OSIJEK. Intoniranjem državne himne “Lijepe naše” i minutom tišine uz mirozov započela je komemoracija danas u Osijeku za sve žrtve Bleiburške tragedije i križnih puteva. Komemoracija je održana na mjestu bivšeg logora na Zelenom polju kroz koji je prošao veliki broj zarobljenih hrvatskih vojnika s Križnih putova…
“Sjećanje na žrtve Bleiburške tragedije i početka stradanja hrvatskog naroda na križnim putevima obilježavamo na simboličkoj razini, ovdje u OSIJEKU, na Zelenom polju, zbog poznatih okolnosti oko otežanog kretanja i odlaska na Bleiburško polje. Na ovome mjestu se u proljeće 1945. godine nalazio logor za hrvatske vojnike iz kolona smrti sa križnih putova koji su imali sreću pa ih je zaobišla krvava ruka OZNE, KNOJA i partizanskih jedinica” – naglasio je u uvodnom govoru jedan od organizatora Drago Marković i dodao
“Ovdje smo danas jer znamo da gotovo nema mjesta u Hrvatskoj koje nema svoj “mali Bleiburg”, odnosno mjesto gdje su partizanski zlikovci na najsvirepije načine masovno ubijali nedužne pripadnike hrvatske vojske, civile, starce, žene i djecu. Preko 200 000 Hrvata je brutalno likvidirano samo zato što su rođeni kao Hrvati, što se u normalnim demokratskim državama zove holokaustom i na takav način se i obilježava”.
Nazočnima se obratio i Marko Krznarić predsjednik Udruge Hrvatski domobran – ogranak Osijek i u svome obraćanju spomenuo i preporučio knjigu Zvonka Špringera „Osuđen bez krivnje“ u kojoj je taj tada osamnaestogodišnji logoraš domobran napisao “kako je on bio jedini prozvan putem razglasa, a koji se vratio živ, a svi drugi prozvani se nisu vratili”.
“Iz logora Zeleno Polje, „preživjeli sretnici“ upućivani su dalje u obližnje logore Tenjska Mitnica, Orlovnjak, Josipovac, Valpovo, Požegu, pa na drugu stranu u logore Vojvodine, Srbije sve do Makedonije. Zbog svega što im se dogodilo, odajmo im priznanje za žrtvu na njihovom Križnom putu” – rekao je Krznarić
Okupljenima se obratio i Nikola Mak bivši saborski zastupnik njemačke nacionalne zajednice, živi svjedok događaja iz 1945. godine koji je kao osmogodišnji dječak donosio kruh do logorske žice i prebacivao ga polumrtvim i izgladnjelim zarobljenicima. U svom obraćanju posebno je istakao stradanje njemačke zajednice koja je s dolaskom partizanskih vlasti preživjela i doživjela strahovite torture, pa je i on sam imao iskustvo logora za Nijemce u Valpovu gdje je skoro svaki drugi logoraš umro od tortura, gladi ili dizenterije. Također je kao osmogodišnji dječak imao i svoj Križni put jer su ih partizani sve “pokupili” odvezli do Austrijske granice a budući Britanci nisu htjeli primiti vratili su ih vlakom do Velike Pisanice od kuda su pješice ponovno poslati u koncentracijskom logoru Valpovo.
Molitvu na komemoraciji za sve žrtve Bleiburške tragedije i Križnih putova predvodio je velečasni Ivan Jurić iz župe Presvetog imena Marijina, u Donjem Gradu, koji je neposredno prije komemoracije s početkom u 08.00 sati služio sveta misu u crkvi Gospe Snježne u Osijeku za pokoj duša svih stradalih u ovoj tragediji.
M.M.