Nije tajna da je Emir Dilaver jedan od vođa ove momčadi, jedan od onih čiji je karakter obilježio uspješnu modru jesen. Brzo je postao ljubimac navijača, svojim stavom i samopouzdanjem pridonio je puno Dinamovu gardu i optimizmu. Sjećamo se kad je početkom sezone kazao da “želi zapaliti Zagreb, da Maksimir opet gori kao nekad” pa smo se svi samo blijedo gledali. Ali taj cilj je ispunjen, Maksimir je u Europi bio pun, za ulaznice se čekalo u redovima, Dilaverovo proročanstvo donekle se ispunilo…
Rezultat uvijek bitan
Krenuo je autoritativni stoper od prvog dana u pripreme punom snagom, ni sam ne zna koje su mu to pripreme s Nenadom Bjelicom, koji ga je već vodio u Austriji i Lechu.
– Uf, ne znam koji već put Bjelica i ja idemo na pripreme, sedmi ili osmi. Navikao sam već na njegov rad, ali nije se teško naviknuti. Dobro radimo, sve su vježbe s loptom, samo ako je teren smrznut, onda trčimo. Pripreme su fantastične, teško je, ali zanimljivo. Svi su zadovoljni, umoriš se na treningu, a imaš dobar osjećaj. Mentalno je lakše jer se sve radi s loptom – priča Dilaver, koji još od Bjelice poznaje našeg jučerašnjeg “junaka”, kondicijskog trenera Martina Mayera. Radio je s njim još u mlađim uzrastima.
– Njega znam 14-15 godina, Martin je super. Znam njegove vježbe, nešto je i novo naučio. Jako je pozitivan čovjek; i kad je u klubu dobro i kad je loše, on je pozitivan. Bio je u vojsci, traži vojničku disciplinu u radu. Kažem, jako je lijepo trenirati, čitav je stožer dobar, sve je zanimljivo.
Što nas čeka na proljeće, možemo li ta jesenska bajka i dalje potrajati?
– Radimo punom snagom, očekujemo sve najbolje, pripremamo se za sve izazove, za maksimalne dosege, ići ćemo dokle god možemo. Kad smo već tako odradili prvi dio sezone, nastavit ćemo i dalje! Baš radimo maksimalno, potpuno smo posvećeni poslu. Imamo šest utakmica u Turskoj, treba to izdržati. Nije lako, moraš zadržati koncentraciju, treba pobijediti i u tim utakmicama tamo; ipak smo Dinamo i ne želimo si dopustiti nikakve loše rezultate.
No pripremne su utakmice ipak – pripremne? Nije rezultat najbitniji, važno je ono što dolazi u veljači.
– Rezultat je bitan, uvijek. U Dinamu je važan i u prijateljskim utakmicama. Za nekog drugog možda nije, ali za nas, za Dinamo, jest! I želimo pobijediti i u Turskoj u svakoj utakmici.
Bit će posebno
Jedan od suparnika bit će i bečka Austria, klub u kojemu je Dilaver počeo karijeru i u kojemu je doživio svoje dosad najljepše trenutke.
– To je utakmica koju posebno čekam. To je klub u kojem sam odrastao, lijepo je igrati protiv ljudi koje poznaješ, još ih ima u klubu. Za mene će to biti nešto posebno, ne igra se svaki dan protiv svojih. Opet, prijateljska je utakmice, nećemo se ubijati, ali će biti posebno, bez sumnje.
Nećemo kriti da je ipak glavna pažnja usmjerena na Viktoriju Plzen. Kako je Dilaver reagirao kad je vidio ždrijeb, je li bio sretan ili je među onima koji tvrde da Česi nisu tako dobar izbor?
– Vrlo dobro znam Viktoriju, gledao sam je u prvenstvu lani, bio je neki dobar derbi pa sam gledao na televiziji dok sam bio u Poljskoj. U Ligi prvaka sam gledao utakmicu protiv Rome i mogu reći da je Viktoria vrlo dobra momčad, kvalitetna. Ne poznajem igrače, pogotovo ne osobno, ali imaju momčadsku kvalitetu, ne griješe puno, imaju dobre individualce, iskusni su… Nije da sam rekao “bravo, super” kad sam vidio ždrijeb. Treba se dobro pripremiti, imamo respekt prema njima, ali imaju ga i oni prema nama. Ma, moglo je ispasti i gore, daleko od toga; spremni smo na sve, pogotovo na to da prođemo, šanse su tu,donosi sportske.jutarnji.hr.
Vjeruju li igrači da mogu daleko, da ovo nije zadnja stanica u Europskoj ligi?
– Vjerujemo da možemo daleko! Pokazali smo jesenas da možemo igrati dobar nogomet, i efikasan, kao što je bilo u dosta utakmica. Da nam ne treba puno šansi kao u zadnje dvije utakmice, nego da odmah trpamo. Sve znamo igrati, defanzivnu i ofenzivu, samo to trebamo pokazati kad dođe trenutak. Moramo Viktoriju pobijediti, ali prvo se moramo dobro pripremiti pa tek onda o tome razmišljati.
Od povijesti se ne živi
Drugim riječima, nema opuštanja nakon odlične jeseni, nema samozadovoljstva zbog onoga što je Dinamo napravio na sva tri fronta?
– Ma kakvo opuštanje, moram priznati da mi ta jesen više uopće nije u glavi. Davno je to prošlo, mi igramo nogomet, to je dokazivanje iz dana u dan, zato nas svi cijene i tako moramo živjeti. Naravno, to što smo napravili ostaje zapisano, to nitko ne može uzeti, ali mi idemo dalje. Napravili smo povijest, ali od povijesti se ne živi. Nego od novih rezultata i pobjeda. Što, da sad stanemo i odemo kući? Zato, kažem, šest utakmica na pripremama moramo odraditi 100 posto, iza nas je tek pola sezone, ne možemo sad stati. Svi to shvaćaju, pa se u svlačionici više i ne razgovara o tome što je bilo. Bilo i prošlo.
Osvajao je dosad trofeje s Austrijom i Ferencvarosem, sad je na redu i Dinamo, na proljeće bi mogla biti berba?
– Naravno, svi igramo za trofeje. Nije još ništa gotovo, kad osvojimo, onda ćemo reći da je gotovo. Cilj mi je što više toga osvojiti, da mogu kasnije reći djeci što sam osvojio. A ne da samo im kažem, evo, tata je igrao nogomet i kupio vam kuću. Nije mi to cilj, nego da uzmem trofeje. Tako i u Dinamu, da se zna da sam ovdje igrao, da imam sliku ovdje na zidu u Maksimiru, da se vidi jednom da sam ja to osvojio, da piše ovdje i moje ime. I da mogu doći dignute glave u taj klub.
Kako je doživio nove igrače na pripremama, poglavito stopere Franjića i Šutala?
– Zadovoljan sam onime što sam vidio, uklopili su se dobro, ali nije se teško uklopiti u ovu momčad. Kvalitetni su, svaka čast, ovdje uvijek ima kvalitetnih igrača. Pa Dinamo je poznat po tome, uvijek svijetu donese neke nove igrače, donosi sportske.jutarnji.hr.
Ima li novosti s reprezentacijom, hoće li igrati za Austriju ili BiH?
– Nešto se radi, papire ganjam, tako bih rekao, haha. Moglo bi se nešto dogoditi, vidjet ćemo – ostao je tajnovit Dilaver, misleći, dakako, na papire za BiH-reprezentativca. Očito mu je to izbor.
Svi su i dalje u kadru, u Tursku ide puni sastav od čak 34 nogometaša?
Nije ni utorak donio nikakve novosti u Maksimiru kad su mogući transferi u pitanju. Mario Budimir i dalje je u Dinamovu dresu, strpljivo reda krugove i odrađuje vježbe, ta priča o Persepolisu nikako da se razriješi. Naravno, nije još kasno, ima vremena, ali što se više odgađa rasplet, to je transfer sve upitniji. Alexandru Matel također je još uvijek ovdje, trenira kao da nije pauzirao godinu i pol dana i nada se da može uznemiriti Stojanovića i Moharramija.
Kako sad stvari stoje, Dinamo bi u Tursku mogao ići u punom sastavu, s 34 igrača, no konačnu će odluku donijeti Bjelica nakon spomenute današnje utakmice. Još se uvijek prije puta može nešto promijeniti u statusu nekih igrača, srijeda bi trebala dati neke odgovore. Ademi i Šunjić još uvijek treniraju odvojeno, danas neće igrati međusobnu probu, tek bi u Beleku mogli početi sa žešćim treninzima. (tn)