Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Hrvatske Franjo Tuđman na Brijunima je 15. srpnja 1995. razriješio stožernog generala Janka Bobetka dužnosti načelnika Glavnog stožera. Bobetkovim nasljednikom imenovan je general zbora Zvonimir Červenko.
Načelnik na odlasku, unatoč teškoj bolesti zbog koje je i umirovljen, protivio se toj odluci. Iako karakterno različiti, životni put dvojice generala imao je mnogo sličnosti. Stariji Bobetko se u srpnju 1941. priključio sisačkom partizanskom odredu, prvom u Jugoslaviji. Nakon rata završio je Vojnu akademiju i stekao čin generala te zapovijedao 5. vojnom oblasti.
Červenko je bio jedan od najboljih polaznika vojne akademije, najperspektivniji kadar JNA, dogurao je do čina potpukovnika, a usavršavao se u Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Obojica su postali žrtva obračuna Josipa Broza s Hrvatskim proljećem. Bobetko je smijenjen sa svih dužnosti i stavljen pod nadzor. Červenko je osuđen na godinu i pol strogog zatvora, uz gubitak čina i prava na mirovinu. U nemilosti sustava, do demokratskih promjena preživljavao je i ubirući novac za TV pretplatu.
Početkom rata Tuđman mu je nudio mjesto ministra obrane, što je Červenko odbio rekavši da je vojnik, a ne političar. Ipak, kao sekretar obrane Zagreba organizirao je blokadu vojarni i potaknuo osnivanje 14 zagrebačkih brigada. Ubrzo je postao zamjenik načelnika Glavnog stožera za domobranstvo te pročelnik vojnog kabineta predsjednika Republike.
Vojna karijera Janka Bobetka u Domovinskom ratu strelovito se počela razvijati poslije niza pobjeda na južnom bojištu i deblokade Dubrovnika, nakon čega je postavljen za načelnika Glavnog stožera. Bobetko je poslije rata napisao knjigu „Sve moje bitke“, koja je izazvala dosta prijepora i probleme s Haškim sudom zbog objavljenih dokumenata, ali i stoga što je naveo kako je on osmislio provedbu Oluje.
Kako bilo da bilo, nakon fantastično izvedene operacije Bljesak, kojom je kao načelnik rukovodio Bobetko, operaciju Oluja vodio je Zvonimir Červenko, koji je uvijek isticao kako za uspjeh pohvale zaslužuju časnici i vojnici kojima je zapovijedao.
M.M.
