Za Sinjane dvojbe nema. Kembo je bio najveći. U košarkom zaluđenom središtu Cetinske krajine, Mladen Pavić, koji je u srijedu kasno navečer preminuo u 61. godini, bio je istinska legenda. Jer sinjske košarkaške bajke – tako se zove i knjiga o povijesti Alkara – ne bi bilo bez glavnog lika, čovjeka koji je 1984. jednog trećeligaša doveo do finala Kupa u zemlji, čija je liga dala osam prvaka Europe od 1979. do 1992…
Od jednog od njih – sarajevske Bosne – izgubio je Alkar to finale u Metkoviću, ali pohod do njega, rušenje Šibenke, Trepče, čačanskog Borca i Zadra, kroz sjećanja i priče u Sinju će živjeti zauvijek…
“Izgubili smo najboljeg strijelca i, složit će se mnogi, najboljeg igrača Alkara u povijesti. Iako je bio izniman košarkaš još je bolji bio kao čovjek, uvijek spreman dati košarkaški i ljudski savjet, pogotovo mlađim igračima. Njegovim odlaskom ostaje velika praznina, ali i ponos i privilegija što smo ga dugi niz godina imali u svojim redovima kao igrača, trenera i člana klupskog vodstva.”
Tako se od Kembe Pavića oprostio klub iz grada koji je hrvatskoj košarci dao i Stipu Vrcana, Milivoja Omašića, Maksa Vučkovića, Ivana Grgata, braću Stipu i Slavka Modrića, Josipa Blajića… Ali osim legendarnog trenera Vrcana, nitko od navedenih nije u Alkaru ostavio ni približan trag kao najbolji strijelac u klupskoj povijesti jer Pavić preko splitskog Dalvina i Puljanke nije stigao do Crvene zvezde u kojoj ga je htio Ranko Žeravica, već se početkom osamdesetih vratio kući i sljedeće desetljeće i pol, sve do kraja karijere, trpao koševe u dresu voljenog kluba u kojem je kasnije bio i trener te dugogodišnji član Uprave.