Uhljebi, kako spavate noću? To je pitanje postavio jedan korisnik Redita nakon čega je detaljno opisao što mu se dogodilo, a prenosi dnevno.hr
“Ponukan višednevnim hodanjem i čekanjem po državnim ustanovama po Zagrebu kako bi za starijeg Clana obitelji riješio neke administrativne trakavice, nagledao sam se svega i svačega. Uz sačicu ljudi koji predano rade i obavljaju posao za 10 osoba, ostatak njih se više ni ne trude izgledati zauzeto ili kao da nešto rade već jasno daju ljudima do znanja da ih boli briga i da su nedodirljivi.
Od situacije gdje sam putovao 25 km u jednom smjeru da posjetim referenta koji mi se uporno danima nije javljao na telefon, da bi vidio lika kako bez pol beda gleda sportske rezultate i priča sa ženom sat vremena na telefon do situacije gdje druga referentica odnosno voditeljica vrlo bitnog ureda 2 i pol sata sjedi stol pored mene u kafiću s kolegicama dok ja ko debil odlazim svakih 15 minuta pitati da li se gospoda vratila ‘sa sastanka’.
Nagledao sam se teti koje su svojim kolegicama pokazivale pakete sto su naručile s About You, teti koje drže noge na stolu i dignutu slušalicu telefona uz riječi: ‘dvojicu sam danas riješila, ostali nek zovu sutra.’
Zezaju se na svoj račun
Također moram napomenuti da i u svojoj okolini imam nekoliko poznanika koji rade u raznim državnim uredima i da se stalno zaje*avaju na svoj račun kako ništa ne rade, a plaća sjeda redovito, koje sve side-jobove još obavljaju za vrijeme radnog vremena, gledaju Netflix itd.
Nisam jedan od onih koji govore da će se odseliti i kako je sve u banani, ali ovakav mentalitet i pristup poslu od strane ljudi koji predstavljaju neko državno tijelo me ljuti do te mjere da bi iz ovih stopa otišao bilo gdje van.
Koje je opravdanje?
Zanima me iz perspektive ‘uhljeba’, koje je vaše opravdanje za ovakvo igranje s tuđim vremenom i zavlačenje, nejavljanje na telefon i sl? Je li vas sram kada vas stranka zove po stoti put i ne želite joj se javiti? Je li vas sram u društvu reci čime se bavite? Jeste li uopće svjesni štete koju činite svojim nonšalantnim odnosom prema poslu? Što namjeravate raditi kad i ovaj ostatak ljudi koji financiraju vaša radna mjesta odu u inozemstvo?
Generalno, mislim da nije problem u opsegu posla, sve navedene institucije su doslovno bile prazne ali time-management i nedostatak nadzora nad referentima je užasan problem”, napisao je nezadovoljni stanovnik Lijepe Naše, a komentari i reakcije su se samo nizali.
“Znam kako ti je imao sam isto iskustvo, dvoje radi ostali idu na kavu i obavljaju kupovinu po trgovinama. Samo razlika je što sam odrađivao praksu i ekspresno sam dobio zamolbu da ne dolazim nakon 7 dana budući da sam im riješio sve plaće i doprinose u tom vremenskom razdoblju.”
Kerum primjer
“Znam da svi se*u po Kerumu, ali lik je prvi dan kad je posto gradonačelnik sjeo ispred gradske uprave i gledao tko kasni na posao.”
“Moj kolega radi na katastru. Riješili su sve naše lokalne predmete i umjesto da ih nagrade za dobar rad dobili su predmete iz Dalmacije jer oni to tamo ne stignu.”
“Meni kolega radi u IT odjelu jednog KBC-a. Ima ih 13 mislim, dvoje nešto rade, 11 ih ni ne dođe na posao, ali šalju mailove s mobitela da izgleda kao da nešto rade dok obavljaju ono sto moraju van posla.”
“I onda jedan od takvih 11 jednog dana postane šef informatike istog tog KBC-a. True story. Ja sam jednom došao u zagrebački katastar u petak u 11. Našao sam jednu osobu na cijelom katu. Od valjda 30 radnih mjesta samo je on radio i kaže mi odmah ‘e prijatelju, petak ti je jako los dan za doci ovdje’… Nisam mogao vjerovati.”
Uhljeb u privatnom sektoru
“Ja sam radio na katastru 2014-2015, taman kad se javno uveo program/stranica uređena zemlja i ZIS i otkad se mogu rješavati predmeti iz cijele Hr. Pogodi zašto više ne radim tamo.”
“Evo kao uhljeb u privatnom sektoru koji radi efektivno 1-2 sata dnevno i za kojeg većina firme nije sigurna koja mu je točno uloga, moram ti reći da spavam snom pravednika i da nisam odavno legao umoran od posla.”
“Mislim da spavaju mirno i bez ikakve brige. Znam po bivšoj curi a to sam još čuo od njih par uhljeba, imaju vrhunsku radnu etiku. Dosta životnih obveza obavljaju tijekom radnog vremena tipa kupovina, zubar, teretana i slično, to rade iz razloga i to doslovce citiram ” zašto bi trošio svoje slobodno vrijeme ako mogu preko posla”.
“Meni se osobno sviđa takva ideja samo što se ne sviđa direktoru firme gdje radim (glupi privatnik). Pred dosta godina odradio sam praksu u jednoj državnoj instituciji. Problem ‘uhljeba’ će se riješiti kada se sredi sustav na način koji će nagrađivati vrijedne zaposlenike, a kažnjavati lijene. Trenutno je stanje takvo da istu plaću dobije onaj koji predmete rješava na vrijeme, ljubazan je i uslužan i onaj koji po cijeli dan hvata zjake na poslu. E pa kada uslužni i sposobni vidi da radi za istu plaću kao i nesposobni, počne i on zabušavati.”
Službena pritužba
“Ja da vidim da lik kojeg sam zvao x dana gleda nešto sa strane po netu slikao bih to iste sekunde i poslao službenu pritužbu. Nakon dobivenog generičkog odgovora, nakon mjesec ili dva bih mu opet prošao kraj ureda, i ako bi bila prilika – opet bi ga slikao. Ljudi ne shvaćaju da što se uhljeba tiče – najgore je samo pustiti ih na miru. Ima dosta situacija gdje stranka jednostavno ne može znati gdje je nešto zapelo a djelatnik ne može s njom o tome pričati. Ali ima i kristalno jasnih situacija bezobraznog nemara i onda je to najbolje staviti na papir i preporučeno poslati na tu ustanovu ili onu koja joj je nadređena.”
“Na svako pitanje kako spavate noću ili jeli vas sram jedan uhljeb dobije krila.”
“Radim s dosta službenika po raznim ministarstvima i nisam primijetio da netko od njih baš ozbiljno zabušava. istina nedavno je žena u knjigovodstvu male općine trebala par dana da riješi situaciju oko jednog računa ali tako što je u pravilu iznimka. Ako rješavam neku papirologiju za sebe onda prvo probam na netu iskopati što mi treba sve pa što više pripremljen doći na šalter. tako se uštedi puno hodanja i čekanja…. Ti šalteraši i zaposlenici po uredima su najmanje krivi što nemaju posla. za to je krivo rukovodstvo, koje je napravilo sistematizaciju radnih mjesta prema kojoj su ona potrebna pa po tome dobivaju pare za te zaposlenike. uz to niti jedan odjel ne želi potrošiti manje novca nego im je dodijeljeno ili zaposliti manje ljudi nego što im je odobreno – to vrijedi i za privatne firme.”
“Ne spavaju noću. Spavaju danju (na poslu).”
Zanimljiva prepiska
“Državni sam uhljeb, inženjer, al realno 90% je administracija. Radim max 2-5 sati tjedno efektivno, primam za to 1250€ mjesečno, ako odem na koje putovanje zaradim na dnevnici solidno, većinom gledam YouTube videa i 100% vremena imam slušalice u ušima i slušam muziku. Kad radim, radim bez po muke, onako laganica. 30 minuta rada 120 minuta odmora. Dosadno mi je, jer mi se ide kući gejmat i gymat. I šef je rekao da bi mogao dobit povišicu ovaj ili sljedeći mjesec. Radim recimo god i pol.”
“Ispašta li itko zbog tvog nerada? Je li radiš sa strankama? Kakva ti je pozicija?”
“1. Ne baš. Ako nešto ne napravim ima stariji kolega koji pita jesi napravio. Ja kažem nisam, on kako, ja eto, i onda on napravi. l to su neki manji poslovi administracijski većinom. Svoj posao odradim al nema toga puno.
2. Ne radim sa strankama.
3. Nisam siguran na što misliš. Običan sam radnik. Nisam šef nikakav.
Evo čak sad zabušavam i visim na reddit-u, YouTube i sl al ću vjerojatno stić isve napraviti.”
“Koji faks si završio?”
“Elektronika u Osijeku.”
“Stvarno brzo odgovaraš, vidi se da si na poslu respect.”
“Doslovno.”