Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Nama braniteljima, “svjedocima vremena” teško je otrpiti uvrjede na naš račun, osobito one koje dugoročno stvaraju hipoteku da su hrvatski branitelji zločinci.
Takve uvrjede i ponižavanja, na žalost, nije moglo otrpiti više od 4 000 branitelja. Dvije brigade HV je stradalo radi takvih “idiota”.
KOS-ovi prsti
Kao zapovjednik dragovoljaca u Zagrebu i Predsjednik Sabora Udruge Hrvatskih Branitelja, osobno sam o toj temi razgovarao i s pokojnim Tomislavom Merčepom, pokojnim Stipom Spajićem i drugim dragovoljcima koji su imali neposredna saznanja o tom događaju, koji je samo jedna od laži koju je u javnost plasirala kontra-obavještajna služba JNA s ciljem diskreditacije Hrvatske i branitelja.
Nesporno je da se zločin dogodio, da je stradalo jedno hrvatsko dijete (prezimena Zec) majke Hrvatice, i to u potpunosti osuđujem.
Kod podjele plijena nema dogovora među razbojnicima
Taj zločin nije posljedica međunacionalnog sukoba – građanskoga rata, već je dijete kolateralna žrtva sukoba dva zla, razbojnika iz Jugoslavenskih tajnih službi koji su zajedno krali i prodavali ukradeno, te na kraju se kaubojski obračunali.
Žrtva toga je i Tomislav Merčep koji je 30 godina radi toga događaja ucjenjivan i razapinjan.
Što se stvarno dogodilo i kako se stvarao “mit o malom Jasenovcu”, Domovinskoga rata, detaljno mi je ispričao jedan od hrvatskih policajaca koji je radio na tom slučaju.
O tom u nastavku. Prije toga moram upitati: zašto se zaboravlja više od 400 druge nevine djece u Domovinskom ratu? Je li Tomašević čuo za 8 anđela stradalih u Srednjoj Bosni?
Ako ne zna neka pita svoje roditelje.
Mit o “obitelji Zec”
Ubojica Munib Suljić uopće nije Hrvat, a ubio je Hrvaticu i katolkinju Mariju Zec (rođena Mesić) kojoj su braća bili pripadnici Tigrova i policije kada je ubijena skupa sa svojom kćeri Aleksandrom.
Munib Suljić je bio istaknuti član Saveza komunista na Trešnjevci prije rata. Često je boravio u kući Mihajla Zeca jer su skupa kamatarili i utjerivali dugove. Munib Suljić je ostao dužan Mihajlu Zecu 12 000 njemačkih maraka za meso koje je Mihajlo krao u Križevčanki gdje je radio, a Munib prodavao u svojoj čevabdžinici.
Mihajlo Zec je bio opasan lik i tražio je Muniba zbog tog duga, a Munib je u međuvremenu postao “veliki Hrvat”. Potražio je zaklon u Hrvatskoj Vojsci. Munib Suljić je znao da je Mihajlo Zec imućan i pripisao mu je etiketu “kosovca” i to među klincima od 19 godina koje je upoznao u postrojbi Tomislava Merčepa. Munib Suljić tada je imao 32 godine i manipulirao je tim klincima dajući im zadatak da “kosovcu” Mihajlu Zecu oduzmu oružje kojeg sigurno ima u izobilju. Dolaskom u kuću Mihajla Zeca, Munib Suljić otima nakit i novac te odlaze s plijenom, a Mihajlo Zec reagira zaštitnički i napada Muniba. Jedan od klinaca instiktivno reagira i zapuca na Mihajla Zeca. Sve se događa ispred kuće gdje istrčavaju Marija Zec i njezina kći Aleksandra. Njih trpaju u kombi jer su vidjele ubojstvo. Sve je izmaklo kontroli i Munib Suljić svojim autoritetom provodi zločin tako da naređuje odlazak na Medvednicu gdje osobno ubija Mariju i njenu kći.
Tako je planirana pljačka prerasla u okretan zločin. Merčep nema pojma o ovoj svinjariji sve dok mu nisu sve priznali klinci u pratnji Muniba Suljića. Shvatili su da su izmanipulirani.
Manipulacija advokata Nobila
Nitko iz policije i pravosuđa nije očekivao manevar koji nakon istrage provodi tada nepoznati advokat Anto Nobilo. U pozadini njihove obrane on ističe da je počinjena greška u postupku jer okrivljeni nisu dali svoje priznanje u prisustvu odvjetnika, tj. njega. To je za ono vrijeme bio potpuno neočekivan, nečastan potez bivšega državnog tužitelja Nobila, a sada prikrivenog savjetnika obrane ovih okrivljenih. Nobilo se eksponirao kao čovjek koji vadi i ubojice iz zatvora te mu karijera cvjeta, a s druge strane postaje legalni odvjetnik preživjeloj djeci ubijenih supružnika Zec.
I tu poentira u javnosti te se eksponira kao odvjetnik koji je prisilio “zločinačku državu” da plati što je ubila jadnu srpsku obitelj.
Međutim. Niti država ima bilo kakve veze s tim, niti hrvatsko sudstvo, niti policija, niti Tomislav Merčep. Sve ih je izigrao odvjetnik Anto Nobilo.
Naime, Munib Suljić, ubojica Aleksandre Zec nije uopće Hrvat. Ubio je njezinu majku Mariju Zec koja je Hrvatica i katolkinja. Motivi su bolesni um Muniba Suljića i pljačkaška namjera koju je prikrio navodeći mlade vojnike u izmišljenu akciju protiv bivšega kolege krimimalca Mihajla Zeca.
Anto Nobilo radi sebi image vrhunskoga advokata varajući sustav, a i danas će biti ponosan da se sazna ova njegova uloga jer mu godi da ovo ljudi saznaju pošto ne može sam ovako pričati o sebi, a da ne ispadne hvalisavi pokvarenjak, nego samo pokvarenjak.
Maligni srbi, mrzitelji Hrvatske i naši domaći naivni glupi Hrvati (otvorenih vidika) su plodno tlo za manipulaciju ovim čistim kriminalnim obračunom jednog muslimana Sandžaklije sa Srbinom pravoslavcem uz nedužnu žrtve jedne Hrvatice katolkinje i njezine kćeri.
Jadna su i njihova preživjela djeca koja su žive žrtve ove zlouporabe njihove obiteljske tragedije za potrebe srpske propagande.