Ispred zagrebačkog Islamskog centra i džamije 2012. godine sagrađen je Spomen park sa spomen-obilježjem Bošnjacima braniteljima Hrvatske. Na 28 kamenih ploča, pored upisanih imena, piše da se spomenik podiže u znak zahvalnosti i trajnog sjećanja na poginule Bošnjake u Domovinskom ratu. Nekoliko je ploča prazno i one su spremne za upisivanje novih imena. S obzirom na to da je prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Republici Hrvatskoj bilo 43.469 Muslimana, hrvatska javnost već godinama u nevjerici sluša i na brojnim mrežnim stranicama s čuđenjem čita da je u postrojbama Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata sudjelovalo oko 25. 000 Bošnjaka, od kojih je više od 1.100 poginulo.
Tiime se bavila emisija Hrvatske povijesne istine Z1 Tv, prenoseći tribinu Udruge za promicanje istine o hrvatskoj povijesti, u ciklusu tribina o Domovinskom ratu.
Tribina se bavila manipulacijama poviješću, a moderator tribine Zdravko Mladanović rekao je u početku da im je cilj graditi mir među ljudima boreći se protiv svih oblika manipularcije bez obzira koje su nacionalnosti, političke orijentacije, vjere, boje kože. Pozvani su predstavnici udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske ali, rekao je Mladanović, nisu se odazvali poručivši organizatorima kako barataju netočnim informacijama.
Andrija Hebrang, ratni ministar zdravstva, je napomenuo da se tim tribinama nikad nije odazvao niti jedan državni dužnosnik, napomenuvši kako nije da ih ne zanima povijesna istina, nego ih ne smije zanimati. Lažiranje i falsificiranje povijesti je jedan od načina vladanja narodom, rekao je. Naveo je da nismo ekshumirali niti jedan posto ubijenih 1945.
Napomenuo je i da je Domovinski rat jedini zadnjih desetljeća u kojem se od početka evidentirala svaka civilna žrtva, i kako su ti podaci predani Vladi, ali niti jedna vlada nije prihvatila brojku od 7,263 ubijena civila, iako je ona neupitna. “Ni danas se to ne smije govoriti, a kamoli napisati”, rekao je. Problem je, kaže, što mi kao žrtve zločina 45. i 91. ne dozvoljavamo istini da izađe na svjetlo dana. To koči razvoj Hrvatske. “To su falsifikati s kojima se jedan narod drži u pokornosti”.
Nakon Hebranga riječ je uzeo mr. sc. Ivan Kozlica, koji je magistrirao na temu stradanja civilnog stanovništva sinjskog kraja 1944. godine. On je ujedno dragovoljac Domovinskog rata od samog početka te autor brojnih knjiga, a bio je i pomoćnik glavnog inspektora oružanih snaga RH i pomoćnik ministra obrane.
On je govorio o kontroverzama kod javnog iznošenja broja poginulih Bošnjaka u Domovinskom ratu, ali i broju sudionika Domovinskog rata iz redova Bošnjaka. On se osvrnuo na spomen park sa spomen-obilježjima Bošnjacima braniteljima Hrvatske pored džamije u Zagrebu. Spomenik je podignut 2012. godine. Na njemu stoji da je RH branilo 25.000 Bošnjaka. Pored toga je i 28 ploča s imenima s 982 imena. U Ministarstvu hrvatskih branitelja nalaze se 204 od tih imena, a 165 njih se vodi kao “smrtno stradali”. On je postavio pitanje o razlici u brojevima.
Osim poginulih Bošnjaka, na spomeniku se nalaze imena Makedonaca, Roma, Bugara, Arapa, i Hrvata – samo zato jer su im imena islamska, ili podsjećaju na njih, kaže Kozlica. Za desetak je Kozlica, kaže, provjerio da su Hrvati katolici. Neki su poginuli, neki nestali, a dvije osobe su iz HVO-a i nemaju veze s bošnjaštvom i islamom, kaže Kozlica.
Hamdija Malić bio je predsjednik udruge Bošnjaka branitelja Hrvatske, a on je 2018., kaže Kozlica, iznio podatak da je Hrvatsku branilo 30.000 Bošnjaka, od kojih je poginulo 1695., što je broj koji se često rabi u političke svrhe. Muftija zagrebački Aziz ef. Hasanović govori o oko 25.000, a poginulih za neovisnu, slobodnu i demokratsku Hrvatsku 1180. Tajnik bošnjačke udruge govori o 16.000 Bošnjaka koji su branili Hrvatsku u Hrvatskoj, a 9.000 u BiH.
Po popisu stanovništva iz 1991. godine, kaže Kozlica, u Hrvatskoj je ukupno živjelo 43.000 muslimana, od toga 22.000 muškaraca, a od njih manje od 15.000 je bilo između 20 i 60 godina. Ispada da je svaki musliman između 20 i 60 godina koji je živio u Hrvatskoj branio Hrvatsku.
Kozlica kaže da mu je to bilo nelogično, pa je išao istraživati. Naime muslimani su bili oko 1 posto stanovništva, 5 posto branitelja, i 15 posto poginulih u ratu, po tim podacima, što je očit nesrazmjer. MORH ima samo podatke za bivšu Zagrebačku upravu, prema kojima je u zagrebačkim postrojbama bilo 1,387 muslimana, što je 1,47% branitelja iz te uprave i što je i dalje visok broj, iznad udjela u stanovništvu , ali realan. U djelatnom sastavu ih je bilo 0,86%.
Predsjednik Tuđman je 1996. godine iznio podatak da je od 360.000 mobiliziranih branitelja Bošnjaka bilo nešto više od 4,200 muslimana, što je 1,18 posto, i dalje više od njihovog udjela u stanovništvu, čemu treba dodati i Bošnjake u djelatnom sustavu policije. Dakle, Bošnjaci su svakako i natprosječno sudjelovali u obrani RH, ali je njihov broj daleko od onog s kojim se barata.
Najveći broj imena sa spomenika su pripadnici HVO i HOS-a iz BiH, kaže, što autori spomenika nisu nigdje spomenuli, što je, kaže Kozlica, provjerio. Podaci za Orašje govore: od 560 stradalih muslimana pripadnika HVO-a , 470 imena se nalaze na spomenutom spomeniku.
Bivši zagrebački muftija Šefko Omerbašić u svojoj knjizi navodi da je 1991. i 1992. u redovima HV-a poginulo oko 170 Bošnjaka i još oko 70 civila. “Hrvatsku je branilo najmanje 13.000 Bošnjaka”, navodi Omerbašić, i dodaje, “mislim da je brojka od 21.000 prevelika.” Imami su, navodi, obavili preko 50 dženaza. Što je bilo s ostalima ako ih je poginulo gotovo 1.200, pita Kozlica?
Do brojeva na spomeniku se došlo, kaže, izvlačenjem bošnjačkih imena s popisa kojeg je Ministarstvo branitelja 2012. dostavilo bošnjačkoj udruzi, a koji je uključivao oružane snage u Hrvatskoj ali i HVO. Na tom popisu je ukupno oko 15.000 osoba, ali broj od 987, kaže Kozlica, uzima u obzir i HVO. Neki su članovi obitelji tražili da se imena maknu, jer se ne radi o Bošnjacima.
Zaključno, veliki broj muslimana je sudjelovao u HVO-u i svi su priznati kao hrvaski branitelji, a i ostvarili su sva prava kao i drugi članovi HVO-a. “HVO se borio za Hrvatsku, nije se borio za BIH osim možda u Bosanskoj posavini”, naveo je Kozlici Armin Hodžić, predsjednik vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Zagrebu, te je činjenica da je većina ljudi na tom spomeniku poginula u obrani Hrvatske, ne BiH. Na kraju se Kozlica osvrnuo i na “Dan šehida” koji se obilježava od strane Udruge.
“Čast i slava svim poginulim i nestalim Bošnjacima braniteljima Hrvatske, svima koji su dali doprinos obrani hrvatskog naroda u Hrvatskoj i BiH”, kaže Kozlica, “ali zbog istine potičemo ispravak krivotvorine na spomeniku pokraj zagrebačke džamije, ponajprije državne institucije”.
yy