Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Carstvo koje je u povijesti najviše nalikovalo EU bilo je Rimsko. Kada se prije oko 1 500 godina Zapadno rimsko carstvo počelo zbog moralnoga propadanja urušavati, bilo je nekih vladara koji su govorili kako se carstvo raspada radi kršćanskoga morala pa su okrutno progonili i ubijali kršćane. Ipak krah se dogodio pa je 476. godine propalo Zapadno rimsko carstvo.
Rimsko carstvo kao EU
Pedesetak godina poslije sveti Benedikt osniva red benediktinaca koji su postali ujedinjujući faktor raspadajuće Europe. Pri njihovim samostanima i pri katedralama nastale se prve poznate europske škole koje su kasnije postala poznata svjetska sveučilišta kao Bolonja, Sorbona, Oxford, Trier i ostali. Upravo su ti hramovi duha oko kojih su nicali hramovi znanosti izdigli Europljane iznad ostalog svijeta. Kršćanska duhovnost i kultura europskih naroda bila je pokretač napretka svekolikog čovječanstva. Karlo Veliki, kršćanski vladar, je još u VIII. stoljeću rekao da je zemlja bogatija što ima više obrazovanih ljudi.
EU nastala na kršćanskim vrijednostima
Europska unija (EU) izrasla je iz pepela Drugog svjetskog rata, kada su europske zemlje bile razorene i podijeljene. Osnivači EU-a, veliki kršćani i praktični vjernici, vođeni potrebom za trajnim mirom i stabilnošću, usvojili su vrijednosti koje su bile duboko ukorijenjene u kršćanskoj tradiciji Europe. Te vrijednosti, poput solidarnosti, poštovanja ljudskoga dostojanstva, slobode i pravde, oblikovale su političke, društvene i ekonomske strukture koje su se razvijale u desetljećima druge polovine 20. stoljeća. Kršćanske vrijednosti su odigrale ključnu ulogu u definiranju moralnog kompasa EU-a tijekom prvih desetljeća integracije. Kroz utjecaj Katoličke crkve i drugih kršćanskih denominacija, mnogi zakoni i političke odluke temeljili su se na principima kao što su briga za bližnjega, poštivanje života i promicanje obiteljskih vrijednosti.
Tranzicija na globalističke vrijednosti
Međutim, kako se svijet globalizirao i kako je EU rasla uključivanjem novih članica, došlo je do promjene u moralnim i etičkim prioritetima. Tranzicija kršćanske EU u globalističku dogodila se neprimjetno, pred našim očima. Vjerojatno posljednji ugledni političar od formata koji je vjerodostojno promicao kršćanske vrjednote je bio njemački kancelar Helmut Khol. Međutim, moramo znati da je Merkelica, na žalost, njegov najlošiji proizvod.
Merkeličin globalizam
U eri vladanja Angele Merkel, rođene u Istočnoj Njemačkoj od oca protestantskoga pastora koji je možda jedini koji je pobjegao iz Zapadne u Istočnu Njemačku, dogodile se najveće promjena. Ona je uspjela iz CDU-a iskorijeniti i posljednje „kršćanske Mohikance“ i u stranku unijeti lijevo-liberalni svjetonazor. EU, suočena s novim izazovima, poput migracija, klimatskih promjena i globalne ekonomije, a pod Merkeličinom palicom, postupno je usvajala globalističke vrijednosti. Upravo ona svojom čuvenom „dobrodošli“ pokreće milijune migranta u Europu čima stvara mulitikulti društvo bez vjerskih i nacionalnih odrednica. Nakon što su uvidjeli da ta politika vodi u propast, Nijemci biraju još gore pa u vlast ulaze zeleni koji pod eko agendom gase energetske kapacitete Njemačke (nuklearke). Merkeličinu palicu globalne tranzicije preuzima francuski predsjednik Macron, koji uvodi nove alate i ubrzava globalističke procese: useljavanja, stvaranje straha od pandemije, prisilnog cijepljenja, uništavanja sela. Ove (anti)vrijednosti uz moralnu propast, poticanje pobačaja, rodne ideologije i transhumanizma postale su sve važnije. Sve se to diglo na razinu ljudskih prava iznad nacije, religije ili spol. Odjednom je postala najvažnija odgovornost prema okolišu. Tradicionalne kršćanske vrijednosti su proglašene nazadnim i štetnim, slično kao i pred pad Rimskoga carstva. Francuzi postaju svjesni opasnosti od „makronizma“ pa ga kažnjavaju na izborima.
Proces otrježnjenja je otpočeo
Globalističke ideje potkopavaju tradicionalne europske vrijednosti i identitet, kao i suverenitet europskih naroda. Političke stranke i pokreti koji se protive globalizaciji dobivaju sve više pristaša u europskim narodima pa je tako primjerice mađarski lider Orban već odavno otvoreni kritičar svih globalističkih tendencija. I Meloni u Italiji i Le Pen u Francuskoj vode svoje zemlje na staze stare kršćanske slave kada je Europa bila svjetski preteča. Iako se ovim liderima prišiva euroskepticizam, oni u stvari žele Europu zasnovanu na tradicionalnim vrijednostima, nasuprot globalističkim tendencijama.
Iako su ovi lideri postigli značajne rezultate na EU izborima, tzv. pučani, ljevičari i liberali složit će veliku koaliciju koja će pošto poto izbaciti kršćanske opcije iz vladajuće koalicije pa im preostaje raditi na daljnjem zbližavanju i rastu kako bi sutra mogli preuzeti vlast i vratiti EU na dane stare slave na kojima je 1950-tih i nastala.