Teško da ćemo u jednom članku čitateljima Braniteljskog portala postaviti sva pitanja, a još manje dati odgovore na sva događanja koja su se u posljednje vrijeme u obliku tornada obrušila na Hrvatsku, kako na vanjsko političkim odnosima s regijom, ali i s EU, kao i događanjima unutar same Hrvatske.
Najprimjerenijim nam se čini da pođemo od rečenice Predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, koju je izrekla u Vukovaru da će proteći puno vode u Dunavu dok počne kakva takva normalizacija odnosa sa Srbijom.
Tada nam se ta izjava činila primjerenom, jer je to bio logičan odgovor na sve ono što je dolazilo iz Srbije, odnosno od službene Srpske politike prema Hrvatskoj.
No, samo nakon tri mjeseca naoko ničim izazvana, slijedi Kopernikanski obrat, i Predsjednica poziva Predsjednika Srbije u posjet Hrvatskoj. Tada počinje politički tornado koji je zahvatio Hrvatsku izvana i iznutra. S pravom smo formulaciju o ovakvim događanjima dali u obliku tornada, jer je upravo kao i u prirodnom fenomenu tornada, Hrvatska javnost bila zasuta bezbrojnim manipulativnim informacijama. Ukratko, odjednom je kulminiralo sve od Agrokora do petokrake, kurikularne reforme, Istanbulske konvencije itd.. Naveli smo samo ozbiljnije uz bezbroj ”FAKE NEWS” događanja, spinova kao i prosvjeda uglavnom od strane nevladinih dobro financiranih udruga.
U vanjsko političkom pogledu jasno je da je netko pokrenuo i izvršio pritisak, te brzinom ”Božje čestice-BOZONA” primorao Hrvatsku na vanjsko politički ”salto-mortale”. Najčešća rečenica što se tiče vanjsko političke aktivnosti Hrvatske i svih Vladajućih ali i oporbenih političara, sažeta je u floskuli ”razgovarati se mora”.
Mi bi se složili s tom izjavom, i neupitno je da bi trebalo doći do razgovora i normalizacije odnosa, ali pod koju cijenu? Tu bismo se pitali, da li je cijena istina iz bliže povijesti, i da li je ona početna točka takve normalizacije, ili je to samo laž i prisila?
Vratimo se tornadu koji je zahvatio Hrvatsku i manji dio zemalja tzv. Zapadnog Balkana, kako to uvaženi Europski političari nazivaju.
U tom tornadu na ovim prostorima kako u Hrvatskoj tako i u zemljama tzv. Zapadnog Balkana protutnjali su u kratkom vremenu mnogi strani politički dužnosnici, od Predsjednika Turske Erdogana, Sergeja Lavrova, Junckera i ostalih, da sada ne nabrajamo. Očigledno je da su navedeni političari zastupali svoje strateške interese kad je u pitanju Srbija i Bosna i Hercegovina.
Da ne bi previše ulazili u sve ovo i što je manje više svima poznato, nama se čini da je glavni strateški interes ovog tornada prije svega bilo pitanje Kosova. Naime, iza Kosova zna se, da stoji Amerika i njena diplomacija, koja je čak bila i vojno umiješana u rat između Kosova i Srbije.
Stoga je i normalno da Amerika sada diplomacijom vrši pritisak na Srbiju da prizna Kosovo, jer bi tim činom ”zacementirala” i politički dala legitimitet vojnoj akciji u koju je bila umiješana.
Slijedom svega gore navedenog nameće se zaključak: ”Ako smo u pravu onda dolazimo do logičnog upita: Da li je Srbiji za uzvrat priznanja Kosova dopušteno da vrši pritisak za ostvarivanje svojih političkih interesa na drugim područjima? Zar smo mi svi Hrvati zaboravili na Memorandum SANU-2, i SANU-3, kao i onoga što u njemu piše.
Nadalje, to bi mogla biti Junckerova izjava da bi zemlje Zapadnog Balkana trebale ući u Europsku uniju istovremeno. Što bi to značilo za Hrvatsku? Možda da Hrvatska prešuti istinu o agresiji na RH, i da ne postavlja nikakva pitanja, a time ni blokade Srpskih pregovora s EU.
Za ovakav zaključak ne treba biti nešto posebno pametan i stručan, kao ni politički analitičar. Treba samo postaviti sebi, a i svima ostalima u Hrvatskoj jednostavno pitanje: Zašto su Hrvatski političari pristali na razgovor sa Srpskim vodstvom i njihovom službenom politikom, koju zastupaju Vulin, Dačić i Brnabić, koji Suverenu Demokratsku Republiku Hrvatsku nazivaju Ustaškom?
Pitamo se, zašto Hrvatski političari i Hrvatska diplomacija nisu ”kukali” u Bruxelles-u Europskim liderima, da se tako ne može etiketirati suverenu Hrvatsku i nazivati je Ustaškom. Gospodo draga, pitamo Vas što radi Hrvatska diplomacija? Zašto je u ovako katastrofalnom stanju, a morala bi biti sastavnica i to vrlo bitna u strategiji Nacionalne sigurnosti?
Ne trebamo niti naglašavati, da je diplomacija jedne suverene države u miru isto ono što je i vojska u ratu.
Sjeća li se još netko u Hrvatskoj rasprava prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju između Euroskeptika i Eurofila po medijima, kao i na tzv. Nacionalnoj televiziji HTV-u, gdje su Euroskeptici govorili u brojnim raspravama da će Hrvatska izgubiti dosta političkog suvereniteta, a Eurofili ih uvjeravali da će taj gubitak političkog suvereniteta biti minimalan. Na pitanje koliko je Hrvatska danas izgubila od tog političkog suvereniteta, prosudite sami.
Ono što u ovom članku ne želimo prešutjeti, a uočili smo da je Europska unija prije samo 6 mjeseci dijelila hvalospjeve Hrvatskoj po pitanju svekolikog napretka rasta BDP-a i ostalih ekonomskih parametara. Sada nakon prolaska Istanbulske konvencije i davanja legitimiteta petokraki što je iznimka samo za Hrvatsku od svih Europskih postkomunističkih zemalja, a koja je ta ista EU donijela Konvenciju o svim totalitarnim režimima, dolaze nove preporuke.
Hrvatska je odradila sve zadaće, pa je po odrađenoj zadaći prije dva dana dobila vrlo ozbiljne opaske od Europske unije po pitanju ekonomije i reformi, te da je jedna od tri najlošije zemlje u EU. Pitamo se kako je moguće ovakvo dijametralno suprotno mišljenje Europske komisije o RH u samo 6 mjeseci?
Ono što nas najviše brine, a sada i Europsku uniju, zabrinjava pitanje Hrvatskih branitelja koji po toj istoj preporuci Europske komisije nisu radno-progresivan dio društva. Pametnome dosta!
Hrvatska se totalno pogubila kako u političkom tako i u svjetonazorskom pitanju. Što se tiče vanjske politike završili bismo s trilateralom nedavno završenom u Sarajevu gdje su domaćini bili Predsjedništvo BiH, a gosti Hrvatska Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i Srpski Predsjednik Aleksandar Vučić.
Očito je da su na tom satanku doneseni neki zaključci, pa možda čak i dobri, ali ono što smo mi vojnici uočili, a to je da na brifingu zadnji uvijek govori zapovjednik. Zadnji koji je govorio na tiskovnoj konferenciji u Sarajevu je upravo bio Aleksandar Vučić!
Što se tiče unutarnje politike, Hrvatska je gotovo u potpunosti izgubila svoj stoljećima tradicijski građeni genetski KOD. Ostala je ideološki još više podijeljena, samo što su nestale i tradicijske vrednote prema kojima je Hrvatska opstala stoljećima.
Poslije petokrake, Istanbulske konvencije i kurikularne reforme obrazovnog sustava, što je sljedeće na redu? Možda legalizacija pedofilije?!
I za kraj, ovo što Europska unija pokušava nametnuti Hrvatskoj, nadamo se, da se neće dogoditi SAD-u, Rusiji i Kini gdje su tradicija i domoljublje nacionalna nepromjenjiva kategorija.
Na kraju bi samo izdvojili što znači tradicija na primjeru SAD-a, a gledano kroz prizmu dostupnosti kupnje i nošenja vatrenog oružja, iako je ono kao što vidimo pogubno po broju žrtava. Usprkos nevinim žrtvama tradicija je jača.
O njihovom domoljublju ne bi trošili riječi.
Uredništvo Braniteljskog portala