Na današnji dan, 14. travnja 1992. godine, u Zagrebu je prilikom transporta naoružanja i vojne opreme na južno bojište poginuo vrhunski intelektualac i dragovoljac Domovinskog rata Ivan Alerić…
Ivan je rođen 6. listopada 1961. u Drinovcima kao jedanaesto od četrnaestero djece oca Jure i majke Mile. Od malih je nogu pokazivao nadarenost, a nakon završene osnovne škole u rodnom mjestu i gimnazije u Posušju odlazi na studij u Zadar gdje je s najvišim ocjenama diplomirao francuski jezik i književnost i njemački jezik i književnost. Budući da u Zadru nije mogao, u Sarajevu je istovremeno studirao i povijest.
„U Zadru je ostao upamćen kao ekstra student. On je bio posebno nadaren. Takav intelekt mu je Bog dao, bistrinu i oštroumnost, a usto i plemenitost, sve vrline.“, prisjetio se Ivanovih studentskih dana njegov brat Vlado, a sličnu uspomenu na Ivana nosi i njegova sestra Marina Alerić Bebić:
„Kao osnovnoškolac, gimnazijalac i student pokazivao je i imao izvrsne moralne, radne i intelektualne osobine i ocjene. Već kao dječak imao je zreo karakter i bistar osjećaj i nastup za pravicu. Bio je plemenit, pun dobrote, skroman i posebno milostiv prema potrebitima. Ivan je bio domoljub i kozmopolit, svestran i poliglot. Jednom je u redakciji čitao novine na švedskom jeziku pa su ga začuđeno upitali otkud sad zna i švedski jezik, a on je odgovorio da je to samo varijacija na njemački. Uz redovno studiranje zarađivao je kao turistički vodič i tako uzdržavao sebe i nas mlađe koji smo studirali.“
Nakon studija zaposlio se na Filozofskom fakultetu u Zadru kao asistent iz znanstvenog područja filologije na katedri za francusku književnost. Prije rata živio je i radio u Zagrebu, a početkom demokratskih promjena aktivno se uključio u borbu za hrvatsku neovisnost. Radio je kao novinar „Glasnika HDZ“ pišući članke o hrvatskoj povijesti, a na HRT-u je sudjelovao u izradi dvije dokumentarne emisije „Podrijetlo Hrvata“ i „Kraljevska kravata“.
U jesen 1991. godine odlučio je uzeti pušku u ruke i aktivno se uključiti u obranu napadnute Hrvatske. „Nas nekolicina studenata pozvali smo koncem rujna ’91. preko radija ljude koji bi se htjeli uključiti u obranu hrvatskog juga. To je bilo neposredno pred opći napad na Dubrovnik koji je krenuo 1. listopada. Oformila se dragovoljačka skupina koja je 3. listopada ujutro krenula prema Dubrovniku, među nama bio je i Ivan Alerić.“, prisjetio se Ivanov suborac Ante Kačić, danas ugledni dubrovački odvjetnik kojemu je u živom sjećanju ostala jedna anegdota s početka putovanja: „Išli smo uvježbati izlazak iz autobusa u slučaju neprijateljskog napada na naš konvoj. Pokojni Alerić koji je sjedio s Jakšom Hodakom sa Sustjepana, rekao je ‘pa čujte mislim da bi u slučaju napada bilo najbolje razbiti prozor i iskočiti iz autobusa, a ne izlaziti redom jedan, pa drugi, pa treći.’“ S dragovoljačkom postrojbom nazvanom „SRĐ“ Ivan je sudjelovao u najtežim bitkama za Dubrovnik.
„Bili smo skupa cijelo to vrijeme, on je izdržao na nepoznatom terenu bez da je imao ikakvu obvezu doći osim velike ljubavi prema Hrvatskoj. Dugujem zahvalnost obitelji Alerić što su odgojili takvog čovjeka, takvog hrvatskog sina kojim se ja ponosim.“, završio je sjećanje Ante Kačić.
Nakon sudjelovanja u uspješnoj obrani Dubrovnika Ivan se vraća u Zagreb, a jačanjem ratnih aktivnosti u rodnoj Hercegovini odlučuje otići pomoći obranu rodne grude. Pri ukrcavanju naoružanja i vojne opreme na zagrebačkom Velesajmu, neposredno prije polaska u Hercegovinu, uslijed eksplozije mladi hrvatski domoljub i intelektualac Ivan Alerić položio je svoj život na oltar domovine. Tom prilikom smrtno je stradao i Ante Kovač iz Posušja dok je nekolicina vojnika bila ranjena.