Požeški biskup Antun Škvorčević susreo se na Veliku srijedu 13. travnja 2022. s djelatnicima medija i predstavio svoju ovogodišnju uskrsnu poruku, koju prenosimo u cijelosti…
„I RASTAVI BOG SVJETLOST OD TAME“ (Post 1,4)
Časna braćo svećenici i đakoni,
poštovani redovnici i redovnice,
cijenjeni vjeroučitelji, bogoslovi i sjemeništarci,
djelatnici i učenici katoličkih škola,
dragi vjernici.
Od srca vam čestitam Uskrs o 25-toj obljetnici postojanja Požeške biskupije! Molim da uskrsli Gospodin rasvijetli sve naše hrvatske tmine i ispuni nam srca svojim mirom. Neka ga posebno udijeli patničkoj zemlji Ukrajini, razdiranoj ratnim stradanjima i izbjeglištvom nedužnih ljudi. I neka dopre do njih Isusov uskrsni pobjednički pozdrav: „Mir vama!“ (Lk 24, 36).
Ukrajinska ratna tama
1. U svojim osvrtima mnogi analitičari ovih dana nazivaju rat u Ukrajini tamom, ističući da se zbog njega smračilo u Europi i svijetu. Posjetivši ovih dana skupinu od četrdesetak ukrajinskih izbjeglica, koji se nalaze u jednom objektu turističke namjene na području Požeške biskupije, mogao sam se i sam uvjeriti o kakvoj je tami riječ. Želio bih stoga ovog Uskrsa podijeliti s vama razmišljanje o svjetlu i tami u našem životu. Naime, u svjetlu i tami ima neka dubina, nedohvatljivost, otajstvenost postojanja, koja na svoj način pripada uskrsnom otajstvu. Iskustveno gledano, mi o tami možemo nešto reći samo povezano sa svjetlom. Svjetlost je izvorna stvarnost, a mrak manjak svjetla, njegova odsutnost. Za svjetlost kažemo da se rađa, pali, prenosi, dok za mrak velimo da nastaje kad nestane svjetla, kad ga ugasimo, ili kad sunce zađe. Tama zapravo ne postoji kao nekakva suprotnost svjetlu, nego kao njegova odsutnost. Na svoj način potvrđuje to i činjenica da je svjetlo jače od tame, te je izazovno pitanje: otkud svjetlu moć i zašto ono pobjeđuje tamu? Zacijelo nije čovjek dao svjetlu navedeno svojstvo, nego nam ono otkriva Božji trag u stvorenju, koji je u njega utisnuo spomenutu moć. Čovjek cjelovitošću svoga bića reagira na tamu kao stanje suprotno njegovu postojanju a na svjetlost kao stvarnost koja mu bitno pripada. I najnovija znanstvena istraživanja otkrivaju blagotvorno djelovanje svjetla na naše zdravlje, napose njegova jutarnja količina. Liječenje svjetlom postalo je medicinska metoda, a „festivali svjetla“ događaji životne radosti. Umjetnost, napose likovna svjetlosno je izražavanje, počevši od fotografije za koju se upotrebljava i naziv „svjetlopis“. Nema boja bez svjetla, te je slikarstvo umijeće primjene svjetla, čije doziranje, jačina i nijansiranje stvara uvjerljivost i snagu, dubinu i ljepotu prikaza. No, svjetlost i tama imaju osobito značenje za čovjeka u moralnom pogledu. Zloća, sebičnost i pokvarenost povezani su s iskustvom tame kao duhovnog stanja u kojem se čovjek gubi ili nestaje, na svoj način umire. Dok su plemenitost, ljubav i dobrota poput svjetla, iskustvo života u njegovim najsnažnijim dimenzijama. Svjetlo je stoga jednostavno znak života a tama kao odsutnost svjetla znak je smrti i groba. Sve što je protivno životu i nečovječno – tama je, a ono što služi životu i čovjeku – svjetlost je. U navedenom smislu rat u Ukrajini jest tama, svojevrsna svemirska noć u kojoj umire čovječnost, pate i stradavaju nedužni, uništavaju se dobra koja je čovjek teškom mukom proizveo, razara i sama priroda. Kakvo je svjetlo potrebno u Ukrajini da bi raspršilo tamu nečovječnog i smrtonosnog ratnog stanja?
„Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve“
2. U bdijenju Velike subote, našoj vjerničkoj pažnji predložen je na razmatranje i biblijski prikaz stvaranja svijeta kao Božjeg djela koje prethodi njegovim drugim zahvatima, među kojima je najveći pobjeda života nad smrću u Kristovu uskrsnuću. Na samom početku Knjige postanka sveti pisac tvrdi kako je svjetlost prvo stvorenje koje je Bog dozvao u postojanje: „I reče Bog: ‚Neka bude svjetlost. I bî svjetlost‘“ (Post 1,3). Tamu nije Bog stvorio. Ona je stanje koje prethodi stvaranju, kako navodi spomenuta sveta Knjiga: „Tama se prostirala bezdanom“ (Post 1,3) te se ona predstavlja kao ništavilo a stvaranje rastavljanje svjetla od tame, razdvajanje bitka od nebitka, života od smrti: „I rastavi Bog svjetlost od tame“ (Post 1,4). Odnos između tame i Boga sv. Ivan opisuje tvrdnjom: „Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve!“ (1 Iv 1,5).
Kristovo uskrsnuće konačna je rastava svjetla od tame
3. U prologu svoga evanđelja sv. Ivan odnosom svjetla i tame prikazuje identitet utjelovljene Riječi, Isusa Krista: „U početku bijaše Riječ, (…), sve postade po njoj, (…), u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“ (Iv 1, 1.3.4-5). Svjetlo je ovdje jednostavno oznaka za život. Isus će sam za sebe ustvrditi „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“ Iv 8,12), gdje je tama oznaka za smrt. Božji zahvat rastavljanja svjetla od tame na prapočecima svijeta dovršen je na Isusovu križu „kad tama nasta po svoj zemlji“ (Lk 23,44), i kad je u njegovu uskrsnuću život pobijedio smrt, svjetlo tamu. U vazmenom bdijenju silno je stoga znakovit obred paljenja uskrsne svijeće na vatri izvedenoj kresanjem iz mrtve kamene tvari, gdje plamteća svijeća predstavlja uskrslog Isusa Krista, a od nje se pale svijeće pojedinih vjernika, čime se označuje da su oni svojim krštenjem postali dionici Isusove pobjede nad smrću. Od davnine je krštenje s pravom nazvano „prosvjetljenje“, jer svi mi koji smo određeni za smrt postajemo u krstu dionici svjetla, života. Zbog toga u slavlja sakramenta krštenja ima osobito značenje i paljenje svijeće novokrštenika na uskrsnoj svijeći. Naš Gospodin Isus je svjetlost, to jest život, jer je jači od smrti, kao što je svjetlost jača od mraka. Krštenje je najsnažniji Isusov zahvat u naše ljudsko postojanje, u kojem se ostvaruje pashalno otajstvo prijelaza s njime iz tame u svjetlost, iz smrti u život. Tumači nam Apostol narodâ: „Bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu“ (Ef 5,8). U krštenju se i na nama ostvarila Isusova riječ: „Vi ste svjetlost svijeta!“ (Mt 5,14), postali smo „sinovi svjetlosti“ (Iv 12,36), „rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu“ (1 Pt 2,9). Stanje u koje nas je uveo Isus Krist po svetom krštenju obvezuje nas da živimo kao djeca svjetla, o čemu smo razmišljali i donosili odluke u sinodskom savjetovanju tijekom minule korizme. Valja nam novom raspoloživošću poslušati poziv sv. Pavla: „Odložite dakle djela tame i zaodjenite se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanju, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego odjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.“ (Rim 13, 12-14).
Biti jedni drugima svjetlost u Gospodinu
4. Uskrs o 25-toj obljetnici Požeške biskupije snažno nas potiče da obnovimo svijest kako smo krštenjem ušli u zajedništvo onih koji su svjetlo u Isusu Kristu i koji su s njime prešli iz smrti u život, postali dionici otajstva Crkve, Tijela njegova. Navedena činjenica vjere obvezuje nas u međusobnim odnosima na „krsnu pristojnost“, po kojoj jedni u drugima prepoznajemo Isusovo djelo, i trajno hranjeni euharistijskim kruhom života budemo prepoznatljivi znak i početak kraljevstva nebeskog na zemlji. Upozorava nas Apostol: „Kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? (…) Jer mi smo hram Boga živoga“ (2 Kor 6,14. 16). To je naš identitet tijekom proteklih 25 godina u požeškoj mjesnoj Crkvi, to želimo biti u sadašnjem vremenu i u budućnosti po Kristu Isusu, vođeni našim biskupijskim geslom: „Krist danas i uvijeke“. Dok u svojoj Biskupiji nastojimo biti jedni drugima svjetlost u Gospodinu, molimo da kršćani u Rusiji i Ukrajini, koji ispovijedaju istoga Isusa Krista pobjednikom nad smrću, jednako tako budu jedni drugima svjetlost, a pokretači rata da „odlože djela tame“ (Rim 13, 12), zaustave ubijanje nedužnih ljudi i val izbjeglica, kako se ne bi svrstali među one na koje se odnosi prijekor sv. Pavla: „Jer što (potajno) čine, sramota je i govoriti“ (Ef 5,12). Zahvaljujem vam za plemenitost koju ste iskazali svojim novčanim darom za stradalnike u Ukrajini na Čistu srijedu ove godine i u drugim prigodama, kao i za suosjećajnost koju svjedočite ukrajinskim izbjeglicama u Hrvatskoj. Uvjerio sam se koliko ste djelo na taj način učinili za njih kad sam posjetio spomenutu skupinu izbjeglica iz Ukrajine na području naše Biskupije, izrazivši im i u vaše ime kršćansku blizinu i poželjevši im sretan Uskrs.
Za sve vas moli, bratski vas pozdravlja i od srca blagoslivlja –
vaš biskup Antun
Požega, 12. travnja 2022.
