U jutarnjim satima 31. listopada 1991. u dubrovačku luku Gruž uplovio je konvoj od 29 brodova koji je prevozio humanitarnu pomoć…
Dubrovačko zaleđe žestoko su početkom listopada napali JNA i crnogorski rezervisti. Nakon okupacije Slanog, grad je bio potpuno blokiran. Postupno, 50 000 stanovnika i izbjeglica ostalo je bez struje, vode, hrane i lijekova.
Fond za spas Dubrovnika Sveti Vlaho, Društvo hrvatskih književnika i Matica hrvatska inicirali su dostavu neophodne humanitarne pomoći; akciju naziva „Konvoj Libertas“. Predsjednik Hrvatskog društva književnika Nedjeljko Fabrio u dnevniku HTV-a uputio je javni poziv za pokretanje humanitarnog konvoja, koji je 28. listopada pod vodstvom trajekta „Slavija“ isplovio iz Rijeke.
U Splitu se konvoju priključuju predsjednik predsjedništva SFRJ Stipe Mesić, predsjednik hrvatske vlade Franjo Gregurić, predsjednik Sabora Stjepan Sulimanac, ministar vanjskih poslova Zvonimir Šeparović i drugi uglednici. Unatoč zaustavljanju i prijetnjama Jugoslavenske ratne mornarice, konvoj je plovidbu nastavio.
Nakon euforičnog dočeka u Korčuli, konvoj je nastavio s plovidbom koja je iznova prekinuta zbog pretresa i prijetnji, bez obzira na činjenicu da se oružjem prijeti vrhovnom zapovjedniku JNA. Razgovarajući s admiralom Stanom Brovetom, Stipe Mesić jasno mu je poručio: „U Dubrovnik ćemo ići, a ako vi odlučite pucajte! Ali znajte da ćete za to snositi odgovornost!“.
Ganuti Dubrovčani dočekali su konvoj s upaljenim svijećama, ali zbog straha od granatiranja u luci nije bilo masovnog dočeka. Nakon odlaska konvoja na grad se sručio dotad najsnažniji topnički udar kao jasna najava kakav pakao čeka Dubrovnik u studenom i prosincu 1991.
G.S.