U noći 28./29. 6. 1944. ubijen je u 65-toj godini don Đuro Perušina, svećenik kotorske biskupije i začasni kanonik.
Don Đuro je rođen 3. 2.1879. u Donjoj Lastvi, , od roditelja Ive i Ane. Mladu misu služio je 1901. Nakon završenih studija, službovao je u više župa Boke Kotorske – u Gornjoj Lastvi, Đurićima, Donjoj Lastvi i Tivtu.
-NA DANAŠNJI DAN 24. LISTOPADA 1944. UBIJEN JE ISUSOVAC PETAR PERICA – AUTOR NAPJEVA ‘RAJSKA DJEVO, KRALJICE HRVATA…’
Već je bio u mirovini kada su ga ubili partizani. O okolnostima njegove smrti, ostavio je svjedočanstvo don Viktor Kaloćira koji navodi da su u noći 28/29. 6. 1944. tri partizana pokucala na vrata don Đurine obiteljske kuće u Donjoj Lastvi, pod izlikom da bi se s njim posavjetovali. Don Đuro je, sa svojim bratom Rokom, svoje krvnike, koje je poznavao, uredno primio i počastio jelom i pićem. Ništa nije slutilo na tragediju. Negdje između 22 i 23 sata, don Đuro se ustao od stola, rekavši kako je star i da treba ići na počinak. Nakon što se pozdravio s „gostima“, operativni oficir je podigao automatsku pušku i sasuo rafal u svećenika. Don Đuro se na mjestu srušio mrtav, a njegov brat Roko je ostao „izvan sebe“. Partizani su nakon toga otišli i ostavili truplo iza sebe.
Don Đuro je jedan od tri svećenika Kotorske biskupije (uz Don Iva Brajnovića iz Herceg Novog i don Graciju Sablića s Mula) koji su ubijeni 1944. i 1945. godine od strane partizana.
Don Ivo Brajnović je brat jednog od najvećih Hrvata iz iseljeništvu, pjesnika, enciklopediste i znanstvenika Luke Brajnovića.
Luka Brajnović
************
Daksa 1944
Crno je jugo stišalo pluton
I vrisak koralne himne mira.
Nad otokom prijeti se nebo
I kiša
Slaveći zanos krvava kumira.
Dvadeset i četiri su živa sveca pala
Na mračne ruke Velikog Dana,
A mrtvi ostaše živi
U vatri prokletstva i mržnje,
Ugašenih misli i elana,
Odvratni sebi i drugima krivi.
Jesenjski zapad, crven,vapi u visine
Dotičući kroz oblake Jadran plavi,
I dvadeset i četiri leša
I uz njih krvave mrlje na travi.
/Luka Brajnović /
“Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovoga svijeta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru. Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti. Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni. Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu. Zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjati te će vrcati kao iskre u strnjici. Sudit će pucima i vladati narodima i Gospodin će kraljevat nad njima uvijeke. Koji se u nj ufaju spoznat će istinu, i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe.”
Mudr 3,1-9
L.K.