ZA NEPROCESUIRANJE ZLOČINA NISU KRIVE INSTITUCIJE VEĆ POLITIKA KOJA UPRAVLJA SA SVIM PROCESIMA U DRUŠTVU, JER ONA POSTAVLJA ČELNIKE INSTITUCIJA…
Poslije najave prosvjeda u Vukovaru, svjedoci smo manične paranoje državnih dužnosnika, državnih i stranačkih udruga, te mainstream medija, koji procjenjuju da je skup politički i da iza njega stoje razne političke skupine, ne vodeći računa o tome da je prosvjed demokratski čin gdje Penava traži samo ISTINU, a ona bi trebala biti sastavni dio politike, zar ne?
Zato je hvale vrijedan istup i poziv gradonačelnika Vukovara Ivana Penave na miran prosvjed ,zbog neprocesuiranja ratnih zločina.
Poslije te najave, svjedoci smo manične paranoje državnih dužnosnika i mainstream medija, da je to u stvari politički skup te da je ispolitiziran i da iza njega stoje razne političke skupine, ove ili one, a sve u cilju kako bi se izmanipulirao ovaj miran prosvjed.
Normalno da je skup politički , ali i demokratski čin da gospodin Penava traži samo ISTINU , a istina je sastavni dio politike.
Razlika je samo u tome , koji političari žele rasvijetliti ISTINE i govoriti istinu od onih koji hoće ušutkati i i zataškati ISTINU.
Sva filozofija bitna za jednu državu a poglavito za Hrvatsku je kakav je omjer jednih i drugih gore navedenih vrsta političara.
Ne možemo a da ne primjetimo da EU vrši pritisak na RH po pitanju reformi iz svih Vladinih resora , osim pravosuđa, iako znaju kakvo je katastrofalno stanje u Hrvatskom pravosuđu općenito te da je dosta neučinkovito.
Pitamo se što čeka Hrvatsku , ako se nastave voditi , kao i do sada, kontinuirane politike , zataškavanja ISTINE , opstrukcije pravde i silovanja procesa pomirbe pod pritiskom EU, a u svrhu geopolitičkih i svjetskih odnosa.
Kako nas prošlost, a i svakodnevnica uči, ni jedan postupak nisu pokrenule institucije, a da to službena politika nije znala ili dala mig institucijama da se počme sa procesuiranjem, posebno po pitanju ratnih zločina, pa koliko god to danas Plenković osporavao.
Ne moramo daleko ići u povijest nego se samo sjetiti Šeksove izjave, kao političara, a ne kao čelnika neke pravosudne institucije i njegovih riječi nakon sastanka državnog vrha na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost (VONS-a), pod predsjedanjem Mesića i Sanadera, koji kaže “LOCIRATI, IDENTIFICIRATI, OTKRITI, UHITITI I TRANSFERIRATI” u slučaju procesa protiv generala Gotovine. Lov na generala dignuo je na noge sve institucije, a formirane su i posebne policijske snage za taj slučaj. To nije bila odluka institucija već politike pod vodstvom današnjeg glavnog savjetnika premijera Plenkovića kojem je uspio ugurati u ured i svog posinka, vjerojatno kako bi lakše mogao kontrolirati njegov rad.
Za privođenje službeno akreditiranih članova tima obrane generala Gotovine i oduzimanje dokumentacije obrane, što je bio presedan u pravosudnoj praksi, te suđenju njegovim prijateljima, nisu krive institucije, već politika koja je u tom vremenu pritisnuta zahtjevima EU i Haškog tužiteljstva dala zeleno svjetlo za operaciju s kojom su prema nekim informacijama upravljali čelnici haškog tužiteljstva. Utjecaj stranih obavještajnih službi, koje su vršljale našim prostorima u potrazi za generalom Gotovinom, bez ikakve kontrole, je opet dozvoljen od strane politike, a ne neke hrvatske institucije.
General Đuro Brodarac, hrvatski branitelj, umro je u pritvoru osumnjičen za ratne zločine, bolestan i zatočen u nehumanim uvjetima. Kada bi danas na taj način umro netko od pritvorenika, osumnjičenika ili osuđenika za ratni zločin nad hrvatskim stanovništvom tijekom veliko srpske agresije, nastala bi afera svjetskih razmjera u kojoj bi Hrvatska bila osuđena za nehumanost i zlostavljanje zatvorenika, a kad se radi o Brodarcu nitko nije ni spomenuo propuste. Kao i u slučaju Gotovine, nisu se javljale civilne udruge ili nevladine organizacije, organizirale tiskovne konferencije i stale u obranu, ako ne osumnjičenika, onda barem njihovih obitelji koje su trpile velike pritiske i ostajale bez posla.
Da je državna politika sa toliko žara krenula u procesuiranje zločina počinjenih za vrijeme veliko srpske agresije, kao sa procesuiranjem hrvatskih branitelja, odlučno izjavila i dala naloge, kao u slučaju Gotovine, danas ne bi bio potreban nikakav prosvjed, ali politika se vodila svojim interesima ili interesima pojedinca, a ne interesima Hrvatskog naroda.
No, po nama ima nešto vrlo pozitivno u ovom prosvjedu, jer kako god završio, bez obzira na veliki trud vlasti i onih koji su uz njih, po prvi put je jasno da se sa većinom hrvatskih građana i branitelja više ne može manipulirati kada su nacionalni interesi u pitanju.