David Goldman, australski pisac i nezavisni novinar te voditelj thegoldmanreport.org, stranice posvećene istraživanju nacističkih zločinaca i njihovih podupiratelja u Australiji i drugdje u svijetu, za Jerusalem Post je napisao tekst u kojem žestoko kritizira Ivu Goldsteina…
U nastavku prenosimo njegov tekst:
“Hrvatski povjesničar dr. Ivo Goldstein gostovao je u lipnju 2018. u emisiji Nedjeljom u 2 HTV-a. Premda je tema bila logor u Jasenovcu, ipak se nije očekivalo da će njegove izjave podići toliko mnogo prašine. Otprilike u 28. minuti emisije voditelj Aleksandar Stanković upitao ga je: ‘Neki upozoravaju da nije pronađeno mnogo posmrtnih ostataka jasenovačkih žrtava, a tvrdi se da je ondje stradao velik broj ljudi. Kako to komentirate?’ Goldstein je ispalio bombu: ‘To je zato što je u travnju 1945. Hitler ustašama poslao specijalnu drobilicu kojom su kosti žrtava pretvorene u pepeo…’
U vremenu kad je antisemitizam u eksponencijalnom rastu, kad jedan od četiri američka milenijalca (ljudi rođeni između 1978. i 2000. godine) vjeruje da je Holokaust izmišljen, kad više od polovice Nijemaca smatra da Židovi pretjeruju s pričom o Holokaustu, Ivo Goldstein ide tvrditi da je Adolf Hitler – dok je Berlin bio pretvaran u prah i pepeo ruskim kaćušama – stigao razmišljati kako na nekakav Balkan poslati spravu za mljevenje kostiju!? Za koju inače nitko nikada ondje nije čuo.
“Posljednja stvar koja Židovima treba”
Ta Goldsteinova izjava nije samo sumanuta rečenica nekog tikvana koji je igrom slučaja uspio doći na nacionalnu TV nego jedna od posljednjih stvari koje Židovima sada trebaju. Zašto uopće ugrožavati povijest Holokausta uvlačenjem u priču jednog mjesta za koje se ne može podastrijeti forenzički dokaz da je u njemu bilo više od nekoliko tisuća žrtava? Istodobno jasenovačka lista navodnih žrtava i dalje raste! I to i ove 2021. godine! Pri tome je riječ o listi navodnih žrtava, koja je više puta ozbiljno dovedena u pitanje. Zašto muzeji Jad Vašem u Jeruzalemu ili US Holocaust Museum desetljećima šute na postupke hrvatskog muzeja JUSP Jasenovca, koji koristi snimke Treblinke ili snimke iz Ukrajine i Poljske kako bi podupro svoje preuveličane tvrdnje o žrtvama?
Zašto te organizacije pristaju na tvrdnje iz bivše Jugoslavije o astronomskim brojevima jugoslavenskih žrtava u Drugom svjetskom ratu, kad su te brojeve opovrgnuli čak i službeni jugoslavenski popisi stanovništva?
Stotinjak kilometara jugoistočno od Zagreba nalazi se mjesto gdje je u kolovozu 1941. ustanovljen sabirni logor. Prema većini izvora, oko 85 posto zatočenika bili su Srbi, Romi, bosanski Muslimani i Hrvati, dok je oko 15 posto bilo Židova. Forenzička istraživanja 1947./48., koja su proveli jugoslavenski stručnjaci, pokazala su da bi u Jasenovcu moglo biti između 2500 i 4500 žrtava (sve ove postotke i brojeve treba uzeti s oprezom, op. prev. I.V.). Osamdesetih godina Jugoslavija je pokušala prikazati Jasenovac kao ‘Balkanski Auschwitz’. Još ranije htjeli su pomoću žrtava u jednom ciničnom pokušaju iznuditi novac od Njemačke. Pa su krenuli s povećanjem broja žrtava – 59.000, 72.000, 99.000, 250.000 i tako dalje do 700 do 800 tisuća. Pravi ‘genocidni bingo’!
Naravno da Beograd nije mogao dati nikakav forenzički dokaz za te tvrdnje. S brojem manjim od 4500 (i to u velikoj većini nežidova) htjeli su se staviti uz bok Auschwitzu, gdje je na užasan način ubijeno 1.5 milijuna ljudi, u velikoj većini Židova!
Pridonosi antisemitizmu
To samo pridonosi antisemitizmu i predstavlja izraz samomržnje. Osobito za one židovske povjesničare koji su dopustili da se povijest Holokausta ukrade i da ona posluži za razračunavanje među narodima na Balkanu. Prema Zapadu, Srbija promovira Jasenovac kao mjesto židovskog stradanja, ali na Balkanu Židova u njihovim pričama više nema, i na mjesto Židova stavljeni su Srbi.
Dr. Lea David, profesorica Studija Holokausta na Sveučilištu Haifa, piše: ‘Srpska politička elita preuzela je i koristi simbole Holokausta kako bi izjednačila srpske sa židovskim žrtvama.
Time želi promovirati srpsko pravedništvo u vrijeme ratova devedesetih.’ Slično primjećuje i David McDonald sa Sveučilišta Otago: ‘Navlačeći masku Holokausta, srpski nacionalisti nastoje dobiti širu potporu. Mitovima o zajedničkom stradanju Srba i Židova nastaje serija novih mitova.’
Američki muzej Holokausta priznaje na svojoj internetskoj stranici da je utvrđivanje točnog broja stradalih u Jasenovcu ‘dosta teško jer je uništeno mnogo važnih dokumenata, a nezavisni istraživači nisu dugo mogli doći do onih dokumenata koji postoje’. A zašto onda u tekstovima pišemo o ovim ili onim brojevima žrtava u Jasenovcu ako je te brojeve teško utvrditi?
“Ruganje žrtvama Holokausta”
Muzej Jad Vašem iz Jeruzalema devedesetih je pokušao pribaviti dokumente o Jasenovcu iz Beograda. Nije dobio ništa!
Teško je prihvatiti izjave koje datiraju još iz vremena bivše Jugoslavije da broj žrtava tek treba utvrditi. Pa što je radio muzej u Jasenovcu, koji postoji 47 godina, ako do danas nije ni pokušao utvrditi gdje su ti ‘mistično nestali posmrtni ostaci logorskih žrtava’? Oni koji smatraju da nije važno koliko je bilo žrtava u pojedinom logoru, ili koji smatraju da to ne treba utvrditi – čine nemjerljivu štetu židovskoj povijesti.
U ovom vremenu snažnog rasta antisemitizma, svaki čovjek, a osobito Židov, trebao bi prestati surađivati s takvim tipovima, koji se zapravo rugaju žrtvama Holokausta.”
Zašto uopće ugrožavati povijest holokausta uvlačenjem u priču jednog mjesta za koje se ne može podastrijeti forenzički dokaz da je u njemu bilo više od nekoliko tisuća žrtava?
Što je još važnije, zašto dopustiti kontaminaciju povijesti holokausta mjestom koje ne može pružiti nikakve neovisne forenzičke dokaze. Istodobno jasenovačka lista navodnih žrtava i dalje raste! I to i ove 2021. godine. Pri tome je riječ o listi navodnih žrtava koja je više puta ozbiljno dovedena u pitanje.
Nadalje, zašto muzeji poput Yad Vashema i američkog Muzeja holokausta (US Holocaust Museum) desetljećima šute na postupke hrvatskog muzeja JUSP Jasenovca, koji koristi snimke Treblinke ili snimke iz Ukrajine i Poljske, kako bi potkrijepili svoje preuveličane tvrdnje o žrtvama?
Zašto te organizacije pristaju na tvrdnje iz bivše Jugoslavije o astronomskim brojevima jugoslavenskih žrtava u Drugom svjetskom ratu, kad su te brojeve opovrgnuli čak i službeni popisi stanovništva.
Smješten u Hrvatskoj, oko 100 kilometara južno od glavnog grada Zagreba, Jasenovac su osnovale kolaboracionističke ustaše u kolovozu 1941. Prema većini izvora, oko 85% zatvorenika bili su Srbi, Romi, Bošnjaci i Hrvati, dok su preostalih 15% Židovi. Jugoslavensko forenzičko ispitivanje logora i okolne županije pokazalo je da je u logoru ubijeno između 2500 i 4500 ljudi.
Osamdesetih godina Jugoslavija je pokušala prikazati Jasenovac kao „Balkanski Auschwitz“. Još ranije htjeli su pomoću žrtava iznuditi novac od Zapadne Njemačke. Pa su krenuli u povećanjem broja žrtava – 59 000, 72 000, 99 000, 250 000 i tako dalje do 700-800 000. Pravi „genocidni bingo“!
Međutim, ne samo da Beograd nije mogao pružiti nikakve fizičke dokaze koji bi potvrdili ove nove napuhane brojke -već su sramotno izjednačili logor s manje od 4500 dokazanih (uglavnom nežidovskih) žrtava – s Auschwitzom, mjestom stravičnog ubojstva gotovo 1,5 milijuna ljudi, većinom Židova.
To samo pridonosi antisemitizmu i predstavlja izraz samomržnje. Osobito za one židovske povjesničare koji su dopustili da se povijest holokausta ukrade i da ona posluži za razračunavanje među narodima na Balkanu. Prema Zapadu, Srbija promovira Jasenovac kao mjesto židovskog stradanja, ali na Balkanu, Židova u njihovim pričama više nema, i na mjesto Židova stavljeni su Srbi.
Kao što je dr. Lea David, profesorica Studija holokausta na Sveučilištu Haifa primijetila: “Srpska politička elita preuzela je i koristi simbole holokausta kako bi izjednačila srpske sa židovskim žrtvama. Time želi promovirati ‘srpsko pravedništvo’ u vrijeme ratova devedesetih. Utvrdivši Srbe kao žrtve holokausta, srpska je vlada tada prešla na stranu ulogu srpskih komunističkih boraca i rehabilitirala kvislinške četnike i druge desničare“.
Slično primjećuje i David McDonald sa Sveučilišta Otago: „Navlačeći masku holokausta, srpski nacionalisti nastoje dobiti širu potporu. Mitovima o zajedničkom stradanju Srba i Židova, nastaje serija novih nacionalnih mitova.“
Američki muzej holokausta priznaje na svojoj internetskoj stranici da je utvrđivanje točnog broja stradalih u Jasenovcu „dosta teško jer je uništeno mnogo relevantnih dokumenata, a nezavisni istraživači nisu dugo mogli doći do onih dokumenata koji postoje“.
Pa zašto citirati brojke ako su “vrlo problematične”, posebno imajući u vidu da je muzej Yad Vashem tijekom 1990-ih u više navrata pokušavao nabaviti izvorne jasenovačke dokumente iz Srbije, ali je to do danas odlučno odbijeno?
Jednako zbunjujuća bila je jugoslavenska desetljećima stara tvrdnja da će se “pronaći još posmrtnih ostataka žrtava”, no tijekom svoje 47-godišnje vladavine tim mjestom, niti jednom se nisu potrudili pronaći te misteriozne “nestale” posmrtne ostatke.
Oni koji su jedini ratni koncentracijski logor bez ikakvih provjerljivih podataka povezali sa znanstveno dokazanim činjenicama holokausta, nanijeli su nemjerljivu štetu židovskoj povijesti.
U ovom vremenu snažnog rasta antisemitizma, svaki čovjek, a osobito Židov, trebao bi prestati suradnju s takvim tipovima, koji se u stvari rugaju žrtvama holokausta.
* David Goldman je australski pisac i nezavisni novinar te voditelj thegoldmanreport.org, stranice posvećene istraživanju nacističkih zločinaca i njihovih podupiratelja u Australiji i drugdje u svijetu
T.H.