Početkom listopada, počelo je snimanje filma „Dara iz Jasenovca“, prvog igranog ostvarenja o, kako prenosi RTS “najbrutalnijim ustaškim zločinima u Jasenovačkom logoru”…
U filmu iza kojeg je stala država te je uloženo 2.3 milijuna eura, pojavljuje se i lik fra Majstorovića, kojega su prema tvorcima ovog filma zvali fra Sotona.
U Hrvatskoj postoji pregršt tema, od Bleiburga, Golog otoka, Vukovara, Škabrnje, Lovasa, Bljeska i Oluje, srpskih koncentracijskih logora do Jasenovca, po kojima bi se mogli snimiti odlični igrani filmovi. Ali, ne… kod nas se snimaju i „velike uspjehe“ žanju nekakve „smiješne i žalosne“ komedije, čiji su autori najpoznatiji po kantama govana, (svaka čast iznimkama), kojima su ih „zalijevali“ (da brže rastu).
I dok mi mudrujemo, u Srbiji – rade. Naime, ovih dana je završena prva faza snimanja prvog igranog filma o logoru Jasenovac „Dara iz Jasenovca“ u režiji Gage Antonijevića, a prema scenariju Nataše Drakulić.
Na konferenciji za novinare rečeno je da će se ovim filmom oživjeti Jasenovac i da će priča ispričana kroz muke jedne djevojčice biti autentična.
Gaga Antonijević je rekao da im je jako važno izraziti estetiku smrti i ubijanja, a da su daroviti glumci uspjeli kroz iskrenu emociju doprinijeti da se grozote manje vide, a duboko osjete. U filmu, u kojem nije želio sudjelovati ni jedan hrvatski glumac, na kraju će se pojaviti i notorna Diana Budisavljević koja ne će govoriti o tome kako su spašavali, već kako su klali i mučili Srbe.
Redatelj je potom istaknuo da se u Hrvatskoj o ovoj temi još uvijek ne govori, te da je kod nas, kako se izrazio, ponovno na djelu ta čudna ljubav prema NDH i fašizmu.
Ovaj film isključivo će financirati Republika Srbije, bit će završen do kraja godine, dok se premijera očekuje u svibnju iduće godine, na 75. obljetnicu od oslobođenja iz Jasenovca.
Već sada sa sto postotnom sigurnošću možemo reći da će to biti srpski promidžbeni politički film, u kojem će Hrvati biti krvoločni ustaše i zločinci, a Srbi nevin narod, baš takav kakav je bio i u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, gdje su nakon velikosrpske agresije iza sebe ostavili zasad najmanje 150 masovnih grobnica.
Na pisani tekst treba odgovoriti tekstom, a na film – filmom.
Nakon što se takav film prikaže, badava ćemo roniti suze kako su nas Srbi još jednom preveli žedne preko vode.
U nas jednostavno nema sluha da se i na ovaj način istinski, odnosno objektivno prikaže hrvatska povijest. Oni koji su to i pokušali, prvo su naišli na zid ne odobravanja prijeko potrebnih financijskih sredstava, a kad su nešto s tim u svezi i uspjeli ostvariti dočekala ih je paljba iz jugo-komunističkih medijskih artiljerijskih oružja.
Stoga, dok će god kod nas biti „Srbi naprijed, Hrvati – stoj“ imat ćemo to što imamo, zataškavanje, ignoriranje i marginaliziranje naše borbe za slobodu.
Mladen Pavković