Kada su ih pronašli, tijela su im bila potpuno raskomadana. Zdrobljene lubanje, otkinute ruke i noge, trupovi potpuno odvojeni od ostalih dijelova tijela, strojevi su ih rastrgali ali i životinje…Svjedoci kažu da su prizori zgrozili čak i forenzičare. U Baćinu, mjestu na obali Une s hrvatske strane granice s Bosnom i Hercegovinom, prizori užasa iz jeseni, ratne 1991. godine, šokiraju i zbog onoga što su srpski ZLOČINCI žrtvama napravile za života, ali i nakon njihove smrti.
-Zbog likvidacija 15 zarobljenih pripadnika hrvatskih postrojbi i civila na Banovini četvoricu pripadnika srpskih postrojbi traže za ratni zločin!…
Tih je dana, u srpskoj ofenzivi, koja je imala za cilj spojiti SAO Krajinu sa zapadnom Slavonijom, pala Hrvatska Kostajnica.
Novoustoličene krajinske vlasti sastavile su popis preostalih Hrvata i 20. listopada počeli ih privoditi u vatrogasni dom u Hrvatskoj Dubici i seoski dom u Cerovljanima. Njih više od osamdeset, na današnji dan prije 30. godina, uz oružanu pratnju odvedeni su iz Hrvatske Dubice prema Baćinu. Izveli su ih iz autobusa na livadu, poredali uz rijeku. I pokosili rafalima. Dio tijela pobacan je u Unu. Dio je ostavljen na livadi da ih rastrgaju životinje.
Kada se strašan zadah leševa počeo širiti dolinom Une s obje strane granice, iz poljoprivredne zadruge doveden je bager. Iskopao je plitku jamu i u nju ubacio tijela. Kada je jama 1997. pronađena, smrznuti kosturi gotovo su virili iz nje.Samo su bili prekriveni zemljom.
Svečanost je započela polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen obilježja masovne grobnice gdje su počast odale obitelji ubijenih, predsjednik, izaslanici predsjednika Vlade RH i predsjednika Hrvatskog sabora, ministra obrane, župan Sisačko-moslavačke županije Ivan Celjak te predstavnici gradova i općina s područja županije, udruge proistekle iz Domovinskog rata i predstavnici političkih stranaka.
Masovna grobnica, druga je po broju žrtava u Hrvatskoj, podsjetila je ovom prigodom načelnica Općine Hrvatska Dubica Ružica Karagić naglasivši kako za ovaj zločin, nažalost, još nitko nije odgovarao:
„Svi mi koji smo u Domovinskom ratu izgubili nekoga od svojih najbližih često se pitamo zašto je moralo biti tako. Još uvijek i nakon 30 godina, osjećamo bol zbog gubitka, a posebice zbog načina na koji smo ih izgubili. Utjehu pronalazimo u vjeri. Puno je žrtava Domovinskog rata u ovoj našoj maloj općini. Pored kapelice Svih Svetih nalazi se spomenik žrtvama iz sela Baćin, njih 28. U neposrednoj blizini ovog spomen – obilježja nalazi se spomen – soba za sve poginule i nestale u Domovinskom ratu koji su živjeli na području općine ili su tu stradali, ukupno 137 osoba. Kaže se da čovjek živi sve dok su živa sjećanja na njega. Naša sjećanja ne blijede. Sve dok smo živi mi, živjet će i oni, u našim sjećanjima i našim srcima“.
Župan Sisačko-moslavačke županije Ivan Celjak podsjetio je da, nažalost, na području županije imamo najmanje 44 masovne grobnice:
“I po tome smo drugi, iza Vukovarsko-srijemske županije. Linija obrane Sisačko-moslavačke županije bila je najduža linija obrane u Republici Hrvatske za vrijeme Domovinskog rata. Na području naše županije izvedena je akcija Bljesak, briljantno isplanirana, veličanstvena VRO Oluja. Na području naše županije, u Sisku, osnovana je prva dragovoljačka postrojba u Domovinskom ratu, jedna satnija je bila ovdje u Hrvatskoj Dubici. U Sisku je 3. rujna oslobođena prva vojarna u Domovinskom ratu u Republici Hrvatskoj. Kažu da je rat počeo 26. lipnja napadom na policijsku postaju u Glini, da je završio predajom 21. korpusa neprijateljske vojske. Hrvatska Dubica je prva oslobođena općina na u Oluji na području Sisačko-moslavačke županije, Dvor posljednja oslobođena općina. Nažalost, drugi smo iza Vukovarsko-srijemske županije po broju ubijenih civila i po broju poginulih hrvatskih branitelja.”
Ovo sve govorim zato da bismo osvijestili činjenicu da je naša država stvorena krvlju i da su naši mnogi naši hrvatski branitelji i mnogi civili poginuli i ubijeni da bismo mi danas uživali slobodu i imali neovisnu i samostalnu državu. Naši hrvatski branitelji su najveći junaci u hrvatskoj povijesti, naglasio je Celjak.
Izaslanik predsjednika Vlade RH na komemoraciji bio je Špiro Janović:
“Ovo nije mjesto za velike govore jer ništa što čovjek kaže ne može opravdati bezumnost ovoga čina, pokolja staraca koji bi trebali biti poštovani u svakom društvu. Nažalost, naša predevna zemlja ima cijeli niz ovakvih crnih monolita: na Ovčari, Škabrnji, ovdje I sve to pokazuje Koliko je teško bilo postići ono što imamo danas.”
Mala općina Hrvatska Dubica teško je stradala u Domovinskom ratu i postala na neki način simbol hrvatskog otpora, podsjetila je izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Marijana Petir:
“U masovnoj grobnici Baćin Skela, drugoj najvećoj nakon Ovčare, ekshumirano je 56 žrtava, dok je u 15 pojedinačnih grobnica ekshumirano još 15 žrtava. Riječ je o civilima koji nisu željeli napustiti svoje domove, a ubijeni su zamo zato što su bili Hrvati ili se nisu slagali s velikosrpskom politikom. Za ratni zločin u Baćinu osuđena su u odsutnosti sedmorica pripadnika srpskih paravojnih postrojbi i ondašnje paravlasti na 125 godina zatvora. Ovaj zločin predstavljen je u tužbi Republike Hrvatske protiv Republike Srbije za genocid, a za njega su u Den Haagu između ostalog optuženi Slobodan Milošević i Mile Martić.”
Naša je dužnost da nastavimo sa procesuiranjem ratnih zločina, jer to dugujemo žrtvama i članovima njihovih obitelji, istaknula je Petir.
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović upitao je tko su ti ljudi?
“Možda vaši susjedi? Tko su oni bili, što se događalo u njihovim glavama, njihvom srcu, najjačem mišiću u tijelu, ali i najopakijem, da su odlučili smaknuti, lišiti života hladno, kukavički toliko starih, nemoćnih ljudi. Naime, voli se reći da je svaka žrtva ista. Svaka žrtva nije ista! Postoje oni jači, slabiji, odrasli punoljetni muškarci, žena, djeca, bolesni. Ovo su bili naročito ranjivi ljudi. I bili su prvi! Ovo je bilo prije Ovčare. Često razmišljam, ako ima pakla i Raja, kopka me kako izgleda mjesto u paklu za te tipove, kako ima izgleda radni dan, tko im je šef, gdje spavaju, sjete li se ikad?”
Zločin u Baćinu je zločin koji je nepoznat većem dijelu hrvatske javnosti i to je tužno, naglasio je Milanović.
Nakon komemoracije uslijedili su obilazak Spomen-sobe Domovinskog rata – Memorijalnoga prostora te sveta misa u crkvi Presvetog Trojstva u Hrvatskoj Dubici za sve poginule i nestale u Domovinskom ratu.
Ivica Pandža Orkan napisao je sljedeće na svom facebooku,
Bila mi je čast danas u Memorijalnom prostoru u Baćinu bez ograničenja i sufliranja sto se smije a sto ne smije govoriti docekati Vrhovnog zapovjednika Oruzanih snaga RH predsjednika Zorana Milanovica koji me je iznenadio svojom dobrom pripremljenosti sto mi je dalo do znanja da nije bilo uzalud i da ljudi koji brinu o njemu i sigurnosti njegove obitelji su vrhunski profesionalci .Usput sam promatrao svaki dio njegove pratnje i tehnicko osoblje i kapa im dolje.
napisao je Pandža na facebooku.
Komentar sa Facebooka
G.S.