Emisija “Tražili ste – gledajte” bila je popularna TV emisija koju je uređivao i vodio popularni televizijski novinar ondašnje JRT Milovan Ilić Minimaks .
Očekivanom pobjedom Zorana Milanovića u drugom krugu predsjedničkih izbora hrvatski narod je opet kao i toliko puta do sada potvrdio koliko je jadan,naivan,malo vjeran, lakovjeran, malokrvan, zaboravljiv, ušutkan, ponižen, ranjen, isfrustriran, dezorganiziran, dezorjentiran, u vremenu i prostoru jer je opet izabrao kandidata kao što su to bili prethodni kandidati za tu funkciju (Mesić dva puta, Josipović jednom), premda ni jedan od njih trojice nije smio a niti trebao biti na političkoj karti RH nakon završetka Domovinskog rata.
Sva trojica njih pripadaju bivšem zločinačkom sustavu koji je u smrt odveo preko 500 000 nevinih Hrvata, svećenika, časnih sestara, hrvatskih Branitelja Ustaša, domobrana, žena, staraca i djece,a još toliko ih je pozatvarao u zloglasnim kazamatima te zločinačke države Jugoslavije, dok ih je opet toliko napustilo svoja vjekovna ognjišta je im je prijetila direktna pogibelj od te zločinačke ruke.
Bez obzira što su hrvatski branitelji početkom Domovinskog rata krenuli u taj rat kako bi se jednom za zauvijek obračunali sa zvijezdom petokrakom koju na svom čelu još uvijek ponosno nose Zoran Milanović, Stjepan Mesić, Ivo Josipović kao i svi oni koji su slavili sa Zoranom Milanovićem u izbornoj noći drugog kruga predsjedničkih izbora hrvatski narod ako se to uopće može nazvati hrvatskim narodom je takvog lika“nagradio“ čak s blizu milijun i dvjesto tisuća glasova što je činjenica koja govori sama za sebe.
Bez obzira što je Zoran Milanović ateist, koji ne pohodi Svete mise u vrijeme najvećih hrvatskih katoličkih blagdana, što predstavlja sustav koji je čista negacija Boga i Njegovih zakona, što je ratni dezerter i kukavica, što se izruguje s Ustavom RH u više navrata, što napada i vrijeđa svakoga tko mu rekne nešto protiv njegove volje, što je proruski igrač, što sramoti Hrvatsku na svakom koraku, s kojim je bilo kakva normalna suradnja nemoguća, što je bezveznjak i svađalica, što je bio inicijator izglasavanja zakona Lex Perković kojim je htio spriječiti izručivanje Udbaškog dvojca Mustać Perković Njemačkoj, što je slao svoju i Ostojićevu „miliciju“ na 100% RVI u Zagrebu, što je poslao svoju i Ostojićevu „miliciju“na hrvatskog branitelja u Vukovaru koji je lupao ćirilične ploče pa ga pri tom ubili razmrskavši mu glavu, što je napustio obljetnicu Bljeska kad su se pojavili Hosovci s majicama na kojima je pisao njihov službeni pozdrav ZDS, što je za ploču HOS-a rekao:“bacite to negdje“, što se izrugivao hrvatskoj himni na svojoj inauguraciji jer je zadužio Josipu Lisac da se izruguje s himnom, te mnogo drugih izuzetno štetnih stvari po međunarodni ugled RH hrvatski birači su mu dali cca miliju i dvjesto tisuća glasova.
Ukoliko su oni koji su mu dali svoje glasove pri tome htjeli kazniti Andreja Plenkovića i HDZ izabrali su potpuno pogrešan način jer se nikada hrvatska duša ne prodaje davanjem svog glasa onome tko nije smio postojati na političkoj karti RH.
A Zoran Milanović i svi oni koje on predstavlja trebali su završetkom Domovinskog rata nestati s političke scene da im se ne zna za sjeme ali su ih istinski Branitelji poštedjeli i oni nam sada piju hrvatsku krv i imaju to namjeru činiti i dalje.
Ne želeći abolirati HDZ, Plenkovića i Primorca u njihovim nedjelima jer ih i oni imaju podosta, ovdje je u pitanju mjera koju treba primijeniti i za jedne i druge.
SDP i svi njihovi predstavnici nisu trebali postojati nikako jer im je zakonskim putem trebalo zabraniti svako političko i javno djelovanje jer predstavljaju onaj politički sustav koji je suprotan Bogu i Njegovim zakonima, koji je u svojoj srži zločinački a svaki sustav koji je takav treba satrati u pepelu i dimu, no to se u Hrvatskoj nakon Domovinskog rata nije dogodilo i sada smo tu gdje jesmo.
Sada smo opet u situaciji da narednih 5/pet godina gledamo i slušamo onoga tko zapravo nije trebao ni postojati a na veliku žalost iseljene Hrvatske a ne ove koja je ostala u domovini , jer ova koja je ostala ovdje je odista pokazala i dokazala kako zapravo ne vrijedi ništa jer je dopustila dati preko milijun i dvjesto tisuća glasova onome tko je zapravo čista fikcija, zrak, vakuum, ne postojeći lik, imaginacija, koju su oživjeli oni koji sebe nazivaju Hrvatima a zapravo nemaju ni H u tom imenu.
Tu fikciju koju su oživjeli oni koji ne slušaju Riječ Božju jer su krenuli drugom stazom. Stazom zaborava i površnosti a ta staza uvijek vodi u propast onoga tko ju slijedi.
Konačno ono što preostaje onima koji ne slijede taj put u propast koji su izabrali tzv“Hrvati“koji su dali svoje glasove Zoranu Milanoviću glasnogovorniku tame koja je pokušala prekriti svijetlost koja je neuništiva jer je svijetlost koja zrači iz Božje ruke je čekati rađanje neke nove Hrvatske koja ne zaboravlja. A onog trena kad se takva Hrvatska rodi a roditi će se zasigurno, u njoj neće biti mjesta nikakvom Zoranu Milanoviću a niti bilo kome drugome tko liči ili podsjeća na njega mišlju,riječju dijelom ili propustom.
I tek tada će Hrvatska propupati i procvjetati. Dotle nam svima ostaje čekati. A dok čekamo rađanje takve Hrvatske prisjetimo se one poznate serije iz bivše zločinačke države SFRJ:“Tražili ste gledajte!“
Konačno žalosti me ovo ali ga moram reći:“Hrvatski narod je imao bezbroj prilika od završetka Domovinskog rata do dana današnjega kazniti SDP i HDZ izlaskom na izbore i izabrati one ljude koji vole Hrvatsku a ne ove koji vole samo svoj džep, ali taj narod radije ostaje doma u vrijeme svih izbora čime ih zapravo ostavlja na vlasti tako da smo svjedoci ovog što nam se sustavno događa pa i ovaj nepostojeći lik Zoran Milanović.“
I upravo ovog trena mi u misao dolazi natpis na nadgrobnom spomeniku pokojnog hrvatskog domoljuba Zvonke Bušića Taika koji je sebi oduzeo život razočaran Hrvatskom za koju je dao sve što je mogao boreći se za nju cijeli svoj život a ona je:
“ Za one koji su pali u borbi za domovinu nikada ne reci da su mrtvi. Oni su heroji i oni će za nas uvijek biti živi. U budućnosti kada vi budete uživali blagodati i ljepote Hrvatske domovine i slobode, malo tko će se sjetiti koliko znoja, suza i krvi je proliveno za tu vašu slobodu. Zato… zastani, sjeti se između kratke molitve za one vrle domoljube koji su patili i ginuli da bi Hrvatska živjela. Moja osobna sudbina bijaše tamnica da sam ostvarivanje mojih snova o slobodi morao dočekati na robiji. Zbogom prijatelji! Čuvajte našu domovinu Hrvatsku. 23.01.1946. – 01-09-2013. Zvonko Bušić.Taik.“
Jesmo li zaboravili koliko smo zapravo znoja, suza i krvi prolili da bi Hrvatska živjela slobodna i oslobođena zločinačkih komunističkih okova koji nam sputavaju ruke i noge i danas odabirom onoga i onih koji su nam te okove stavili i nemaju ih namjeru skinuti?
E moj narode!
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba