Osvetnički udari velikosrpskog agresora topništvom po Slavonskom Brodu prouzročili su 15. srpnja 1992. novi ratni zločin nad civilima.
Ratni pakao u tom gradu počeo je 2. svibnja, kada se u napade uključilo i zrakoplovstvo JNA. U prvih sedam dana svibnja u topničkim i zračnim udarima poginulo je čak 30 osoba, mahom civila i djece. K tomu, Slavonski Brod sve je teže zbrinjavao nepregledne kolone izbjeglica s druge obale rijeke Save, posebno nakon okupacije Odžaka, Modriče i Plehanskog te derventskog kraja.
Unatoč dobroj volji gradskih vlasti, dolazak velikog broja izbjeglica prijetio je urušavanjem sustava jer Slavonski Brod nije mogao odjednom zbrinuti toliko ljudi, a problem je bio i to što je vojno sposobno stanovništvo masovno napuštalo domove. Iako je na nekoliko dana blokiran prijelaz iz Bosanskog u Slavonski Brod, izbjeglice su puštene preko mosta i privremeno smještene na otvorenom, na igralištu NK Marsonija.
Zbog izbjegličke krize Slavonski Brod pohodili su europski promatrači i predstavnici Crvenog križa, ali osim pružanja humanitarne pomoći nisu imali rješenje kako izbjeglice zbrinuti u sigurnijim uvjetima. Slavonski Brod posjetili su 15. srpnja 1992. potpredsjednik hrvatske Vlade Mate Granić i predstavnici diplomatskog zbora te domaći i strani novinari. Upravo dok je trajao sastanak s predstavnicima općine oglašena je opća opasnost, a uskoro je stigla strašna vijest.
Od ispaljene granate na nogometnom igralištu poginulo je 8, a ranjeno 30 izbjeglica. Strašne slike raznesenih tijela zgrozile su domaću i svjetsku javnost pa su izbjeglice ubrzo premještene sa stadiona. Nažalost, kao ni za zločine u kojima su žrtve bili djeca i civili, ni za ovaj masakr nad izbjeglicama pristiglim u Slavonski Brod nikad nitko nije odgovarao.
