Okušao se i u ugostiteljstvu, no ipak vratio korijenima. Taj uspješni ratar uzgaja pšenicu, ječam, uljanu repicu, soju, kukuruz, suncokret te sjemensku soju i pšenicu za poznatog kupca, izgradio je i podno skladište, a novih planova mu ne nedostaje…
“Moja obitelj se generacijama uspješno bavi poljoprivredom, davno su tu priču započeli dida Luka i baka Evica. Tata Mato i mama Mira su se nakon školovanja u Zagrebu vratili kući te pomogli didi i baki u obradi zemlje, tovu junadi i svinja, a također su radili usluge u poljoprivredi kao što su vršidba ili branje kukuruza”, uvodi nas u svoju životnu i poslovnu priču Božidar Šarčević, vlasnik Poljoprivrednog obrta DOHA iz Nuštra, donosi agroklub.com.
Prisjeća se vremena kada im je bilo najteže, kada su zbog rata morali napustiti Nuštar. “Imao sam tad tek pet godina, a brat Krunoslav jedanaest. 1992. godine vratili smo se u Nuštar, razrušen i uništen, naša obiteljska kuća i gospodarske zgrade, štale i svinjci, sve je bilo uništeno. Tata, inače dobrovoljac Domovinskog rata, kada se sve smirilo, skinuo se iz vojske te nastavio baviti ratarstvom i uzgajati stoku. Sve se kroz godine sredilo, obnovili smo zgrade, kupili nove strojeve.
Nakon što sam završio srednju Poljoprivrednu školu u Vinkovcima, 2005. godine otvorio sam OPG i u početku obrađivao svega 3-4 ha. Bez vlastitih strojeva, ali uz pomoć brata i tate, koji su već imali svatko svoj OPG i sve potrebne strojeve kojima su mi pomogli, pa se može reći da su mi bili dobar vjetar u leđa”, zahvalan je Božidar.
Gradili iz pepela, danas obrađuje 250 ha zemljišta
2012. godine otvara obrt Doha i obrađuje tridesetak hektara. Kako to nije bilo dovoljno da bi samo od ratarstva živio, okušao se u ugostiteljstvu. “Od 2012. do 2017. pomalo sam kupovao potrebne strojeve, značajno povećao veličinu obrađene zemlje, dobio sam 17 ha državne zemlje u zakup na period od 20 godina. Ušao sam i u posjed tek razminirane zemlje koju nitko nije htio obrađivati i privesti kulturi (cca 65 ha), a kako sam u međuvremenu postao kreditno sposoban, kupio sam još 72 ha zemlje od privatnog vlasnika i izašao iz ugostiteljstva te se posvetio samo poljoprivredi i uslugama u poljoprivredi.
2016. godine je zemlja koju sam priveo kulturi nakon razminiranja otišla u povrat i ostao sam bez nje. Danas, 15 godina kako sam otvorio OPG, obrađujem 250 ha od čega je 105 ha mojih, a ostatak većinom od privatnih zakupodavaca”, opisuje Šarčević.
Ulaže bez sigurnosti za zemlju koju nema u vlasništvu
Uzgaja pšenicu, ječam, uljanu repicu, soju, kukuruz, suncokret te sjemensku soju i pšenicu za poznatog kupca. Ostvaruje iznadprosječne prinose i posjeduje modernu mehanizaciju bez koje ti prinosi ne bi bili mogući. Trenutno ima tri stalno zaposlene osobe, a u ovoj godini planira zaposliti još dvoje djelatnika. Na svim parcelama radi analizu zemlje i po stručnim preporukama obavlja gnojidbu.
“Znatno smo popravili kvalitetu zemljišta. Jedini je problem što u vlastito zemljište, državno i ono zakupljeno od privatnika, ulažem jednako, a nemam sigurnost da ću zemlju koja nije u mom vlasništvu, moći dugoročno obrađivati”, napominje.
Bilo je pokušaja apliciranja na razne natječaje, ali tek je 2018. godine uspio proći na tipu operacije 4.1.1. Programa ruralnog razvoja. “Prijavio sam se za izgradnju skladišta i kupnju mehanizacije ukupne investicije 4.300.000 kn za koju mi je odobreno 1,9 milijuna kuna. Na natječaju za tip operacije 6.4.1. aplicirao sam za kombajn s kojim vršimo usluge u poljoprivredi, u iznosu od 2.800.000 kn, odobrena mi je potpora od milijun kuna. Projekti su realizirani te mogu reći da su mi bespovratna sredstva bila od velike pomoći jer sam svakako planirao realizirati projekte i bez potpora”, govori.
Krenuli i s otkupom pa je u planu širenje
Izgradio je podno skladište u Ostrovu nedaleko Nuštra s prvotnom idejom da tamo skladišti vlastitu robu i robu s površina koje obrađuju otac i brat na svojim OPG-ovima do pronalaska tržišta, međutim otvorio se prostor i za otkup pa su proširili djelatnost.
“Počeli smo otkupljivati pšenicu, ječam, uljanu repicu, soju, suncokret i kukuruz. Za prvu godinu sam više nego zadovoljan, planiramo proširivati skladišne kapacitete i to već tekuće godine. Također imamo u planu kupnju nove mehanizacije, ali još je puno raznih ideja i planova. Ne bojimo se rada, a uskoro će mi se u ovom poslu pridružiti i zaručnica Ljubica koja je studentica prve godine na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti, inače nezaposlena učiteljica razredne nastave”, doznajemo od optimističnog, vrijednog i upornog Božidara Šarčevića koji pred sobom ima jasan cilj i sigurnim koracima grabi prema njemu.