Na današnji dan prije 31 godina u Hrvatskoj su održani prvi višestranački parlamentarni izbori. Na izbore je izašlo više od 80 posto građana, a pobjedio je HDZ na čelu s Franjom Tuđmanom…
Prvi izborni krug parlamentarnih izbora održan je 22. i 23. travnja 1990. godine, a 6. i 7. svibnja drugi. Ukupno je glasovalo čak 80-ak posto birača, što je potvrdilo želju hrvatskog naroda za demokracijom, a protiv dotadašnjeg komunističkog sustava. Na izborima je uvjerljivo pobijedio HDZ na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. Održavanjem prvih višestranačkih izbora i konstituiranjem višestranačkog Sabora Republike Hrvatske započelo je ključno poglavlje novije povijesti Hrvatske i ujedno proces njezinog osamostaljivanja.
Izbori tog proljeća su bili prilika da građani Hrvatske napokon se oslobode od nacionalnog, vjerskog, ideološkog, kulturnog i svakog drugog ugnjetavanja unutar komunističke Jugoslavije.
22. travnja 1990. održani su prvi slobodni parlamentarni izbori u Hrvatskoj nakon 45 godina komunističkog jednopartijskog sustava. Pobjedu je odnio HDZ na programu dr. Franje Tuđmana koji se zalagao za neovisnu, samostalnu i principijelnu hrvatsku politiku koja će hrvatski narod odvesti prema slobodi i blagostanju…
Devastacija koju je donio jugoslavenski totalitaristički komunistički sustav očitovala se u svim porama društva. Zbog toga su se brojne prohrvatske snage, od svih hrvatskih domoljuba pa do nekih akademika, angažirale u predizbornoj kampanji koja je bila vrlo okrutna i prljava, čak sve do napada i ubojstava HDZ-ovih aktivista kod lijepljenja promidžbenih predizbornih i izbornih plakata.
U predizbornoj kampanji se osobito stigmatiziralo hrvatsko iseljeništvo, kao i hrvatsko znakovlje (hrvatski grb i zastava), a koje je bilo zabranjeno i podložno krivičnom progonu tijekom komunizma.
Ali oslobođena slobodoljubiva volja naroda, praćena i strahom od otvoreno najavljivane srpske agresije pod vodstvom Slobodana Miloševića, dala je dodatni vjetar u leđa hrvatskim domoljubima, pa je tako nakon prvog i drugog održanog kruga izbora na vlast došla Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) na čelu s njenim predsjednikom, dr. Franjom Tuđmanom.
Program Franje Tuđmana i HDZ kojim je dobio povjerenje naroda bio je: iskreno domoljublje, otpor velikosrpskoj agresiji i uključivanje svih Hrvata – iz Hrvatske, BiH i dijaspore – u obnovu moralno i gospodarski devastirane Hrvatske domovine.
Na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj oformljena su i tri glavna politička bloka koja će, uz manji ili veći redizajn, opstati do danas.
Prvi je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) koja je od 1990. do danas izgubila vlast samo u dva izborna ciklusa, 2000. i 2011., dakle nakon smrti dr. Franje Tuđmana. Stranka “nije doživjela bitnije ideološke transformacije”, premda uvijek uz frakcijske borbe, a iz nje se u nekoliko navrata pokušavala iznjedriti nekakva druga politička opcija, što je za “otpadnike” završavalo prilično neuspješno. Drugi glavni protagonist na prvim izborima još uvijek nosi naziv Savez komunista Hrvatske (SKH).
Na prvim izborima SKH biva pobijeđen od HDZ-a, tako da krajem 1990. počinju promjene i stranka se naziva SKH-SDP (Stranka demokratskih promjena). Rezultati idućih izbora bivaju porazni, stranka pada na povijesni minimum, tek 7,54%, a 1993. preimenovana je u sadašnji SDP, Socijaldemokratsku partiju Hrvatske. U velikoj oporbenoj koaliciji, stasaloj pod pokroviteljstvom “stranih utjecaja”, šestorka dolazi na vlast 2000.
Treći protagonist, Koalicija narodnog sporazuma, koja na prvim izborima osvaja razočaravajuće treće mjesto, bila je zamišljena kao umjerenjački nacionalni, a “intelektualniji” konkurent HDZ-u. Na čelu su joj bile zvijezde Hrvatskog proljeća iz 1971., legendarni Miko Tripalo, Savka Dabčević-Kučar, Srećko Bijelić, Dragutin Haramija. Tu su bile i stranke poput HSLS-a, lijevi SDSH, frakcija HSS-a, demokršćanski HDS i HKDS. Birači su, međutim, nagradili konkretniji HDZ. Iz KNS-a nastaje HNS.
Pred nama su i sad izbori u kojima su te dvije stranke HDZ i SDP u većini slučajeva oni koji u naravi dobiju najviše glasova i svojih zastupnika, kao i gradonačelnika, načelnika župana i ostalih te se u načelu, ciklički ponavljaju iz izbora u izbore. Do kada će tako biti, ostaje vremenu za vidjeti.
Uglavnom, imamo Hrvatsku, kako onomad reče njen prvi predsjednik Tuđman, bit će nam onako kako to sami odredimo. No, nažalost, Hrvati sve manje određuju tko i kako će voditi Hrvatsku i njen narod , jer su stranci u EU i šire već odavno “preuzeli kormilo” političkih i svih drugih zbivanja u našoj samostalnoj, suverenoj i demokratskoj državi Hrvatskoj za koju je proliveno mnogo krvi hrvatskih domoljuba i branitelja, koji su na kraju obranili Hrvatsku od srpske agresije te kao takovi udarili joj , nadajmo se čvrste temelje za sve buduće generacije koje dolaze. A narod? Narod se sve manje pita i poštuje! Čak se ni legalni referendumi ne priznaju! Tako da glas naroda u naravi u ovako loše uređenoj državi ne vrijedi “skoro ništa”. Svjestan je hrvatski narod tog, ali još čeka i nada se nekim drugim demokratskim vjetrovima kad nam politike ne budu vodile nekakve “sumnjive sjene” već Hrvati sami. Ali smo sigurni u jedno da Sava neće poteći uzvodno, kako je to govorio totalitarist i zločinac, doživotni predsjednik ex jugoslavije j.b. tito, za kojega se po svjetskim ljestvicama komunističkih monstruoznih vođa faktografski navodi to da je jedan od desetak najkrvoločnijih vođa na ovim prostorima, dok se još uvijek nagađa je li podrijetlom bio “zagorac, Latvijac, Rus ili svemirac”, Hrvatska je samostalna država u kojoj je napokon došlo vrijeme da narod odlučuje…
T.H.