Hrvatska policija slavi svoj dan – 29. rujna i to na blagdan sv. Mihovila, njihova zaštitnika, osvjedočenog borca protiv zla…
U stvaranju hrvatske države policija ima i imat će istaknuto mjesto, tim prije što novija povijest ne poznaje da je igdje u svijetu policija odigrala tako značajnu ulogu, da je u tim najtežim danima bila prva kad je trebalo.
Ne smije se zaboraviti da su 5. kolovoza 1990. na prostorima Policijske akademije u Zagrebu postrojene dvije bojne s ukupno oko 1800 pripadnika, polaznika tečaja „Prvi hrvatski redarstvenik“.
Nisu imali mnogo vremena za učenje, jer rat je bio pred vratima.
A u obranu Domovine krenuli su puni samopouzdanja, spremni na žrtvu.
Bespogovorno su služili i služe svome narodu, kako u ratu, tako i danas u miru.
Srpski četnici su ih napadali gdje god su stigli, od Pakraca, Plitvičkih jezera, Gline, pa sve do Vukovara i Škabrnje.
Prvi policajci koji su dali svoje živote na Oltar Domovine bili su Josip Jović i 12 redarstvenika u Borovu selu (1991.). Među tim Junacima svakako je i hrvatski policajac Ivan Markulin, koji je nakon zločinačkog napada na Grad Zagreb, kao pripadnik Protueksplozivnog odreda smrtno stradao (3. svibnja 1995.) tijekom uklanjanja bombica KB-1 raketnog sustava Orkan kojima je raketirana i zagrebačka Klinika za dječje bolest, ali i brojni drugi.
A život tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata dalo je 726 hrvatskih policajaca. Za nekima se još uvijek traga.
Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović često ističe da nije bilo ratišta gdje nisu sudjelovali i hrvatski policajci.
Taj njihov doprinos, kako godine idu, malo se naglašava.
Svojedobno je UHBDR91. predlagala da se na ulazu u sve županijske Policijske uprave postavi „vječni plamen“, u znak trajnog sjećanja na žrtve, ali kao i štošta drugo – zasad, nažalost, ništa od toga.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
NAJAVA;