Ovaj je postav izložbe, umjetnički prikaz dvojice akademskih kipara te bivših dragovoljaca i ratnika naše domovine od strane veliko srpske agresije u hrvatskom domovinskom obrambenom ratu, gospode: Marina Marinića kao i Marijana Zajeca – Ko-Ze, pri čemu je svoj rad predstavila mlada, afirmativna i izuzetno talentirana studentica, gospođica Tea Švarić sa akademije za Likovnu Umjetnost u Zagrebu.
Izložba je priređena i postavljena u Kući susreta Tabor u parku franjevačkog samostana u Samoboru poradi korizmenog vremena, koje nas samo po sebi poučava i usmjerava kao vjernike i ljude za bitne duhovne promjene u svakodnevnici življenja u ovom „nestrpljivom i ubrzanom“ razdoblju.
„Svatko se može znamenovati znakom križa,
izvikivati Amen i pjevati Aleluja, tražiti krštenje,
posjećivati crkve i sudjelovati u njihovoj izgradnji,
ali ono jedino po čemu se razlikuju sinovi Božji
Od sinova vražjih jest – Ljubav“
Sv. Augustin
Udruga ratnih veterana „CRNE MAMBE“ u zajedništvu organizacije i partnerstvu s Udrugom (specijalne policije MUP-RH za posebne zadatke) „TIGAR-RAKITJE 90/91“ u subotu, 09. travnja ove godine ispred Župne crkve i franjevačkog samostana u Samoboru s početkom u 15:00 sati upriličili su izložbu pod nazivom – Umjetnošću i ljepotom protiv predrasuda“ te su istu i predstavili vjernicima samoborskog kraja kao i svim građanima i interesentima ovog duhovnog i kulturnog događaja u širem području.
Otvorenju izložbe, iako je vrijeme bilo kišovito, (u ime nedavne prošlosti) moramo istaknuti, kako je ovo mjesto i Kuća susreta-Tabor u Samoboru, postala i ostala za tisuće hrvatskih razvojačenih i razočaranih branitelja, kuća duhovnog i fizičkog prihvata, ohrabrenja i duhovnih ozdravljenja za mnoge naše ratne veterane i dojučerašnje suborce.
Mnogi od njih, nakon susreta sa ovom braćom franjevcima, pronašli su svoj intimni i duhovni mir, učvrstili vjeru i samopouzdanje te se vratili u kolotečinu života ispunjeni i motivirani za život i spokoj te bivali prihvaćeni u svoje obitelji i mjesta boravka gdje žive i danas.
Pri otvorenju izložbe, prisustvovala je nekolicina znatiželjnika, konzumenata likovne i kiparske umjetnosti te predstavnici mjesne vlasti iz Grada Samobora; Viši stručni suradnik za kulturu, gospodin Domagoj Puš, ravnatelj Ustanove za sveobuhvatnu skrb Tigrova, iz Rakitja, prof. gospodin Ervin Škacan (ispred Udruge TIGAR RAKITJE – 90/91) pri čemu se i obratio nazočnima pri otvorenju izložbe, te gvardijan franjevačkog samostana, fra Željko Janjić, svakako i autori postavljenih eksponata na izložbi. Na izložbi su nazočili i predsjednik Udruge ratnih veterana „Crne Mambe“, gospodin Anđelko Vižintin kao i predsjednik HVIDR- a iz Samobora, gospodin Miljenko Komes.
Izloženi izložbeni eksponati predstavljaju: izuzetan umjetnički rad „Križni put“ od 14. postaja postavljenih uz šetnicu parka „Kuće Susreta – Tabor“ s promišljanjem o istome u suvremenom, točnije današnjem vremenu Kristovog križnog puta, a isti je djelo akademskog kipara, gospodina Marina Marinića iz Zagreba.
Akademski umjetnik i kipar, poznat diljem Republike Hrvatske kulturnoj javnosti ali i šire u inozemstvu, sa izloženim, vrlo impresivnim eksponatom „Isusova glava“ na kojoj poslije muke na križu i uskrsnuća: puca žica sa „okrunjene“ glave Gospodina Spasitelja svijeta, pri čemu je djelo izloženo u Župnoj crkvi ispred oltara a autor je istoga, gospodin Marijan Zajec Ko-Ze iz Zagreba.
Pri dolasku u Župnu crkvu, predočen nam je izuzetan monumentalni eksponat, pod nazivom „Sveta Ana“ kiparsko umijeće i djelo mlade studentice, gospođice, Tea Švarić.
Moramo svakako istaknuti, kako ova braniteljska Udruga „Crne Mambe“, kao i Udruga „Tigar-Rakitje- 90/91“ već niz godina, (sedmu godinu) uz ove velikane likovne i kiparske umjetnosti vrlo angažirano sudjeluju i mladi naraštaji hrvatskih akademskih umjetnika a mnogi od njih već izlažu po eminentnim galerijama kako u Hrvatskoj tako i diljem svijeta. U ovoj izložbi, istina, izlažu troje, gore navedenih umjetnika; ali ističemo i druge mlade umjetnike koji sa njima inače sudjelovali u dosadašnjim postavama izložbi i surađuju u zajedništvu a to jesu mladi umjetnici: Georgette Yvette Ponte, Branimir Brnin, Katarina Lauš, Ana Divković, Mirna Savić, Mateja Vukelić, Ana Penić, Zvonimir Haramija Hans, Mate Turić,Tara Beata Ratz, Adrijan Marok, Iva Karla Habus, Sara Haas, Alana Kajfež, Dan Ibrahimović, Ana Marija, Ivan Rudan, Noa Geras.
Autori ovih umjetničkih djela poznati su široj kulturološkoj i medijskoj javnosti, među njima ima i likovnjaka i kipara , spretnih i u izradi skulptura kao i slika na platnu u raznim tehnikama. U prethodnim izložbama predstavljeni su i seniori, akademski likovnjaci i kipari poznati i izvan granica naše zemlje i u prekooceanskim zemljama. Oni strpljivo rade svoje eksponate i surađuju sa mladima u zajedništvu pri čemu kroz djela govore o bogatstvu hrvatske umjetnosti i služe kao uzoran primjer vrsnih pedagoga sa znanjima majstora i maestra struke: mladim naraštajima kako bi i oni svoje stvaralaštvo kao umjetnici prikazali u kulturnim sredinama naše domovine i šire u svijetu.
O umjetnicima i autorima izloženih likovnih i kiparskih eksponata govorio je njihov višegodišnji izbornik , profesor umjetnosti i likovni kritičar, docent, dr. sc. Enes Quien. Isti je započeo svoje izlaganje Apostolskim vjerovanjem i usmenom molitvom: Očenaša, Zdravo Marije i Slavom Ocu, jer je pri tome istaknuo, kako je potreba moliti i u ovoj prigodi otvorenja izložbe, jer svaka je molitva uzdizanje duše k Bogu. Mi jesmo djeca Božja, koji se Bogu obraćamo kada trebamo njegovu pomoć ali i onda kada smatramo svrsishodnim: odati zahvalu, čast i slavu te čistoga srca moliti za oproštenje naših grijeha i pogrješaka. Uvijek, edukativan u izlaganju, produhovljena osoba, britak, ali odmjeren i sadržajan u kritici, isticao je vrijednosti djela autora te pohvalio iste kako odlično vladaju odabranim tehnikama i metodama u kiparstvu pri čemu je na poseban način izlagao djela izlagača na izložbi u Samoboru.
Citat…
Napominjem, kako su obadva autora akademski umjetnici koji su nam se danas predstavili sa svojim djelima, svojevremeno bili hrvatski dragovoljci te aktivni sudionici (kao i on sam), tijekom obrane domovine, dakle to su branitelji slobode i života hrvatskih građana. Postavljena izložba predstavlja zanimljivu kulturnu i umjetničku ponudu suvremenog promišljana o križnom putu Gospodina Isusa Krista, viđenje njegove patnje i boli kroz ovozemaljski put življenja do umiranja i Božanskog Uskrsnuća.
Uvjeren sam, kako dijelite moje mišljenje, kako svaki građanin može uživati u ponuđenim djelima stvaralačkog opusa u postavljenoj izložbi i proučavajući djela, pronaći dio sebe, življenja vjere u svijetu predrasuda današnjice ali uz poistovjećivanje s Kristovom mukom i boli. Možemo i moramo promišljati, kako svaki od nas može biti bolji i uzorniji vjernik u komunikaciji sa svojim bližnjima, u obiteljima, s rođacima, u vidokrugu rada i djelovanja i u hrvatskom društvu.
Naš se kritički pristup i ocjena nekomu djelu često puta ne poklapa sa ocjenom i stavom samog autora. Svatko, bio to promatrač izloženog djela ili sam autor istoga .
Itekako nam mogu biti poticajni u promišljanju i za preispitivanje vlastitih usmjerenja i gledišta, dapače, mogu biti oprečni stavovi vrlo korisni i autoru i promatraču izloženog umjetničkog djela.
O izuzetnom djelu „ Sveta Ana“, o kojem je i osobno talentirana umjetnica govorila, kako je to skulptura koju je radila na spomen svojih: djeda i bake, istakla je , kako je bila inspirirana Blaženom Djevicom Marijom i tek rođenim Isusom Kristom, pri čemu su joj navirale emocije i sjećanja vjerskih hodočašća njezine obitelji i obvezne pjesme iz pjevačke kulturne baštine hrvatskog naroda „Kraj kapele Svete Ane“ na obiteljskim druženjima.
O izloženom djelu, autorice Tea Švarić, vrlo se pohvalno osvrnuo u svom obraćanju, dr. sc. Enes Quin, kako se ovo djelo itekako uklapa u mir i tišinu parka i u Kući susreta Tabor ovoga svetoga mjesta u Samoboru. Svaki vjernik, hodočasnik ili slučajni prolaznik, posjećujući ovo izuzetno mjesto, neka zastane i uroni u ovu bolnu tišinu samoće i dopusti u svojoj molitvi ili meditaciji Bogu da obnovi našu nutrinu i duše i usmjeri nas na pravi put..Gledajući izloženi eksponat i kiparsko djelo mlade studentice, gđice, Švarić, htjeli mi to ili ne, moramo na trenutak zastati i smireni u tišini pogledati Blaženu Djevicu Mariju i maloga Isusa i razmišljati o svojim životima, prisjetiti se naših zemaljskih majki koje su nas rodile jer nas u ovom razdoblju korizme u iščekivanju Isusova Uskrsnuća to zasigurno i obvezuje., završio je svoje izlaganje, dr. sc. Enes Quien.
Akademski umjetnici zrelije dobi sa mladim ljudima koji su izložili svoje radove, svakodnevno u svojstvu pedagoga i i iskusnih kolega rade sa mladim naraštajima studenata na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu Ne rijetko, čak i u svoje slobodno vrijeme susreću se i u zajedništvu stvaraju nova djela i nova prijateljstva mladih umjetnika i hrvatskih ratnih veterana. Nema zaziranja i nepovjerenja među njima niti generacijskog jala, već djeluju u zajedništvu, prijateljskoj komunikaciji i razumijevanju, uvažavajući jedni druge.
Ovi umjetnici zrelije dobi, u svojoj mladosti svjedočili su razaranju naše domovine, često puta gledali smrti u oči i živjeli u neizvjesnostima što im donosi svaki novi dan. Razgovarajući s njima prije otvorenja izložbe čovjek postaje ponosan na njihi na njihov rad.
Nemaju problema sa okolinom niti komunikacijom s ljudima, ovi ljudi ne pate od depresije ili trauma rata, već su izabrali pravi put i potporu u svojim zvanjima te rade sa mladim naraštajima ali ne zaboravljaju niti svoje ratne suborce. Na umjetnički način rade ono gdje smo mnogi u hrvatskom društvu zakazali i na marginu u ime predrasuda i nepovjerenja prema hrvatskim braniteljima stvarali ograde i udaljavali ovu populaciju iz javnog života. Zar nismo mnogi, htjeli to priznati ili ne, bezbroj puta prepoznali i suočavali se sa natruhama predrasuda prema njima, sa negativnostima kao i sa pozitivnim promjenama u sredinama gdje žive. Na nama je živima da svjedočimo o njihovoj ljubavi i požrtvovnosti kao i doprinosu miru i slobodi u kojima danas živimo i djelujemo a oni su k tome doprinijeli u domovinskom ratu.
Oni nisu pesimisti niti žive u depresivnom stanju. Naprotiv, ovo su optimisti, oni žive ljudski optimizam, koriste Božje darove i talente te stvaraju umjetnička djela. Pozitivno razmišljaju i stvaraju umjetnost na svoj načini tako pronose sjećanja i uspomene jer svjedoče svijetu o svojim suborcima koji su poginuli u obrani domovine i pronose njihovu požrtvovnost te odgajaju svojim primjerom mlade naraštaje hrvatskih umjetnika.
Po završetku izlaganja, dr. sc. Enesa Quiena, prisutne goste, umjetnike, posjetitelje i hrvatske branitelje pozdravio je u svojstvu domaćina, gvardijan franjevačkog samostana, fra. Željko Janjić koji je evocirao svoj prvi susret s ovim umjetnicima u prigodi korizme prošle godine u Spomen domu Tigrova u Rakitju, pri čemu je već tada voditelju/organizatoru ove putujuće izložbe, gospodinu Davoru Gorupiću, predložio suradnju pri čemu se isto i ostvarilo u korizmeno vrijeme u Velikom Tjednu, ove godine u Samoboru.
U svom iskazivanju dobrodošlice u svojstvu domaćina, fra. Željko Janjić je istaknuo kako danas vjernik treba ustrajniju i zauzetiju molitvu, ne samo on sam već i obitelji i u zajednici. Ta molitva treba biti s pouzdanjem, u predanosti i poniznosti, jer je to naša poveznica s Bogom, usmjerenost prema zajedništvu s Bogom a to se zaista ostvaruje samo iskrenom molitvom. Slušanjem riječi života, iste traže pozornost, kako bismo zajedno s drugima nosili zabrinutosti i poteškoće, dok pri tome zaprimamo radosti i očekivanja u duhu obnovljene solidarnosti i razumijevanja. Ohrabrimo se i govorimo: posredujmo svoja iskustva i najdublja uvjerenja, djelujmo u duhu pomirenja i dijaloga, uz nove ideje, strategije i rješenja za suživot sa drugačijima ili sebi sličnima u vjeri. PO završetku svojega obraćanja, gvardijan samoborskog samostana, fra. Željko Janjić je i službeno Izložbu proglasio otvorenom i pozvao prisutne na razgledavanje eksponata na izložbi „Umjetnošću i ljepotom protiv predrasuda“ u parku samostana i Kuće Susreta u Taboru.
U ime zaključka, uzorna je ova suradnja ratnih veterana, akademskih slikara i kipara sa mladim naraštajima. Ovi ljudi pripadaju dijelom akademskoj zajednici u Hrvatskoj, nenametljivo su otvorili i započeli dijalog i suradnju sa studentima kao i mladim diplomiranim umjetnicima i kiparima, njihove Likovne umjetničke Akademije.
Pokrenut je konstruktivan dijalog i slušanje drugih, kroz zajedništvo života i poteškoće, te na taj način gradeći pozitivno uvažavanje i međuodnose kroz suradnju koja rađa plodovima kreativnosti i vrlo dobrim umjetničkim ostvarenjima i djelima.
Mladi ljudi danas očekuju od starijih od sebe, drugačiji govor nego kod svojih obitelji. U njihovim se umjetničkim djelima zamjećuje profilirana i živa dimenzija duhovnosti, pa čak i ljepota križa i značaj obitelji i zdravog hrvatskog domoljublja lišenog frazeologije, demagogije i licemjernosti. Oni doživljavaju hrvatske branitelje kao stariju braću ili kao nekoga bližnjega iz obitelji, oslobođeni su patvorenog dodvoravanja, nasilne i brutalne krutosti skromnoj ispunjenosti i radosti umjetnika u svojim prikazanim umjetničkim radovima.
Vrlo je zanimljivo, a to nam daje daljnje poticaje, kako često na susrete sa hrvatskim umjetnicima, pristižu mnogi članovi obitelji hrvatskih branitelja, pri čemu se ljudi upoznaju, ruše barijere predrasuda i zadrške nepovjerenja o nama, kako ovi zreli ljudi, tako i njihovi mlađi potomci čak sudjeluju u nizu likovnih i kiparskih ostvarenja sa umjetnicima. Sudjeluju na susretima i mnogi mladi umjetnici iz cijele Hrvatske, upoznaju hrvatske veterane i njihove obitelji, postižu zdravu komunikaciju, bez predrasuda.
I crkva u Hrvatskoj je bila i ostala velika učiteljica kršćanske vjere već i povijesti i samog čovječanstva . Moral i etika rada i življenja kroz duhovnost u tim su segmentima bile voditeljice hrvatskim ljudima.. Danas smo suočeni s rastućim valom nasilja i neposluha prema uzoritim autoritetima oko nas, ne poštuje se ni obitelj, ni zajednica a vrlo često se hrvatsko domoljublje biva na pijedestalu posramljenosti i negacije kao vrline. Začuđujući su pothvati pojedinih prizemnih jadnika u oklopima ljudi koji zagovaraju kulturu smrti te vrednote hrvatske državnosti, mira i slobode i u tom ešalonu ostaje Crkva i hrvatski branitelji, koji znaju i moraju poštovati i propagirati te braniti argumentirano vrednote ljudskog življenja i na taj način promiču ljudski život. Ako se postavimo u ovaj kut razmatranja, pojavljuje se logičan slijed pitanja, kako se to uvijek uoči značajnijih vjerskih svetkovina i blagdana kao vjernici nastojimo bar na trenutke ostvariti manja i veća dobra djela u izgradnji odnosa i komunikaciju s ljudima koji nas okružuju. U svakodnevnom životu konstantno žurimo, pod pritiskom obveza i želja pri čemu se gubimo u labirintu potrebne solidarnosti te gubimo kao ljudi pravi fokus gledanja na događaje i potrebe drugih ljudi. Nikada nije zakasnjelo vrijeme u mijenjaju sebe u svojim slabostima, manjkavostima i pravilnijem odnosu prema drugima. U svojim svakodnevnim aktivnostima i boljem odnosu prema drugima možemo potvrditi i učvrstiti temelje krsnog saveza s Bogom i na taj način svojim skromnim doprinosom, obnoviti sveti i pradjedovski savez i zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Rimokatoličkoj crkvi.
Poželimo ovim marljivim umjetnicima i ratnim veteranima iz Udruge „Crne Mambe“ i Udruge Tigar Rakitje 90/)91. još mnogo lijepih izložbi u Hrvatskoj i u svijetu, jer to svojim svakodnevnim radom i djelovanjem kao uzori mnogima u Republici Hrvatskoj itekako zaslužuju.
