Srpski krvnici predvođeni četničkim vojvodama i oficirima JNA, od hrvatskoga dragulja na Dunavu, Vukovara, u jesen 1991. godine napravili su najveće grobište u poratnoj Europi, klaonicu, gubilište. To zlo, zločin bez premca, taj pokolj, masakr, sadističko ubijanje cijeloga jednog grada pred TV kamerama i novinarima, pred očima cijelog svijeta, počinili su rame uz rame subraća i saveznici – četnici i komunisti. Kokarda i petokraka na istom krvavom poslu istrebljenja svih onih koji su na bilo koji način pružali otpor njihovom cilju. I nisu bili na meti samo Hrvati – nego svi Vukovarci koje god nacije i vjere bili. Svima im je bila namijenjena ista sudbina: zajednička grobnica u do temelja razorenom gradu.
Danas, kad smo svjedoci kako se u našoj Hrvatskoj gaze temeljne vrijednosti goleme većine građana i hrvatskoga naroda i kako nam se svima nameće zločinačka komunistička ideologija pod krinkom “antifašizma” kao neka “civilizacijska tekovina” ili “osloboditeljska tradicija”, moramo u još većoj mjeri nego prije biti spremni iznositi ISTINU.
Istina i samo istina nas može osloboditi. U ime te istine, u ime zdravog razuma, vlastitog dostojanstva, u ime svih koji su patili i umrli za istinu i slobodu, u ime onih čije kosti još uvijek tražimo, mi danas nemamo pravo na šutnju. Mogu oni svoje zločinačke perverzije skrivati iza “umjetnosti”, tobožnjih “performansa” i pravdati ih “umjetničkim slobodama”, ali mi jako dobro znamo, vidimo i osjećamo o čemu je riječ.
Može netko sutra u Rijeci postrojiti Šešeljeve četnike na glavnom trgu i pravdati to “umjetničkim doživljajem”, ali ako se tada nađe netko s one “druge strane” pa napravi paradu s ljudima u crnom i ustaškim “U” na kapama, što onda?
Je li to nekima dopušteno sve što žele i mogu li oni koji još uvijek slave komunistički zločin kao neku vrhunaravnu vrijednost doista raditi što god požele u ovoj zemlji?
Možda misle da mogu, ali svatko tko se bavi takvim prljavštinama morao bi znati: krčag ide na vodu dok se ne razbije.
Svi smo mi odgovorni za ono što činimo – ili ne činimo, a morali bi. I nitko nema pravo niti može svoj bolesni i nakaradni mikrosvijet nametati kao “hrvatsku kulturu”.
Za nas Hrvate, četnička kokarda i komunistička petokraka su jedno isto – jer su bili ujedinjeni ne tako davno u zajedničkim masovnim pokoljima nad Hrvatima i svim drugim građanima ove zemlje i barbarskim rušenjima gradova i sela. Skupa su ubijali, razarali, pljačkali, silovali, palili kuće, progonili civilno stanovništvo – i zajedno nakon svega toga rade na inverziji povijesti, pokušavajući nam još jednom nametnuti lažnu sliku prošlosti koju nažalost, još uvijek tako dobro pamtimo mi koji smo te devedesete godine doživjeli i preživjeli.
Samo u istočnoj Slavoniji četnici i komunisti su zajedničkim snagama pobili oko 5.000 ljudi, žena, djece i staraca. I ne bi se četnici nikad usudili napasti bilo koga da nije bilo Titove, komunističke JNA koja je bila udarna pesnica velikosrpskog fašizma (pod krinkom “borbe za Jugoslaviju”). U tom su ratu četnici bili pomoćne trupe komunističkoj kamarili koja je sebe nazivala “jugoslavenskom” i “narodnom”. Oni su nakon opsade i razaranja napadnutih mjesta puštani poput hijena, kako bi obavili onaj najprljaviji dio “posla”, završni čin – masakre nad preživjelima, silovanja i mučenja, hladnokrvne egzekucije. I tako je to išlo od Tovarnika, preko Vukovara, do Borova Naselja, Vinkovaca, Nuštra, Voćina, Četekovca, Čojluga, Balinaca, Petrinje, Baćina, Joševice, Saborskog, Široke Kule, Škabrnje, Gospića, Medačkog džepa i brojnih drugih mjesta diljem Hrvatske. Rame uz rame, braća rođena, četnici i komunisti na zajedničkom krvavom “poslu”.
Dokumentarni film “Vukovar – poslednji rez” (snimljen u produkciji beogradske TV B-82), koliko god u nekim svojim dijelovima bio pristran (u smislu izjednačavanja krivnje političara za rat na prostoru tadašnje SFRJ), dobrim dijelom progovara istinu koja se nikad ne bi smjela zaboraviti (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=cKwH8PVObMw; stranica posjećena 3.2.2020.)
Četnici i komunisti su devedesetih pobili preko 120 tisuća ljudi diljem bivše SFRJ, zavili u crno nebrojene obitelji, mučili u logorima desetke tisuća zarobljenika, protjerali između 3 i 4 milijuna stanovnika iz njihovih domova, srušili na desetke gradova i na stotine sela – razaranja nisu pošteđeni ni crkve, škole, bolnice, groblja, kulturno-umjetnički spomenici, opljačkali su sve što se dalo opljačkati, silovali i spolno zlostavljali i žene i muškarce, popalili što god su stigli, ostavili su nam desetke tisuća invalida i traumatiziranih, pobili 402 djece, ukopali više od milijun mina od kojih i danas ginu naši pirotehničari.
I danas, poslije svega toga i nakon gotovo 30 godina od uspostave samostalne Republike Hrvatske, mi smo u vlastitoj zemlji suočeni s drskim pokušajima krivotvorenja povijesti i ponovnog nametanja petokrake i komunizma kao nekih “pozitivnih tekovina” i to pod krinkom “slobode umjetničkog izražavanja”.
Umjesto da se konačno progovori o Rezoluciji Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) i osudi svaki vid i oblik totalitarizma – uključujući i simbole komunizma, što se izričito traži od parlamenta EU u ovom dokumentu (vidi: http://www.historiografija.hr/?p=16615), svima nama, pa i cijeloj Europi se pljuje u lice promoviranjem zločinačkog komunističkog sustava pod egidom “umjetnosti” i “kulture”!? Zar su Vojko Obersnel, Oliver Frljić i šaka njihovih provokatora nositelji kulture i umjetnosti u Hrvatskoj!?
Nije svrha kulture i umjetnosti izazivati skandale i sukobe u društvu, provocirati, vrijeđati, poticati primitivizam, pod krinkom “umjetničkog izražavanja” promovirati i zastupati zločinačke ideologije i totalitarizme bilo koje vrste.
Kultura i umjetnost su uzvišene ljudske djelatnosti koje oplemenjuju i obogaćuju čovjeka i njegov duh. Kultura i umjetnost su duševna hrana i prijeka ljudska potreba, putokaz za svijet koji se temelji na ljepoti, humanizmu, plemenitosti, na vrlinama i njegovanju svega onoga što nas čini ljudskim bićima u punom smislu te riječi.
Tako je barem oduvijek bilo. I svugdje u civiliziranom svijetu još uvijek jest.
Ne znam je li to jasno aktualnoj hrvatskoj ministrici kulture Nini Obuljen-Koržinek. Ili možda nije bila na satu kad se učila ta lekcija.
Video: slavljenje pokolja u Vukovaru: https://www.youtube.com/watch?v=leXxOY-b_Eo; https://www.youtube.com/watch?v=cmN5BLJzY48
Autor / Zlatko Pinter
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**