Prigodnim programom „Da se ne zaboravi“ Dubrovčani u ponedjeljak obilježavaju 27 godina od početka srpsko-crnogorske agresije na grad Dubrovnik i jug Hrvatske u Domovinskom ratu – 1. listopada 1991. godine…
Program je počeo u 9 ujutro polaganjem vijenaca na gradskom groblju Boninovo, potom slijedi prigodan školski program u franjevačkoj crkvi Male braće, a u podne polaganje vijenaca uz molitvu na brdu Srđ. U 17 sati u luci Gruž spustit će se vijenci s broda „Tirena“ za poginule na moru, a svečana sveta misa za sve poginule u Domovinskom ratu bit će služena u 19 sati u franjevačkoj crkvi Male braće.
Prvog dana listopada 1991. godine točno u 6 sati više od 13 tisuća pripadnika jugoslavenske vojske, uz pomoć rezervista iz Srbije i Crne Gore, napali su područje Dubrovnika i jug Hrvatske s kopna, mora i iz zraka. Među neprijateljskim snagama bili su pripadnici užičkog, podgoričkog i mostarskog korpusa i pripadnici 9. Vojno pomorskog sektora Boka, uz značajnu potporu zrakoplovstva, te više od 120 teških topničkih oružja, oko 100 tenkova i 50 oklopnih transportera.
Brojnoj i dobro naoružanoj agresorskoj vojnoj sili na crtama obrane dugima više od 200 kilometara suprotstavilo se 750 slabo naoružanih hrvatskih branitelja, pripadnika postrojba dubrovačkoga ZNG-a, policije te dragovoljaca iz sastava Teritorijalne obrane.
Uništenjem trafostanice te stanice za opskrbu Grada vodom u Rijeci Dubrovačkoj već prvog dana Dubrovnik je ostao bez struje i vode, a s ciljem potpune informativne blokade agresor je zrakoplovima raketirao zgradu Centra za obavješćivanje te repetitor i relej na Srđu, čime su prekinute telefonske i oštećene radijske veze. Prve granate ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa s položaja oko Trebinja pale su na uže dubrovačko područje, naselja Bosanku na brdu Srđ i Mokošicu.
Samo u prvom tjednu listopada poginulo je 27, a ranjeno 100 dubrovačkih branitelja i civila.
Već 5. listopada agresor je zauzeo Konavle i Slano u Dubrovačkom primorju i time presjekao i posljednju kopnenu vezu s ostatkom Hrvatske, a do kraja listopada izbio na same prilaze gradu u kojem je, bez struje, vode i redovite opskrbe hranom, ostalo 50 tisuća ljudi. No, dubrovački branitelji uspjeli su spriječiti ulazak srbocrnogorskih postrojba u grad i učvrstili crtu obrane.
Dubrovnik je u studenome i prosincu 1991. pretrpio najteže dane u svojoj višestoljetnoj povijesti. U jakim napadima od 8. do 14. studenoga te 6. prosinca, na blagdan Svetoga Nikole, na grad je palo više od pet tisuća topničkih projektila, a u napadu 6. prosinca više od šesto ih je palo na dubrovačku povijesnu jezgru. Uništeni su brojni spomenici kulture. Devet zgrada potpuno je izgorjelo, 461 zgrada pretrpjela je teža oštećenja, a 45 projektila palo je na Stradun.
Tijekom srbo-crnogorske agresije na dubrovačko područje poginula su 184 branitelja i 92 civila, a ranjeno je više od 1500 osoba. U srpsko-crnogorskim koncentracijskim logorima bile su zatočene 423 osobe, a bilo je više od 33 tisuće prognanih i izbjeglih.
Na području od Stona do Konavala spaljeno je 2127 kuća, kao i zaštićeni, skoro pet stotina godina star Arboretum u Trstenom. Bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja, a ono što nije spaljeno i uništeno, opljačkano je.H
G.S.
