Unatoč činjenici kako Hrvatska politička scena svakodnevno nudi niz nelogičnih odluka, glupih i zločestih izjava, priča o koruptivnim aktivnostima naših odličnika i neizostavnom dozom isprazne demagogije, ovih dana su, po mom skromnom sudu, zbunjeni i oni koji do nerazumnih granica idealiziraju bilo kojeg od ključnih političara u našoj zemlji. Uglavnom, radi se o tome da je većina na izborima pomislila da birajući Grabar-Kitarović i HDZ, bira opciju koja će biti na strani konzervativnih vrijednosti. I ja sam tada to isto pomislio, ali kako su mi djela bitnija od riječi, vrlo brzo su mi stvari postale sumnjive.
Čini mi se kako nabrajanje pojedinačnih „gafova“ čelnih ljudi hrvatske politike i pokušaj analiziranja svakog od njih ne bi imalo previše smisla jer nam onda ne preostaje previše vremena za pokušaj sagledavanja „šire slike“. A osobno smatram da je stvar upravo u „široj slici“ ili bolje rečeno, nastojanjima medija, politike, institucija i birokracije da nam je zamagli i odvede nas na krivi trag. Dakle, smatram kako niti presjednica Kolinda Grabar- Kitarović, niti premijer Plenković ne daju naslutiti da su im konzervativne vrijednosti važne i kako im uopće nije važno što građani RH misle o pojedinim problemima te kako će regairati na pojedine odluke ili izjave. Svakim danom je sve vidljivije koliki su razmjeri devastacije društva, a za što je kriva upravo ljevičarska, neoliberalno-globalistička ideologija i svakim danom je sve vidljivije koliko su naše „vođe“ otkačene od stvarnosti i prepoznavanja problema.
Godina dana je prošla od kako je g.Trump pobijedio na najvažnijim predsjedničkim izborima u novijoj povijesti i isto toliko je prošlo od trenutka kada su mediji u RH dobili zadaću učiniti sve kako bi se tog čovjeka i njegovu „konzervativnu revoluciju“ ponizilo, izrugalo, sotoniziralo i time, možda, ublažio značaj te pobjede za čitavi svijet pa tako i RH.
Onaj tko je donekle pratio političku scenu u USA zna da je rat između predsjednika Trumpa i main stream medija u USA bio sukob ideologija. Ljevičarske, neoliberalno-globalističke ideologije i konzervatizma koje je rijetko tko do sada bolje predstavio od predsjednika Trumpa. Osim toga, prokazana je sva bijeda obitelji Clinton kroz razne afere o kojima hrvatski političari i mediji šute. Postala je očita poveznica između Holywood-a, visoke politike i sex skandala, a naročito pedofilije, postalo je jasno da je politika financirala previše idiotskih neoliberalnih projekata diljem svijeta, a na štetu američkog naroda i za nas možda najvažnije, postalo je jasno da su upravo demokrati, tj. neoliberalni-globalisti i radikalni ljevičari ti koji su rasisti, mrzitelji, neinteligentni i zločesti. Upravo obrnuto od onog što su main stream, „fake news“ mediji od početka imputirali, kako Trump-u tako i svim njegovim biračima.
Za nas je još bitno kako predsjednik Trump točno zna tko je i kako postupati sa George Soros-om, likom koji je u RH previše prisutan, a naročito u visokom obrazovanju i koji svojim novcem financira i radikalnu ljevicu u Hrvatskoj. Još toga je postalo razvidno tijekom protekle godine i tek nam slijede sočne priče oko umješanosti FBI u afere oko Hillary-nih mailova i „ruske“ priče, ali to ostavljam za neki drugi put.
Sve ovo je prevažno da bi se zanemarilo jer ono što se događa u Americi tiče se svih, iz takovih mjesta dolaze i promjene i naputci.
Radi se o tome da se retorika, politika, obrazovanje i diplomacija „preslikavala“ sa centara moći kao što su Amerika i Njemačka na zemlje u „vazalnim“ odnosima pa tako i hrvatski političari ne rade ništa drugo doli puko copy-paste odrađivanje zadaća. Načelno, nemam ništa protiv i shvaćam da mala zemlja poput Hrvatske ne može „glumiti“ facu u društvu velikih, ali problem nastupa onda kada ono što veliki od nas žele, postane preteško za leđa prosječnog građanina jer je u suprotnosti sa našim načinom života, svjetonazorom, željama, ciljevima i mogućnostima, a naši predstavnici ne znaju reći „Ne!“, iako to od njih zahtjevaju upravo oni koji su ih izabrali da ih predstavljaju.
Logično, nameće se pitanje zašto je tome tako?
Možemo li pretpostaviti, stoga jer naši odličnici odrađuju naputke, a nemaju vlastitu viziju razvoja, mjesta i uloge RH u svijetu? Mogli bismo još i dalje, pretpostaviti da su nam i poslani iz tih centara moći jer je malo teže manipulirati čovjekom koji je ovdje rođen, odgajan, školovan, radio i dijelio sudbinu sa svima nama, čitavo vrijeme? Zar nije malo simptomatično kako nam u posljednje vrijeme vladaju ljudi koji su veliki dio svojih života proveli u inozemstvu?
Trump je poremetio dosadašnje odnose Amerike sa ostatkom svijeta i „make America great again“(učinite Ameriku sjajnom) postalo mu je najbitnije, a i nije ostao samo na predizbornom sloganu.
Ukinuvši financiranje ljevičarskih projekata van Amerike i našim bezvrijednim ljevičarskim aktivistima zatvorio je neku slavinu, a to je dobro. Ukinuvši neke trgovinske ugovore, poremetio je planove globalista i dio novca vratio svojim građanima, a tako će i neki hrvatski mudraci ostati bez poneke provizije za pomoć pri slabljenju svoje nacionalno svjesne države. Izlaskom iz dogovora oko klimatskih nebuloza svojim je građanima uštedio veliki novac i za trenutak ušutkao alarmiste koji nas hrane krivim informacijama i otimaju nam novce. Izmjenom imigracijske politike i nekih zakona, više novaca ostaje američkim građanima, a smanjio je mogućnost ulaska raznih kriminalaca u zemlju,a ujedno nametnuo dijalog o načinima rješavanja problema oko emigranata u EU umjesto jednoumnog nametanja tema i rješenja. Trump je prekinuo i rastući trend izrugivanja sa kršćanstvom i vjernicima i rekao „Ne!“- nametanju rodne ideologije. I to je samo dio promjena. Istovremeno su podjele u narodu postale veće i teže i to je slučaj u čitavoj zapadnoj kulturi, kao što je to slučaj i u Hrvatskoj, a za koje je kriva ljevica i njihova bahatost.
EU je do sada znala što može očekivati od USA i zajedno su bili na istoj zadaći, ispunjenju planova globalista i NWO ekipe i nekako je bilo logično da se hrvatski političari, a naročito od 2001., prepuste i uvale nas i sebe u tu bujicu, ali dogodio se Trump! I umjesto da naši poltičari skoče na priliku i ukrcaju se u taj vlak u kojem je izgleda i Češka, Poljska, Austrija, Brexit dio Engleske i na čijoj je strani predsjednik Trump i njegova administracija, oni su odlučili nastaviti zadanim putem. To nije moglo biti jasnije nego li je to bilo i još uvijek jest, pitanje kurikuluma i pitanje sastavljanja nekakvih izvješća od strane nekakvih Engleza. Usput, koji su to zapravo Englezi i kojoj političkoj opciji pripadaju i zbog čega nam treba njihov blagoslov uopće? Ako su nešto i zahtijevali od nas, zar nije nastupila promjena u globalnim odnosima i zar nije prirodno i logično da se i mi prilagođavamo promjenama u našu korist? Odluke i retorika naših političara su ljevičarska, samo deklarativno konzervativna i u posljednjih godinu dana, nije se dalo naslutiti da shvaćaju koliko su globalni odnosi drugačiji, a kamoli da su spremni prilagoditi se i iskoristiti novonastale situacije u korist građana Hrvatske.
Na našu nesreću, u nas je vrlo živa i radikalna ljevica, skupina jednoumnih mrzitelja svega logičnog i prirodnog. Jugonacionalizam je vrlo prisutan i vrlo artikuliran, a i prilično dobro financiran. Činjenica da je on vrlo živ i da ga naši „konzervativni“ političari ne spominju niti koriste priliku da uklone kompromitirane osobe iz tog „miljea“, govori upravo o tome kako njihova zadaća nije ukloniti sve prepreke na putu ka blagostanju i sreći jedne nacije već tu istu naciju „uklopiti“ u sliku koju crtaju neki sumnjivi likovi sa sumnjivim namjerama. Primjer za to je naša diplomacija puna ljevičarskih kadrova i opet, šutnja i ignoriranje ovog problema od strane „konzervativnih“ političara. Hrvatska je po mnogo čemu drugačija od ostalih EU zemalja i mi smo imali vrlo različit put ka demokraciji od većine zapadnih zemalja u vremenima nakon rušenja berlinskog zida i naši političari to nikada ne bi smjeli zanemarivati, a oni to ipak redovito čine.
Prije ili kasnije, morat će se pojaviti osoba koja će probleme jasno prepoznati i koja će smjeti o njima otvoreno govoriti. Problemi su veliki, ali rješivi, a rješenja su teško izvediva, ali su izvediva, problem je jedino u nama poznatoj činjenici da vuk ne može čuvati janjad. A zapravo nije teško razaznati tko je vuk, tko janje, a tko pas ovčar.