 1996., pročitao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman?…
Nešto takvoga, odnosno sličnoga nikada poslije nismo čuli.
U izvješću je dan i sažetak, odnosno osvrt na ratno razdoblje, kojeg se itekako trebamo podsjetiti. Nu, mi ćemo se ovog puta zadržati tek na onima koje je Tuđman odmah nakon Domovinskog rata posebno pohvalio, jer se i to (namjerno?) zaboravlja.
Dakle, rekao je da bi trebalo spomenuti barem neke od zapovjednika Hrvatske vojske koji su se poglavito istaknuli u Domovinskome ratu, a to su po njemu tada bili:
General pukovnici Ante Gotovina, Josip Lucić i Đuro Dečak, general bojnici Marijan Mareković, Miljenko Crnjac, Ivan Korade, Mirko Norac, Damir Krstičević, Ljubo Ćesić, Ivan Kapular, Milenko Filipović, Mile Ćuk, Nojko Marinović, Mate Šarlija- Daidža, stožerni brigadiri Mladen Kruljac, Zvonko Peternel, Renato Romić, Jozo Miličević, Stanko Sopta, Željko Glasnović, Mijo Jelić, brigadir Ante Kotromanović, pukovnici Mario Šunjić, Danijel Kotlar, i mnogi drugi.
Tuđman je dalje naglasio da su se među pripadnicima Hrvatske ratne mornarice, pod zapovjedništvom Svete Letice, u Domovinskome ratu, posebno istakli: kapetan bojnog broda Kuzma Pecotić, pukovnik Zdravko Žuvela, kapetan korvete Mile Čatlak, pripadnici „Odreda naoružanih brodova „Dubrovnik“, a od pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, pod zapovjedništvom pukovnika Imre Agotića: general bojnik Josip Čuletić, stožerni brigadir Zdenko Radulj, brigadir Matko Raos, pukovnici Josip Hrgović i Vladimir Rajtar, Goran Pauk i Neven Livajić.
U tom povijesnom izvješću naglasio je i da su zasluge u planiranju, pripremi i vođenju vojnih operacija, tijekom Domovinskoga rata, imali: prethodni i sadašnji načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, stožerni general Janko Bobetko i general zbora Zvonimir Červenko te dužnosnici Glavnog stožera, general pukovnik Petar Stipetić, kontraadmiral Davor Domazet, general bojnik Pavao Miljavac, a iz djelatnosti Ministarstva obrane iz područja opskrbe i političkopsihološke djelatnosti general bojnici Vladimir Zagorec i Ivan Tolj, te brigadir Markica Rebić.
Zatim je istaknuo da je ministar obrane Gojko Šušak imao posebnu ulogu u uspješnom vođenju Ministarstva u stvaranju hrvatskih snaga Herceg – Bosne i u ostvarivanju suradnje u ratnim operacijama oružanih snaga Hrvatske i Federacije, dok su u vrijeme rata istaknutu ulogu imale i redarstvene snage Ministarstva unutarnjih poslova, gdje se posebno isticao ministar Ivan Jarnjak, ali i general pukovnik Mladen Markač i dužnosnici Dražen Čurković, Mladen Leovac, Milan Asić, Zlatko Felja, Ivo Loborec i drugi.
Tuđman nije zaboravio spomenuti ni najzaslužnije u pripremi prvog ustroja hrvatskog ratnog saniteta. Rekao je da posebno priznanje pripada liječnicima i nastavnicima Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a poglavito: dr. Andriji Hebrangu, dr. Ivici Kostoviću, dr. Mati Graniću i dr. Zdenku Škrabalu. Pored njih, zasluge pripadaju i Kriznom stožeru zdravstva, na čijem je čelu bio dr. Hebrang, a u kojem su uz ostale bili: dr. Ivo Prodan, dr. Slobodan Dešković, dr. Mate Ljubičić, dr. Miljenko Plavšić i Ivan Medved. U taj sastav tijekom 1991. i 1992. dragovoljno se uključilo oko dvije tisuće liječnika iz cijele Hrvatske te iz Herceg – Bosne, od kojih je Tuđman rekao da posebno treba spomenuti one koji su u obavljanju svoje plemenite dužnosti smrtno stradali: Anđelko Višić, Branko Guvač, Dragutin Krušić, te dr. Ivan Šreter, koji se vodi kao nestali (nažalost još i danas!).
Od liječnika koji su se osobito istaknuli u ratnim bolnicama među ostalima bili su: Juraj Njavro, Krešimir Glavina, Miroslav Kinčl, Josip Husar, Velimir Šimunić, Goran Dodig i Mihovil Biočić.
U svom izvješću iz 1995. Tuđman nije prešutio i najzaslužnije u sanitetu Herceg-Bosne, zatim novinare, poglavito one koji su dali svoje živote, tvrtke, kulturne djelatnike, poput Svena Laste, Slobodana Praljka, Mire Međimorca i brojne druge.
Zanimljivo je da je iznio i podatak i pohvalu što je u 1995. u Hrvatskoj djelovalo 1400 izdavačkih i nakladničkih kuća i da je tada objavljeno čak (rekordnih) 2500 naslova!