Njegova smrt nikada nije u cijelosti rasvijetljena. Od prvog dana bila je tema raznih rasprava i nagađanja i za njegovu smrt direktno se optuživao tadašnji državni vrh na čelu s hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom čiji je bio veliki kritičar.
Ante Paradžik ubijen je 21. rujna 1991. godine prilikom povratka u Zagreb sa skupa HSP-a u Križevcima. Za njegovu smrt optužena su četiri hrvatska policajca: Željko Vučemilović-Grgić, Branko Matošević, Željko Čeko i Paško Palić koji su tvrdili da im je policajac Blaž Sarić s jednog od prethodnih punktova javio da prema njima dolazi automobil u kojemu se nalaze martićevci.
Prema svjedočenju Paradžikova suputnika Ivice Oršanića, njihov se automobil zaustavio na policijski signal. Jedan je policajac prišao automobilu s vozačeve strane, ali nije zatražio dokumente, nego se odmah udaljio nekoliko koraka unatrag i zapucao. U pucnjavi koja je trajala nekoliko minuta ispaljeno je 50-ak metaka od kojih je Paradžik smrtno stradao, dok je vozač Branko Perković bio ranjen, a Ivica Oršanić, koji je sjedio na stražnjem sjedalu, nije ozlijeđen. Za razliku od Oršanića, prvooptuženi policajac Vučemilović izjavio je kako se automobil na njihov signal nije zaustavio te da je iz automobila pucano na policajce.
Pomilovani policajci koji su ga ubili
Okružni sud u Zagrebu je 13. listopada 1993. u ponovljenom postupku proglasio svu četvoricu optuženih krivima i osudio ih na zatvorske kazne; Željka Vučemilovića-Grgića na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, Branka Matoševića na šest godina, Željka Čeku na pet godina i Paška Palića na pet godina. Vrhovni sud je djelomično uvažio žalbe osuđenika te im prvi put smanjio kazne za po godinu dana i po šest mjeseci, da bi na temelju pomilovanja prvog hrvatskog predsjednika u veljači 1995. godine, pušteni iz zatvora u kojem su sveukupno, uključujući i pritvor, proveli tri godine.
Tijekom suđenja obrana se pozivala i na Zakon o oprostu.
Paradžik je ubijen u 48. godini života, a iza njega su ostali supruga i troje djece.
Jedan od sudionika Hrvatskog proljeća
Paradžik je bio sudionik Hrvatskog proljeća 1971. godine kao predsjednik Saveza studenata Hrvatske (SSH). U svojim javnim istupima posebno je isticao potrebu za sve većom samostalnošću Hrvatske. Nakon sloma Hrvatskog proljeća započele su čistke koje su obuhvatile velik broj osoba optuženih zbog teških kaznenih djela protiv naroda i države, kontrarevolucionarnog djelovanja, nacionalizma te rušenja države i društvenog uređenja. Vođe studentskih demonstracija su uhićeni i osuđeni na zatvorske kazne, a među njima i Ante Paradžik koji je dobio tri godine zatvora.
U vrijeme Jugoslavije još je nekoliko puta uhićivan i optuživan za razna ‘krivična’ djela kao što je hrvatska trobojnica bez crvene zvijezde na njegovim pozivnicima za vjenčanje.
Kazne je odsluživao u Zagrebu i Lepoglavi.
Od prvog dana za hrvatsku samostalnost
Sudjelovao u osnivanju i stvaranju Hrvatske demokratske zajednice, te je napisao i statut stranke. Zbog neslaganja oko programa i rada stranke te nakon što je Tuđman postao njezin predsjednik, Paradžik i još sedam utemeljitelja, među kojima su bili braća Veselica, istupilo je iz HDZ-a i osnovalo novu stranku, Hrvatsku demokratsku stranku. Komentirajući zašto je napustio HDZ, Paradžik je rekao kako je u toj stranci bilo dosta onih koji su prije bili protiv samostalne Hrvatske i koji su ga progonili za vrijeme komunizma. Ustvrdio je da su mnogi u tu stranku ušli radi karijerizma, položaja i interesa.
Obnovitelj Hrvatske stranke prava
Paradžik je krenuo u obnavljanje Hrvatske stranke prava, kao nastavak Stranke prava dr. Ante Starčevića. Za predsjednika stranke izabran je Dobroslav Paraga, a za dopredsjednika Paradžik. Početkom Domovinskog rata vodstvo HSP-a utemeljilo je oružane jedinice za obranu Hrvatske – Hrvatske obrambene snage. Paradžik je postao prvi načelnik Ratnog stožera HOS-a te se pokazao kao izvrstan organizator. U nekoliko mjeseci organizirao je respektabilnu vojnu postrojbu od više tisuća pripadnika koja je dala doprinos u obrani Hrvatske i to od Dubrovnika do Vukovara.
Ubojstvo Paradžika ostalo je zapamćeno u kolektivnoj memoriji kao prvo političko ubojstvo u samostalnoj Hrvatskoj. Iako su osuđeni neposredni počinitelji ostalo je otvoreno pitanje jesu li imali nalogodavce.
Tragedija Paradžikovih nastavila se i samoubojstvom njegova jedina sina Mislava Paradžika koji je na sam Božić 2014. godine skočio kroz prozor zgrade u kojoj je živio. Navodno dugo vremena nije mogao pronaći posao. Iza sebe je ostavio troje djece.
H.H.