Kapom i šakom je dijelila jamstva i državne potpore, ali kakvo je stanje u Uljaniku nema pojma…
Nije to očito znala ni prije godinu dana kad je odobrila zadnje jamstvo za kredit u iznosu od 96 milijuna eura. Tada su svi koji brinu o javnom novcu trebali pročešljati svaku kunu u Uljaniku, piše poslovni.hr,
Koliki je doista gubitak u Uljaniku, pitanje je koje mediji već više od godinu dana postavljaju upravi te kompanije i Ministarstvu gospodarstva, a ministar Darko Horvat neki je dan najavio da se pripremaju analize koje bi mogle dati odgovor na to pitanje jer je to preduvjet da se sjedne za stol s potencijalnim strateškim partnerom Tomislavom Debeljakom kako bi se razgovaralo o programu restrukturiranja. Ministar je otkrio kako su gubici Uljanika po svemu sudeći veći od onih kojima se dosad baratalo, ali koliki su nije znao odgovoriti.
I u toj se činjenici skrivaju svi hrvatski promašaji kad je u pitanju brodogradnja, silni propusti prema toj grani, koja stvara najsloženiji hrvatski proizvod, ali i prema državnom proračunu, odnosno svim poreznim obveznicima u Hrvatskoj.
Šakom i kapom
Iako je na njegovom resoru trenutno odgovornost za rješenje koje bi trebalo uz najmanje uloženog dodatnog novca spasiti proizvodnju brodova u Puli i Rijeci, Horvat je za brodogradnju zadužen manje od devet mjeseci i njega je samo dopala ta nezgoda da se na njegovom primjeru plastično pokaže kako se hrvatske vlasti najmanje dva desetljeća ponašaju prema toj industriji, ali i zajedničkom novcu. Svi već znaju da je bez sanacije Uljanika i bez plaćenih jamstava u Uljaniku, država u 20 godina, a to znači sve njezine Vlade, upucala 31 milijardu kuna. I očito nikada nije pitala što se radi s tim novcem. Ne zna ni danas. Kapom i šakom je dijelila jamstva i državne potpore, ali kakvo je stanje u Uljaniku nema pojma.
Nije to očito znala ni prije godinu dana kad je odobrila zadnje jamstvo za kredit za sanaciju u iznosu od 96 milijuna eura. Tada su svi koji brinu o javnom novcu trebali pročešljati svaku kunu u Uljaniku, uostalom na to su imali pravo kao vlasnici, jer država u Uljaniku ima preko različitih titulara 25 posto vlasništva. To pravo im daju i odobrene potpore u »3. maju« i jamstva u Uljaniku. Ali nisu. U proljeće prošle godine u javnost je iscurio dopis Ministarstva financija kolegama u Ministarstvo gospodarstva u kojem se problematiziraju brojni detalji, pa i istinitost informacija o poslovanju Uljanika, ali sve je završilo lekcijom koju je javno ministru Zdravku Mariću održao tadašnji predsjednik uprave Uljanika Gianni Rossanda.
Direktor tvrtke na koljenima, koja je živjela zahvaljujući državnim jamstvima i činjenici da jedno njezino brodogradilište, »3. maj« prima državne potpore, ministru financija je poručio da ili nije informiran ili je krivo informiran. I sve je na tome stalo. Zadnje godišnje izvješće koje je dostupno javnosti je ono o poslovanju Uljanika za 2017. godinu i ne treba biti knjigovodstveni forenzičar da se upale svi alarmi i to samo nakon primjedbe revizora koji su skrenuli pozornost na to da je Grupa generirala operativni gubitak u iznosu od 1,712 milijardi kuna, te da su 31. prosinca kratkoročne obveze veće od kratkotrajne imovine za iznos od 2,075 milijardi kuna. Na taj dan kratkoročne obveze, one koje se moraju platiti u godinu dana, bile su 3, 647 milijardi kuna.
Navedena činjenica, kao i ostale okolnosti ukazuju na značajnu neizvjesnost sposobnosti Grupe da nastavi poslovanje po načelu vremenske neograničenosti poslovanja, upozorili su revizori iz PWCa. No, država ni tada nije pokrenula proračunski nadzor, državnu reviziju i krenula provjeravati poslovanje Uljanika, nego ga je nastavila financijski podržavati. Sada godinu dana kasnije priprema se otkriti nam koliki su gubici Uljanika, ali već zna da su veći od prikazanih. Nije poznato tko će raditi na razotkrivanju stvarnog poslovanja, ali s pravom se postavlja pitanje zašto bi se i u te nove podatke vjerovalo.
Kasno se sjetili
No, uz sve to ni Uljanik ni »3. maj« ni danas nisu u stečaju, a kakav je plan za budućnost nitko ne zna. Nitko to nije znao ni u trenutku kad je od Trgovačkog suda u Rijeci zatraženo da odgodi stečaj. Vrijeme curi i ta će odgoda isteći početkom sljedećeg tjedna, a danas tri dana ranije Vlada još uvijek zapravo ne zna što će s Uljanikom. Hoće li završiti u stečaju ili će ga spašavati s Tomislavom Debeljakom i pokrivati gubitke za koje još ne zna koliki su. Ili će samo osigurati završetak brodova kako bi izbjegla plaćanje barem dijela jamstava. Godinu dana i dva mjeseca nakon što je u Uljaniku i službeno započela sanacija i financijska konsolidacija, država se sjetila provjeriti kakve su stvarne brojke.
Što bi se tek otkrilo da netko krene provjeravati kakve su brojke iza prethodno uloženih 31 milijardu kuna proračunskog novca u brodogradnju. No, to se nikada neće dogoditi jer svima odgovara stanje u kojem se ne grebe ispod površine kad je brodogradnja u pitanju. Milijarde su godinama curile uz blagoslov svih političkih opcija, vlasti su imale socijalni mir i nitko nije očekivao da brodogradnja stvara super dobitak, pa čak i da posluje bez državne pomoći, ali pristojnost je nalagala da oni koji novac daju, građani Hrvatske, znaju kako je on potrošen.
Svaki put kad bi se postavilo to pitanje, političke elite su uspjevale skrenuti pažnju na svoje međusobne razmirice u koje bi uvukle i ostatak Hrvatske. Više im je odgovaralo da su u žiži njihove razmirice nego rasprava o njihovom učinku. Tako će biti i sada i tako je bilo u trenutku u kojem je postalo jasno da ne propada samo Uljanik, nego i plan Uprave da ga pokuša restrukturirati kombinacijom zadržavanja proizvodne djelatnosti i prenamjene dijela prostora u druge komercijalne svrhe. Krajem prošlog ljeta IDS-ovi prvi ljudi, župan Valter Flego i gradonačelnik Pule Boris Miletić hitno su, izvještavali su mediji, putovali u Bruxelles i pojačani europarlamentarcem Ivanom Jakovčićem tražili na sastancima spas za Uljanik.
Nekretninski biznis
U Belgiji su u sjedištu Europske komisije bili pri ruci ministru Darku Horvatu, Upravi Uljanika i budućem strateškom partneru, a sve kako bi se spasila radna mjesta i pronašao načina da radnici dobiju zarađene plaće. »Škverani«, koji su tih dana bili u štrajku i koji su prosvjedovali na ulicama Pule, prozivali su ih za propast pulskog poduzeća, a mediji i analitičari, raspredali su o tome kako se javna percepcija u slučaju kraha Uljanika okrenula protiv IDS-a. Likovali su tada i HDZ-ovci i to uglavnom potiho i neslužbeno ističući kako je javnost konačno shvatila kakva je čija uloga u Uljaniku. Tu i tamo bi se ministru Horvatu omakao, u televizijskim emisijama koje su se svaki dan organizirale na temu Uljanika, i javni poziv lokalnim vlastima da se izjasne jesu li podržali Končarov plan o nekretninskom biznisu u Puli i jesu li i sami spremni sudjelovati u isplati plaća,.
U međuvremenu je sa scene nestao Danko Končar i njegova Kermas industrija, više se ne spominje ni nekretninski biznis, niti se raspreda o tome je li Grad Pula uz Končarov program restrukturiranja priložio i pismo koje sugerira podršku nekretninskom biznisu, a teško se prisjetiti nekog jačeg IDS-ovog angažmana posljednjih mjeseci oko Uljanika. I pregled službene stranice te stranke sugerira da su posljednjih tjedana više zaokupljeni zdravstvenim turizmom, maslinovim uljem, Danima Istre u Međimurju, i europskim izborima, u što se sigurno ne uklapa priča o posrnulom industrijskom divu i radnicima koji nisu dobili plaće. Po tim pitanjima fokus je sada na Vladi, što sigurno i treba biti tako od početka prošle godine kad su Uljaniku dali jamstvo za kredit za sanaciju i restrukturiranje u iznosu od 96 milijuna eura. Koji do danas nije donio ni sanaciju ni restrukturiranje.
Sugovornici Novog lista iz te stranke kažu da oni sigurno ne bježe od problema Uljanika, da su iznimno zainteresirani za ono što se događa u pulskom i riječkom škveru, ali da ničim ne žele doprinosi pogoršanju stanja, ali da su spremni, ako itko misli da to nečim mogu učiniti, pomoći da se problem riješi ili barem umanje negativne posljedice.
Napominju da lokalne i regionalne vlasti nemaju nikakav vlasnički udio u Uljaniku, za razliku od države, a da su bili manjinski partner u Vladi Zorana Milanovića koja je Uljaniku odobrila preuzimanje »3. maja« i da su se isključivo bavili resorom turizma.
Gdje je IDS?
IDS je doista nestao iz fokusa, od slučaja kojim se valjda više nitko i ne želi baviti osim Ministarstva gospodarstva, maknuli su se mnogi, ali to ne znači da u HDZ-u i Vladi nisu toga svjesni i da u neslužbenim razgovorima neće potiho negodovati.
“Sada i radnici i sindikat i javnost govore samo o Vladi, na kraju će HDZ, koji od svih stranaka s Uljanikom ima najmanje veze, biti kriv kako god se ta situacija rasplete, jer se ne može rasplesti tako da se zadrži puna proizvodnja i puna zaposlenost. Vlada će naravno biti odgovorna ako pristane na program restrukturiranja koji ne drži vodi i ako tamo ulupa dodatne stotine milijuna kuna, ali nitko više ne spominje ni IDS ni SDP čija je vlada izručila »3. maj« Uljaniku”, rezignirano za Novi list navodi jedan HDZ-ovac. Isti stav čuli su od još nekoliko njegovih kolega, što iz Vlade, što od zastupnika u Saboru, koji pak različito ocjenjuju razloge koji su doveli do toga da će se opstanak ili propast Uljanika pripisati isključivo sadašnjem vodstvu HDZ-a.
“Mi smo od početka sve prepustili IDS-u, a to ste i vi mediji slijedili, da se nakon nekoliko dana sve prebaci na Vladu. Činjenica je da rješenja nema bez Vlade, ali mi rješavamo ono što su drugi prije nas zakuhali i propustili riješiti”, ljuti se jedan član Vlade s kojim su razgovarali. No, ima i njegovih stranačkih kolega koji mrvicu lakše podnose sadašnju situaciju i smatraju da je vodstvo HDZ-a “dopustilo da se o onima koji su stvorili sadašnju situaciju razgovara 30 minuta i da se zaborave”.
“Nisu problemi Uljanika, koji je privatno poduzeće počeli jučer. Niti ih je Vlada stvorila niti je birala upravu niti je utjecala na njezin rad. Mi smo propustili prije konačnog raspleta u Uljaniku, raščistiti ono što se prije događalo. Zna se tko je dao »3. maj« Uljaniku, zna se koga je podržavala IDS-ova vlast, ali je vodstvo stranke u tom trenutku trebalo tri IDS-ova glasa u Saboru i ponašali smo se po onoj »ne talasaj«. Sad je kasno, a kolegama u IDS-u svaka čast na tome kako su elegantno nestali iz priče. Nema više sjednica Gradskog vijeća Pule, nema više obraćanja radnicima. Dobro su to odradili i neki dan sam to i rekao jednom od njih”, otkriva HDZ-ovac. Nije on zadovoljan ni time što Vlada u Uljanik odmah nije pozvala Državnu reviziju ili proračunski nadzor da provjeri kako se godinama u tom poduzeću trošio novac od kredita za koja država sada plaća milijarde kuna jamstva.
Na primjedbu da je lako tako postupati kad drugi, odnosno porezni obveznici plaćaju račun, odgovara ironično da je onda jedino i pošteno da Vlada i HDZ plate političku cijenu raspleta situacije u Uljaniku i »3. maju«.
T.H.