Uoči 29.obljetnice pokolja u Voćinu, u spomen na civile mučki ubijene 13.prosinca 1991.godine, večeras su uz spomenik na Trgu 123.brigade zapaljeni lampioni i s njima je ispisano „Voćin 47”. Broj je to osoba koje su Srbi pobili povlačeći se iz sela…
Već 11 godina tragedija u Voćinu obilježava se hodočašćem hrvatskih branitelja, hrvatske vojske i policije Gospi Voćinskoj a organizira ga Zajednica udruga HVIDRA-e RH i HVIDRA-e Virovitičko poidravske županije, uz pokroviteljstvo Ministarstva hrvatskih branitelja i na njemu se okupljaju tisuće ljudi. Zbog epidemioloških mjera sutrašnje 12.hodočašće neće se održati u tom obliku nego su organizatori pozvali braniteljske udruge da svatko u svojoj sredini upali lampione i tako se pridruži inicijativi „Zajedno za Voćin”,prenosi-pozeskivodic.com.
Ovom pozivu večeras su se odazvale i udruge s našeg područja pa su lampione u ime Županijske udruge UHDDR-a, Udruge ratnih veterana 63. „A“ samostalne gardijske bojne i Udruge „Hrvatski domobran” zapalili Ivica Markanjević, Radoslav Antunović, Tomica Galović, Antun Mandić i Zlatko Ćunović.
Paljenje lampiona dan uoči voćinske tragedije trebalo bi postati tradicija.
Podsjetimo se zločina koji se dogodio prije točno 29.godina, a za koji nitko nije odgovarao, iz zapisa objavljenog na portalu benedikt.hr.
“Srpski zločin u Voćinu 12. i 13. prosinca 1991. godine – NE ZABORAVITI!”
Općina Voćin je 1991. godine imala oko 3.000 stanovnika, od čega 85% hrvatske nacionalnosti i 15% srpske. Samo mjesto Voćin imalo je 1160 stanovnika u 324 domaćinstva.
Srpske postrojbe (“Beli orlovi”, „Srpski pokret obnove“ iz Čačka i lokalni Srbi) su 12. i 13. prosinca 1991. godine pri povlačenju izvršile pokolj u Voćinu i Humu, pronađena su 43 leša. Četnici su razorili kuće Hrvata, gospodarske objekte te župnu crkvu u gotičkom stilu Pohođenja Blažene Djevice Marije u Voćinu (izgrađena je u 15 stoljeću). Crkva je sakralni spomenik nulte kategorije, koja je upisana u Registar spomenika kulture rješenjem regionalnoga Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku od 6. lipnja 1969. godine. Nakon toga, teroristi su aktivirali eksploziv i minirali crkvu u kojoj se nalazila prethodno uskladištena velika količina različitoga streljiva i eksploziva, uslijed čega je župna crkva svete Marije srušena i u potpunosti uništena. Nakon miniranja crkve u radijusu od tristo metara zračne linije uništeni su svi stambeni, javni i gospodarski objekti. Centar Voćina podsjećao je na japansku Hiroshimu nakon eksplozije atomske bombe«.
Prema izvještajima, još 20-ak hrvatskih mještana u susjednim selima (Bokanama, Kraškoviću, Miokovićevu i Zvečevu) također je strijeljano.
Hrvatske snage su u večernjim satima 14. prosinca 1991. ušle u Voćin i zatekle zastrašujuće prizore četničkog zločina.
Zločin je dokumentiran od strane međunarodnih medicinskih stručnjaka. Na poziv Foreign Press Biroa iz Zagreba forenzičari su došli u selo nakon što su ga hrvatske snage oslobodile. Dana 19. prosinca 1991. godine forenzičari su objavili izvješće: pronađena su 43 leša: 15 ženskog spola (12 je imalo od 57 i 76 godina) a ostali su bili muškarci od kojih je 11 imalo između 60 i 84 godine. Ubijeni su vatrenim oružjem, sedmoro je bilo spaljeno a jedna je žrtva vjerojatno ubijena sjekirom. Jedan od ubijenih je bio Srbin (S.N. 77 godina), po svjedočanstvu svećenika ubili su ga kada je pokušao zaštititi svoje susjede Hrvate.
„Zgrožen onime što je vidio u Voćinu, dr. Jerry Blaskovich iz Kalifornije, voditelj liječničke forenzičarske ekipe koja je istražila zločin, posvetio je veći dio svojeg slobodnog vremena da bi preko medija upoznao prije svega američku javnost sa stvarnim stanjem rata u Hrvatskoj, o kojem su vodeći američki mediji pod utjecajem srpske propagande prenosili iskrivljenu sliku. Uvid u zatečeno stanje u Voćinu imao je i američki senator Frank McCloskey pa su članovi američkog Kongresa dobili istinito izvješće iz prve ruke. Senator McCloskey nakon uviđaja u zločin u Voćinu koristio je riječ genocid da bi opisao djelovanje srpskih snaga u Hrvatskoj i kasnije u Bosni i Hercegovini i protivio se korištenju pojma građanski rat za srpsku agresiju, zbog čega je bilo došlo do nesuglasja između njega i članova njegove stranke, uključujući dužnosnike Clintonove Bijele kuće.“
Dr. Jerry Blaskovich koji je sudjelovao u obdukciji dijela žrtava, u svojoj knjizi „Anatomija prijevare“ donosi opis ozljeda nanesenih Srbinu Stojanu Nenadoviću. Popis ozljeda nastalih mučenjem je podugačak i mučan, od ozljeda nanesenih udaranjem, gašenja opušaka na koži do filetiranja kože na donjim ekstremitetima. Prema Dr. Blaškoviću, ali i prema izvještaju Amnesty Internationala, Stojan Nenadović mučen je i ubijen jer je pokušao zaštiti susjede Hrvate. Zanimljivo je da ga “Documenta – Centar za suočavanje sa prošlošću“ navodi kao srpsku žrtvu koja je ubijena oko 15.12.1991. od hrvatskih postrojbi.
Srpska pobuna i zločini su pripremani više mjeseci. Dana 14. siječnja 1991. godine psihijatar Jovan Rašković je govorio na skupu Srba na Kometniku protiv hrvatske države. Rašković je naglasio da u Voćinu treba stvoriti novi Knin te da Srbi ne prihvate hrvatsku državu. Srbi su skinuli hrvatsku zastavu sa zgrade šumarije i općine Voćin.
JNA i Srpske demokratske stranke, na području Slavonije.
Početkom kolovoza 1991. godine u Voćinu je osnovan i postrojen 1. bataljun 12. slavonske brigade, sastavljen od Srba iz Voćina i okolnih sela. Nakon tih događaja u Voćinski kraj stižu organizirane formacije četnika iz Srbije („Beli Orlovi“ i „Srpski pokret obnove“ iz Čačka). Tijekom kolovoza Srbi preuzimaju civilnu vlast u Voćinu i započinju hapšenja, maltretiranja i ubojstva Hrvata iz voćinskog kraja. Do 13. prosinca 1991. godine ubijeno je 13 civila u Voćinu, prenosi-pozeskivodic.com. .
Nedaleko od Voćina, u selima Četekovcu, Čojlugu i Balincima četnici su 3. rujna ubili i masakrirali 21 civila.
Maltetriranje Hrvata započelo je u kolovozu 1991. godine, a Voćin je okupiran 19. kolovoza 1991. 14. Kolovoza je uhićen Branko Ilić, maltetriran i odveden u lager Sekulinci gdje je ubijen. Hrvate su hvatalo i odvodilo u lager Sekulinci gdje su neki i ubijeni.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije je podigao optužnice ali nije nikoga osudio za počinjene zločine u Voćinu i Humu!? Optužbi za zločin u Voćinu nakon procesa na sudu u Haagu oslobođen je Vojislav Šešelj, a Slobodan Milošević (zločin u Voćinu bio je dio optužnice) je umro pod nerazjašnjenin okolnostima prije izricanja presude!.
Pripremila: V.Milković
“Srpski zločin u Voćinu 12. i 13. prosinca 1991. godine –NIKAD NE ZABORAVITI!”
Srpski zločin u Voćinu 12. i 13. prosinca 1991. godine