Više od 50.000 ovršenih od agencija za naplatu potraživanja ima dug manji od 1300 eura, oko 56.000 ih ima dug do 1500 eura, dok je tri četvrtine ukupnih potraživanja od svih ovršenih građana manje od 4000 eura. Znamo li da sudovi dosuđuju iznose nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti (GDPR) od minimalno 1500 eura – odluče li ovršeni građani koji utvrde da su utjerivačima dugova “procurili” baš njihovi podaci tužiti kažnjene dvije agencije, EOS Matrix i B2 Kapital, koliko ih se može osloboditi ovrhe kroz potencijalne prijeboje potraživanja?
Večernji list je istražio tu mogućnost i donosi izračune.
Od 3,77 milijardi eura duga svih ovršenih građana, prema podacima iz Finina Očevidnika o redoslijedu osnova za plaćanje na dan 22. listopada 2,82 milijarde iznosi glavnica, 900,47 milijuna eura zatezna kamata. Od toga se 597,82 milijuna eura odnosi na dug agencijama za naplatu potraživanja: 424,43 milijuna glavnice i 173,39 milijuna eura kamate. Za potrebe našeg istraživanja, budući da privatnost dužnika štiti GDPR, od Fine smo tražili anonimizirane pojedinačne podatke po ukupnom dugovanju agencijama te razdiobu na glavnicu i zateznu kamatu, ali i podatke o strukturi duga po pojedinačnim agencijama. Zašto?
S obzirom na to da svaki dug pripada samo jednoj agenciji, iz tih se podataka lako može izračunati koliki je prosječan dug – sa zateznom kamatom 5,723.14 eura. No medijan, stvarna vrijednost sredine distribucije, iznosi – 1289 eura. To znači da 50 posto od ukupno 104.457 dužnika ima dug manji od 1300 eura, 60 posto dugovanja je manje od 2000 eura, a ukupno 77.600 ovršenih, njih 75 posto, ima dug do 4000 eura, koliki je iznos visine štete koji sudovi imaju pravo postavljati za povrede GDPR-a bez vještačenja. Kumulativni je dug do tog iznosa oko 86 milijuna eura. Ne znamo koliko se od tih potraživanja odnosi na dvije agencije koje su kažnjene za povredu GDPR-a, no one su dvije najveće na tržištu i posrijedi su deseci tisuća ovršenih.
Ono što je indikativno je podatak da agencije provode ukupno nešto više od 104.000 ovrha, a samo EOS Matrix, prema onome što je AZOP utvrdio u istrazi, ima u glavnoj bazi podatke o 370.000 osoba. Tko su ti ljudi? Moguće je da su dužnici koji otplaćuju dug kroz razne vrste sporazuma, a ne nužno ovrhom preko Fine, no zasigurno su među njima jamci i sudužnici – građani koji nisu osnovni dužnici, a čiji su podaci procurili. I to golem broj. Prema onome što piše u revizorskom izvješću EOS Matrixa za 2022. pod točkom 9. (Značajne računovodstvene politike), kod procjene budućih novčanih tokova koriste model koji uzima u obzir svojstva dužnika: dob spol, status zaposlenja, nasljednike… i njihove međusobne odnose. U B2 Kapitalu povrijeđeni su pak podaci 77.317 potrošača.
Ne zna se koliko je potrošača odlučilo tražiti od dviju agencija informaciju jesu li povrijeđeni upravo njihovi podaci i kane li podnijeti tužbe za naknadu štete, no među njima je zasigurno i jako puno ovršenih.
Ako bismo se vodili iznosom dosuđenim za odštetu klijentici banke naznačene inicijalima R.A. d.d., prema pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2017. (koju imamo u posjedu), zbog korištenja imena i prezimena u reklamnoj kampanji za revolving karticu bez dopuštenja, mogli bismo procijeniti potencijalni razmjer odštetnih zahtjeva prema kažnjenim agencijama. To bi u hipotetskom scenariju značilo 56.515 tužbenih zahtjeva za nematerijalnu štetu radi povrede prava osobnosti, s po najmanje 1500 eura po zahtjevu (uzimamo dužnike s dugom do tog iznosa), što je ukupno 84,7 milijuna eura. Agencije bi u parničnom postupku mogle tražiti pravo prijeboja na dio potraživanja, što znači da bi se moglo otpisati oko 35 milijuna eura dugovanja ovršenih građana, a nešto bi ostalo i za naplatu – 49,7 milijuna eura u naknadama štete. U računici nisu uzeti u obzir odvjetnički troškovi, što dodatno uvećava izdatke sudskih sporova na štetu agencija. Ne moraju se podnositi pojedinačne tužbe. Ako bi se išlo na kolektivni parnični postupak, a kasnije i predstavničku tužbu, moglo bi to imati velik utjecaj na dugotrajnu financijsku imovinu, a možda i na likvidnost agencija.
Odštete za povredu GDPR-a
S obzirom na to da, prema članku 14. Odluke u kupoprodaji plasmana koju je donio HNB, prodavatelj solidarno odgovara za štetu nastalu potrošaču ako je došao pravno ili stvarno u nepovoljniji položaj nego što ga je kao dužnik imao prema prodavatelju potraživanja (a došao je “curenjem” svojih podataka), potrošači čija su dugovanja proizašla iz banaka mogu utuživati i banke kao solidarne dužnike.
Strukturu ovrha po nekoliko najvećih agencija Fina nam nije ustupila iako smo se pozvali na pravo pristupa podacima, kao i odredbama PSI Direktive EU (2003/98/EC) – kažu da članak 20. stavak 10. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima propisuje da se na davanje, korištenje, uporabu, čuvanje, pohranu podataka koji se prikupljaju, obrađuju i daju na temelju ovoga Zakona, ne primjenjuju odredbe zakona koji uređuje pravo na pristup informacijama. Stoga javnost ostaje uskraćena za informacije o tome koliko pojedinačne agencije imaju ovršenih građana i kakva im je struktura dugovanja. Dvije od njih, B2 Kapital i EOS Matrix, dosad su zajedno kažnjene sa 7,73 milijuna eura – B2 sa 2,26 milijuna, EOS sa 5,47 milijuna eura. No nakon izračuna potencijalne štete koju bi mogli snositi odluče li ih tužiti i oni čiji su osobni podaci povrijeđeni, to bi mogao biti – “kikiriki”. Posebno uzmemo li u obzir da se dosuđuju štete za povredu GDPR-a i do 4000 eura pa je 1500 tek minimalni zahtjev.