Prvih četrdeset devet dobitnika Nobelove nagrade iz cijeloga svijeta potpisalo je 13. studenoga 1991. peticiju kojom pozivaju međunarodne čimbenike da spriječe i zaustave rat, nasilje i ubijanje u Hrvatskoj…
U doba potpisivanja peticije agresija u Hrvatskoj u punom je naletu. Jugovojska i srpske paravojne formacije okupirale su velika područja, a hrvatski gradovi stalno su pod teškom topničkom paljbom. Posvuda se uz neviđen teror provodi etničko čišćenje. Istodobno, međunarodna politika dvoumila se o hrvatskoj tragediji: treba li spašavati već bivšu Jugoslaviju ili, pak, valja hrvatskom narodu priznati njegovo prirodno pravo na samoopredjeljenje.
U takvim su okolnostima intelektualci diljem svijeta podigli glas protiv ravnodušnosti onih koji su ugroženu Hrvatsku htjeli prepustiti agresorskoj sili. Tako francuski intelektualci, koje predvodi pisac Eugene Ionesco, traže od europskih vlada da priznaju Hrvatsku i Sloveniju. Nobelovci, koje predvode kemičar Robert Hubert, Linus Pauling i Manfred Eigen, pozivaju živuće nobelovce da kažu “dosta” agresiji na Hrvatsku i pokolju nad hrvatskim narodom.
Najveći znanstvenici u velikom su se broju odazvali tom pozivu. Uz Huberta, Paulinga i Eigena, peticiju su potpisali bivši njemački kancelar i nobelovac Willy Brandt, južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu, tibetanski vjerski poglavar Dalaj Lama, hrvatski kemičar Vladimir Prelog, da bi se u veljači 1992. na popisu našlo ukupno 127 nobelovaca iz cijeloga svijeta.
Bila je to velika moralna potpora Hrvatskoj.
Upravo tih dana hrvatska oružana sila zauzela je mnoge vojarne JNA i otela joj više od 200 tenkova, 150 oklopnjaka, 400 topova i goleme količine streljiva i ratnoga materijala. Na bojišnici dugoj 1 200 kilometara, od Vukovara do Dubrovnika, borilo se 200 tisuća branitelja u Hrvatskoj vojsci i 40 tisuća u postrojbama MUP-a.
G.S.