Hrvatski dragovoljci Istre te istinski rodoljubi i branitelji Istre odlučili su se na bolju organizaciju i homogenizaciju Hrvatskog nacionalnog bića u Istri. Braniteljska populacija Istre potpuno je razjedinjena, a pojedine udruge klijentalistički okupljaju svaka po nekoliko članova pa im je djelovanje usmjereno direktno na uski probitak samo osoba unutar uskog kruga ljudi. Na žalost takvo stanje podupire i veliki dio lokalnih političara. Svakog dana vidimo da jačaju pretenzije susjeda na naš teritorij, a mnogi još sanjaju o nekim prošlim vremenima. Povijest Hrvatske Istre pišu ljudi kojima je davni cilj bio odvajanje Hrvatskog puka u Istri od matice domovine. Povijest Domovinskog rata pišu po narudžbi ljudi koji nisu bili ni blizu Domovinskog rata. Dragovoljci, branitelji i istarski rodoljubi Istre, donijeli su odluku da treba prikazati istinu o domovinskom ratu i zaštiti interese Hrvatskog nacionalnog bića u Istri. Nakon proglašenja neovisnosti JNA postaje okupatorska sila u Republici Hrvatskoj. JNA je konačno napustila Pulu 16.prosinac 1991.godine. Taj dan je ujedno i dan oslobođenje Istre od agresorske JNA. Kako jedino županija Istarska nema dan Hrvatskih Branitelja prijedlog je da se 16. prosinac slavi kao dan Hrvatskih branitelja Istre.
Otkucaj Hrvatskog Srca – Istra u Domovinskom ratu
Da bi se razumjelo koja je svrha Platforme Zajedno u ratu- zajedno u miru, evo pregleda povijesnih činjenica koje su utjecale na tijek zbivanja u vrijeme stvaranja samostalne Republike Hrvatske i Domovinskog rata.
Istra u osvit Domovinskog rata
Opće su poznate povijesne činjenice, da je Istra bila u sastavu Austro-ugarske monarhije do kraja 1.svjetskog rata. Već u tijeku rata velike svjetske sile Francuska, Velika Britanija i Rusija ( sile Antante) računale su na poraz Austro-ugarske i počele su je komadati. Tako su znajući za talijanske pretenzije na Istru i Jadransku obalu, sile Antante obećale Italiji velike dijelove Austro-ugarske pod uvjetom da uđe u rat na njihovoj strani, pa je tako 26. travnja 1915. godine potpisan tajni Londonski ugovor. Italija je tako mogla ispuniti svoj dugogodišnji san – kontrola sjevera Italije od Trentina pa sve do južnog dijela Tirola i grada Trsta. Ugovorom su Saveznici Italiji dali i mnogo više – dijelove Dalmacije te velik broj otoka na dalmatinskoj obali.
Sve je to potvrđeno nakon završetka rata Rapallskim ugovorom od 12. studenog 1920.godine, koji su potpisali predstavnici Kraljevine SHS i Kraljevine Italije.
Još i prije potpisa Rapallskog ugovora, u noći sa 31.listopada na 1.prosinca 1918.godine, talijanski diverzanti ušli su u pulski zaljev, gdje je bila usidrena flota Hrvatske mornarice i torpedima potopili admiralski brod Viribus Unitis, sa oko 400 mornara skupa sa zapovjednikom flote, admiralom Jankom Vuković Poptkapelskim, da bi za njima ušli fašistički odredi- squadre di combattimento i uspostavili talijansku vlast u Puli.
Talijanska fašistička vlast ubrzo je počela sa prisilnom talijanizacijom imena, toponima, pa čak i nadgrobnih spomenika. Zatvorene su sve hrvatske škole, čitaonice, redakcije novina i tiskovina, želeći potpuno satrti postojanje hrvatskog naroda u Istri. Zapaljeni su Narodni domovi u Puli i Trstu i mnoge čitaonice i knjižnice po Istri. Zbog svakodnevnog terora pobunili su se istarski seljaci i rudari. Poznate su Proštinska buna i Labinska republika u proljeće 1921.godine.
Tijekom Drugog svjetskog rata stanovništvo organizira pokret otpora protiv talijanizacije i fašizma Benita Mussolinija pa Istra nakon rata ulazi u sastav Hrvatske, odnosno tadašnje FNRJ, u kojoj ostaje sve do njenog raspada početkom 1990-ih, kada teritorij istarskog poluotoka dijele Hrvatska i Slovenija, koje se oko granice još spore.
Najveća zasluga za pripojenje Istre Hrvatskoj pripada istarskom svećenstvu na čelu sa mons. Božom Milanovićem. Kako je teritorij Istre i hrvatskog primorja bio u granicama tadašnje fašističke italije KPJ i KPH nisu imali nikakav utjecaj na ovo područje. Na ovim se je prostorima mogla formirati samo KPI.
Evo što kaže prof, dr. sc. Ivan Milotić, o priključenju Istre Hrvatskoj; Proglas istarskih rodoljuba od 13.rujna 1943.godine, odnosno lažiranoj odluci o priključenju Jugoslaviji 25.rujna 1943.godine, koju su komunisti preradili.” Kriterij za priključenje nije bila Titovo ratno oslobađanje, teritorij koji je Tito držao, već etnička linija stanovništva.
Tito je u 40 dana 1945.godine,što je držao Trst dao pobiti 15 000 ljudi, sa izlikom da se ubijaju fašisti, a fašista nije bilo, jer su otišli kada je Italija kapitulirala još 8.rujna 1943. godine.
Sve te masovne likvidacije pravdaju se antifašizmom, a ustvari su zločin komunističkog režima protiv domicilnog stanovništva.”
Evo kako su oslobađali Istru, kada se radi o domicilnom stanovništvu;
U listu Jedinstvo, koji je bio glasilo 5. Dalmatinske brigade broj 19 od 30.travnja 1945.godine 2.godina izlaženja prilog je o Istri. Urednik opisuje ukratko stanje u Istri i kritizira ponašanje partizana koji prave ” greške, koje nesvjesno prave pojedini naši borci. Oslobađanjem Hrvatskog primjera napravljeno je dosta grešaka sa strane naših boraca, pa čak i rukovodioca. Evo primjer: Borci ulazeći u sela dižu sa dječaka sat, ulazeći u kuće ponestaje domaćinima novac i tome slično”
I onda slijedi “drugarska “kritika ” Ovakvi postupci ne dolikuju se i potpuno su strani pravom borcu naše armije” Međutim nisu bili strani, jer je takvo ponašanje nastavljeno , legalno preko Narodnooslobodilačkih odbora koji su oduzimali ljudima stoku, žito i sve što je seljak proizvodio. A nisu se zaustavili na tome, osim što su lišavali novaca , stoke i ostalog, lišili su života oko 4 000 istarskih rodoljuba narodnjaka, koji su preživjeli talijanski fašizam, ali nisu titov komunizam! Upozoravani su da pažljivo postupaju prema Talijanskom stanovništvu, međutim baš uslijed lošeg postupanja prema njima iz Istre je iselilo oko 200 000 ljudi, a oko 6 000 bačeno je u fojbe od strane komunista.
Kako su velike sile djelile svijet po novom teritorijalnom ustroju nakon završetka rata stvorila se mogućnost za eventualno nove granice država. Tako je Tito početkom 1944 počeo bacati oko preko Rijećine . Međutim od dolaska fašizma na vlast formiraju se razne antifašističke organizacije koliko kao gerilske formacije toliko i civilne a posebno preko crkvenih organizacija radi očuvanja naroda i jezika nastavljajući rad Hrvatskih preporoditelja. Najistaknutija antifašistička organizacija bila je TIMOR. Ispočetka Tito je primao borce Timora posebno nakon što su Istru i primorje okupirali Nijemci obećavajući im poslije pobjede slobodne izbore. Većina Istarskih Hrvata bježi u Gorski kotar gdje bivaju indoktrinirani komunističkim idejama i početkom 1944 nekolicina njih postaje članovima Komunističke partije. No mnogi su borci i dalje bili protiv komunizma i pamtili ratne dane. Tu je Tito morao stvoriti pakleni plan. Izmijeniti povijest antifašističke borbe u Istri i proglasiti kako je narodni otpor u Istri predvođen KPJ i JA sa njim na čelu. Doista u maju 1945 snage Jugoslavenske armije ulaze u Pulu, Rijeku, Trst Goricu odnosno izbijaju na staru granicu austrije i Italije na Soču.
Staljin sa svojim prioritetima počeo je trgovati sa saveznicima oko granice Italije i Jugoslavije i naredio Titu da povuče vojsku iz Pule i Trsta preko Kopinića, što Tito bespogovorno sluša i povlači vojsku iz već osvojenih gradova, što je na neki način presedan jer se osvojeno oružjem ne predaje lako.
Istra je podijeljena.Sporazumom potpisanim u Beogradu 9.lipnja 1945. godine između vlade DF Jugoslavije i vlada Velike Britanije i SAD-a teritorij Julijske Venecije podijeljen je na Zonu A i Zonu B. Dio zapadno od Morganove linije (Zona A), uključujući i Pulu s užom okolicom, došao je pod savezničku, a dio istočno od Morganove linije (Zona B) pod vojnu upravu Jugoslavenske armije (VUJA). Jugosl. su se postrojbe do 12.lipnja 1945. godine povukle iz Trsta, Pule i drugih dijelova Zone A. Tito mora poslušati Staljina. No Staljin je odlučio da će ukloniti Tita na što ga upozorava njegov stari prijatelj Kopinić. Tito provodi antistaljinističke čistke a u Istri se počinje ponovno oslanjati na Crkvu jer je shvatio da ako to ne učini ponovno gubi ogromni teritorij što mu narod već ljut radi prodaje Trsta neće oprostiti. Pri tom igra dvostruku igru s jedne strane podržava Crkvu dok s druge sve snage tajnih službi šalje u Istru kako bi pratile istu. Bila je to prava okupacija Istre a kako bi bolje proveo u djelo nakon napuštanja Engleza Pule seli tisuće svojih oficira i vojnika u Pulu.
Nakon potpisivanja Ozimskih sporazuma osjeća se dovoljno jakim da odbacuje crkvu. I javno počinje odnarođivanje Hrvatskog življa u Istri šireći jugoslavenstvo i pišući novu povijest antifašizma. Dio narodnjaka doista prelazi u komunističku partiju, no velik dio vezan uz svoju crkvu gleda skeptično na te „priko Učke“. Jezgru istarskog narodnjaštva čini Istarsko selo, te je trebalo po svaku cijenu uništiti Istarsko selo.
Počeli su osnivati poljoprivredne zadruge koje na istarskom selu nisu uspijevale. Zatim su seljaci proglašeni kulacima i nabijeni su im veliki porezi. Titu su trebali radnici proleteri jer od Istarskog seljaka nikad komuniste. Pred ovakvom represijom okupacijskih snaga tisuće Hrvata iz Istre bježi preko granice, najviše preko oceana ali i u zemlje zapada. Čak se postavlja pitanje da li je više Talijana izbjeglo u poraću ili nakon represija okupacije onih „PRIKO UČKE “Titovih okupatora. Uz sav trud nisu u potpunosti uspjeli usvojim namjerama. Dio Hrvatskog puka u Istri doista postaju proleteri koji su se pomiješali sa okupatorima priko Učke, no većina kako bi zadovoljila sistem jednog člana obitelji šalje na rad u poduzeće, ali osnovna djelatnost i dalje ostaje kampanja (poljoprivreda).
Kako bi izmijenio povijest Tito je u Istru poslao svoje najelitnije ljude. Stvorio je moćnu organizaciju OZNE i KOS. Kos je postepeno stvorio novu Istru posebno Pulu gdje je kontrolirao svaki potez naroda i upravljao političkim i gospodarskim životom Hrvata u Istri. Tako i danas u Puli preko pedeset posto obitelji ima neki doticaj sa Titovim špijunima. Tako moćna organizacija pod krinkom Titova bratstva i jedinstva nakon osamostaljenja Hrvatske izgubila je potpuni smisao. No moć nisu htjeli izgubiti. Veoma brzo su se reorganizirali umjesto bratstva i jedinstva cilj je postala moć i materijalna bogaćenja. Ubrzo su ponovno zasjeli na glavne pozicije u civilnom društvu Hrvatskoj policiji, Vojsci , pravosuđu. U početku su to mislili napraviti organizirajući pokret za Jugoslaviju i stranke Jugoslavena no shvatili su veoma brzo da im ideja nije prihvaćena od naroda. Obučeni i organizirani shvatili su da je ideja demokratske Hrvatske u Istri zaživjela kao protujugoslavenski i protukomunistički stranka IDS. Međutim oni su odlučili osnovati potpuno suprotnu stranku koja bi služila njihovim interesima „Pokret za Jugoslaviju“. Kako je ta ideja propala i nikad ozbiljnije nije zaživjela na području Istre odlučili su jednostavno preuzeti vodstvo IDS i pod krinkom tog imena te stranke oživiti ideju propalog „Pokreta za Jugoslaviju“. Jednostavno su uključili desetine kosovaca u stranku u osnivanju i na prvom saboru te stranke u Medulinu u režiji Milana Uljančića iz Poreča izglasati predložiti a i večinom glasova izabrati novo predsjedništvo sebi pouzdanih ljudi sa Ivanom Jakovčićom na čelu, a u pozadini sa pripadnicima talijanske iredente predvođene Bormerom i pripadnicima KOS s idejom uspostave JAO preuzeti ime stranke. Naime kandidat za predsjednika dotadašnjih članova stranke bio je pok. prof Lazarić iz Medulina časni Hrvatski narodnjak. Osnovna ideja IDS je bila Hrvatsko narodno oslobođenje, oduzimanje moći JNA i KOS u. Osnovne ideje stranke bile su sloboda govora Hrvatske čakavštine, sloboda njegovanja kulturnog nasljeđa Hrvata u Istri, bez nametanja srpskog, odnosno t. z .v srpsko-hrvatskog „bre“ jezika. Na taj način pod strogim patronatom bivših KOS ovaca i Udbaša se u Istri odvija društveni život Istre u svim njegovim segmentima i dan danas.
IDS sustavno zatire sve hrvatsko u Istri! IDS je talijansku nacionalnu manjinu iskoristio kao alat u rashrvaćivanju svega što predstavlja identitet hrvatskog naroda u Istri. Iskoristio je 6,03 % pripadnika talijanske nacionalne manjine i nametnuo dvojezičnost nad 67% stanovnika Istre! A to im je i bio cilj kada su ” autohtoni Istrijani” preoteli stranku autohtonim Hrvatima.
IDS koristi srpsku nacionalnu manjinu isto kao i talijansku za zatiranje hrvatske kulturne baštine, pa srpska nacionalna manjina u srpnju svake godineodržava Dane srpske kulture, kada se po trgovima istarskih gradova “igra užičko kolo i to desetak dana”, kada u pulskoj Areni nastupaju pjevači iz Srbije, a hrvatskom pjevaču je zabranjeno, kada se ne poštuje kršćanska tradicija adventa, pa je umjesto kršćanskog adventa ili došašća IDS nametnuo Prosinac!
A najgore je to što IDS-ova vlast u Istri ne prihvaća ni istarsku kulturnu baštinu, ni kada se radi o rođenom Istraninu Josipu Bratuliću! Josip Bratulić, hrvatski filolog i povjesničar književnosti, akademik, predsjednik Matice hrvatske, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu ponudio je svoju veoma vrijednu baštinu knjiga koju je godinama sakupljao Istarskoj županiji , gdje nije naišao na razumjevanje, nego su tek na pritisak javnosti nevoljko pristali preuzeti i naći prostor gdje smjestiti veliku zbirku od 15-tak tisuća knjiga.
Upravo iz navedenih razloga, a ponukani nedjelotvornim radom postojećih braniteljskih udruga, nekolicina istarskih dragovoljaca i branitelja odlučila se braniti i obraniti dignitet Domovinskog rata i sačuvati hrvatski nacionalni identitet Istre, putem Platforme Zajedno u ratu-zajedno u miru !
Stoga je sa skupa u Domu hrvatskih branitelja održanog na dan 16.prosinca 2019.godine, dan kada je Jugoslavenska armija 1991.godine napustila Istru, poslana poruka istarskoj i hrvatskoj javnosti putem zaključaka;
- Okupatorska JNA otjerana je iz Hrvatske Istre 16.prosinca 1991.godine. To je posebno značajan dan za Istru i Pulu, koji predstavlja konačno oslobođenje Pule.
- Ovaj skup predstavlja inicijativni odbor za proglašenje 16. prosinca Danom hrvatskih branitelja Istre!
- Povijest Istre u osvit Domovinskog rata moraju svjedočiti sudionici tih događaja . Posebno treba istražiti planove JNA i KOS-a i njihova produkta Pokreta za Jugoslaviju, za Istru i Hrvatsko primorje i njihov utjecaj na kasnija društveno politička zbivanja.
- U Istri djeluje petnaestak udruga proisteklih iz Domovinskog rata, koje okupljaju par stotina članova ( što čini manje od 5% hrvatskih branitelja Istre),ali bez koordinirana nastupa i definiranih ciljeva . Stoga smatramo da nam je potrebno jedinstvo kakvo je vladalo tijekom Domovinskog rata, te omogućiti svakom hrvatskom branitelju da sudjeluje u radu Platforme, što je sada u ovo vrijeme digitalizacije svakom pristupačno. Time je otvorena mogućnost suradnje svih udruga i pojedinaca iz braniteljske populacije u Istri.
- Zajedno u ratu-zajedno u miru treba pretvoriti u konkretna djela!
- U inicijativni odbor mogu pristupiti svi zainteresirani . Pored predstavnika braniteljskih udruga, pozvani su istarski rodoljubi i svi kojima je Istra i Hrvatska u srcu!
- Privremeno predsjedništvo inicijativnog odbora za sada čine: dr. Oriano Bulić, Vladimir Gašparini, Drago Frnjolić. Josip Kniha, Marjan Mikac, Skender Hasimi, Boris Tončinić, Gracijano Kert, Željko Legović, Đenio Bratović, Vjekoslav Božinović i Ivan Tikvić.
-
Autor /Lili Benčik