Nuštarci Nuštarci se nisu predavali, mnogi su ostali braniti svoje ognjište. Situacija je bila iznimno teška; okolna sela sa većinskim srpskim stanovništvom pružila su utočište četničkim hordama iz Srbije…
Na današnji dan 5. listopada 1991. dogodila se velika bitka za Nuštar, hrvatsko mjesto pored Vinkovaca u kojoj je 50 tenkova i okopnih vozila frontalno napalo branitelje. Jugoslavenska JNA, uz pomoć slavonskih četnika i onih iz Srbije, već je uspjela ući tenkovima u nuštar, ali junaci slavonskih ravnica uništili su oklopnjake i spriječili pad ovog jednog od simbola junačke obrane Slavonije…
Nuštar je dugo bilo dio jedina poveznica i slobodna cesta za Vukovar, na ruti Vinkovci – Nuštar – Marinci – Bogdanovci – Vukovar. Padom Marinaca cesta je presječena, a Vukovar dolazi u okruženje.
Nuštar ljeta Gospodnjeg 1990. bijaše bogato, predivno slavonsko selo, prostrto između rijeke Vuke i dvorca obitelji Belasi. Pobjedom hrvatske opcije na demokratskim izborima u svibnju 1990. dobili smo hrvatsku državu. Tisućljetni san hrvatskog naroda bio je na pomolu svog ostvarenja. Tih svibanjskih dana Nuštarci su živjeli u zanosu i nadi, kako će i oni graditi i živjeti sretno u svojoj državi Hrvatskoj.
Došao je krvavi Uskrs 1991. Na Plitvicama su pale prve hrvatske glave, srbijasnki zločinci počinju realizirati svoj pažljivo pripremani plan Velike Srbije, što je značilo da Nuštar i njegovi Hrvati moraju biti izbrisani sa lica zemlje.
Krvavi pir četnika i mrzitelja svega hrvatskoga je počeo.
Jeza je ušla u domove hrvatske i nuštarske. Počela je potraga za oružjem do kojeg se vrlo teško dolazilo. 2. svibnja 1991. dan kada je za Slavonce i Nuštarce definitivno počeo rat. Toga dana u četničkom leglu, Borovu Selu je ubijeno i bestijalno masakrirano dvanaest hrvatskih policajaca, onako kako to četnici uvijek rade. Dvojica policajaca su bili Nuštarci. To su bili pokojni Stipan Bošnjak, načelnik policijske uprave Vinkovci i Zdenko Perica hrvatski policajac.
Tih dana tuga je obavila Nuštar kao nikad do tada.
Potpuno uništen Nuštar 1991. godine: Srbi su ispalili oko 100 000 granata na Nuštar
Prve granate ispalili su Srbi susjedi iz Pačetina – herojska bitka za Nuštar
Dana 23. srpnja 1991. susjedi Srbi iz Pačetina ispaljuju prvu granatu na Nuštar. Od tada, počinju neprestani napadi na ovo selo koje NIKADA nije palo u neprijateljske ruke. Najteži napad na Nuštar dogodio se upravo 5. listopada 1991. kada su tenkovi došli do samog središta Nuštra.
-FOTO Dani obrane i dani općine Nuštar: Sjećanje na stradanje Marinčana i Cerićanaca…Spomen na pripadnike HOS-a poginule u obrani Cerića…
Pročitajte potresno svjedočanstvo o paklu Nuštra…
„Uslijedio je 5. listopada. Kiša je prestala, bilo je sunčano jesenje jutro. Topnički napadi su prestali i hrvatska vojska se izvukla iz skloništa da se nadiše svježeg zraka u vidi da li ima još ijedna čitava kuća poslije tih tri tisuće ispaljenih projektila protekle noći. Bila je neobična tišina. Pomislio sam, možda nas ostave na miru. A onda se čula zapovijed: “Na položaje, evo ih!”. Počela je odsudna bitka za Nuštar. Bilo je to između 9 i 10 sati prije podne iz pravca Marinaca, Cerića, Henrikovaca krenulo je preko 50 tenkova i transportera, pet stotina do tisuću pješaka na Nuštar. Počela je paklena pucnjava s obje strane. Na ulazu ih je dočekao jedan bestrzajni top koji nije bio dovoljan da zaustavi tolike tenkove, bilo je pitanje trenutka kad će prodrijeti u samo selo. A onda je proradila “maljutka”, vođena sigurnom rukom hrvatskog vojnika pok. Andrije Andabaka, koji je uništio dva tenka i usporio napredovanje četnika. Spominjemo pok. Andriju, koji je svoj život položio na oltar domovine, ali je prije toga uništio 32 srpska tenka, kao simbol otpora Nuštra prema agresoru.
Uništeni srpski i jna tenk u bitci za Nuštar:
Trebalo bi nam puno papira ako bismo htjeli nabrojiti sve nuštarske heroje, zato ih ovaj put nećemo poimence spominjati, neka nam ne zamjere. Srpski su tenkovi ušli u selo, neprestano pucajući oko sebe, rušeći i paleći ono što su vrijedni Nuštarci stoljećima gradili i uređivali. Prodirali su prema centru sela, dok je srpska pješadija, »beli orlovi« i »arkanovci«, ubijala sve pred sobom i zauzimala više krovove gdje su postavljali mitraljeze i snajperiste. Tom jedinom cestom od Vinkovaca oko podne počelo nam je pristizati pojačanje. Dijeljene su nam i »zolje« koje smo mnogi prvi put vidjeli. Ne mogu točno reći koliko je bilo hrvatskih vojnika u selu. Ali znam da ih je bilo iz cijele Hrvatske, i iz Varaždina, i Rijeke i »Tigrovi« iz Zagreba i Treća osječka, i 109. i još dobrovoljaca izvan formacije. Želim ovom prilikom svim majkama, čiji su sinovi ostali ležati po našim sokacima u svojim najljepšim godinama, zahvaliti i odati najveće moguće priznanje. I kad je izgledalo da Nuštar pada u četničke ruke, ta hrvatska mladost nošena neviđenom hrabrošću, priručnim protuoklopnim sredstvima, kao što su »zolje«, »ose« i ručni bacači, uništila je deset tenkova T-84, desetak transportera i istjerala četnike iz Nuštra. Bila je to veličanstvena pobjeda. Bitka je završila u večernjim satima, oduševljenje među hrvatskim borcima bilo je neizrecivo, bilo je i povika da se ide u proboj na Vukovar.“ (Grgo Krajina, hrvatski vojnik i branitelj Nuštra)
Nuštar nikada nije pao: ostao je zapamćen kao simbol junaštva Nuštaraca, Slavonaca i Hrvata u Domovinskom ratu!
Nakon tog 5. listopada neprijatelj više nije ušao u Nuštar. Iako je pokušao.
“Nama je bilo teško, ali ono što se krajem listopada 1991. dešavalo u Vukovaru bilo je jezivo. Dan i noć smo iz Nuštra slušali kako ‘mrve’ Vukovar, a nismo imali snage da im pomognemo. Ipak 13. listopada pokušan je proboj preko Marinaca, koji je neuspješno završio s petnaest mrtvih i s preko četrdeset ranjenih hrvatskih vojnika. A onda i pad Vukovara. Mnogi Vukovarci su našli spas u Nuštru probivši srpski obruč, mnogi nisu uspjeli i grobovi njihovi Bog zna gdje su.”, svjedoči Krajina.
Iako su dalekometni napadi na mjesto nastavljeni do svibnja 1992., stanovnici su se u proljeće počeli vraćati. Započela je obnova kuća, a djeca su u rujnu krenula u školu. Prema nekim proračunima na Nuštar je do kraja 1991. palo 100.000 teških projektila. Uz nemila materijalna stradanja poginulo je 50 mještana, 120 ih je ranjeno, a 22 su ostali teškim invalidima.
Zaboravljena bitka za Nuštar:
T.H.