Dana 26. kolovoza 1995. iz Zagreba se ka Splitu uputila željeznička kompozicija čime je nakon više od četiri godine iznova uspostavljena željeznička veza između ta dva grada.
Djelatnici Hrvatskih željeznica velikim trudom uspjeli su u 20-ak dana sanirati uništene dijelove pruge, tako da je već 15. kolovoza kompozicija s tri vagona prevezla izbjeglice iz Splita u Knin. Simbolično nazvan „Vlak slobode“ krenuo je ispraćen tisućama Zagrepčana u 8 sati i sedam minuta.
Na povijesnu vožnju vlakom uputio se i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman te mnogi uglednici, kulturni i javni djelatnici, ali i veliki broj prognanika koji se na simboličan način vraćao svojim uništenim domovima. Naime, u to je vrijeme Hrvatska još uvijek brinula za 380 tisuća protjeranih građana.
Kako je prolazio, „Vlak slobode“ izazivao je slavljeničko oduševljenje na putu od Zagreba preko Karlovca te Gospića i Knina do Splita. Na svim postajama Tuđman se oduševljenom narodu obraćao kratkim podsjećanjem na tegobe Domovinskog rata okončane operacijom „Oluja“, naglašavajući potrebu za što bržim povratkom prognanika u svoje domove. Predsjednik je vrlo jasno osudio sve incidente i pozvao Hrvate da se ne osvećuju nad napuštenom imovinom izbjeglih Srba.
Osobito svečan bio je doček u Kninu gdje su predsjednika i putnike pozdravili postrojeni pripadnici Četvrte i Sedme gardijske brigade, koji su zajedničkim snagama oslobodili hrvatski kraljevski grad Knin.U 18 sati i 11 minuta vlak je stigao u Split. Deseci tisuća Splićana oduševljeno su pozdravili dolazak „Vlaka slobode“ i pratili Tuđmanovo obraćanje na splitskoj rivi.
Njegov govor bio je mnogo puta prekidan oduševljenim pljeskom i skandiranjem, a trenutak za povijest uslijedio je kada je predsjednik okupljen narod upitao: Što mi još preostaje da vam obećam?
G.S.
