“U noći pojavio se požar u krčmi na Dvercima, a Manduša je sliku Majke Božje odnijela svojoj kumi uz Kamenita vrata. Razorni je požar opustošio sve od Dverci do Kamenitih vrati…Majka Božja od Kamenitih vrata – zaštitnica, čuvarica i vratarica hrvatske metropole
Masivna stara kamena vrata sa starim krovištem i buzdovanom na vrhu imaju u podnožju prolaz s baroknim svodovima. U udubljenju tih gradskih vrata nalazi se kapelica Majke Božje Kamenite ili svetište Majke od Kamenitih vrata.
Kad je 1242. godine hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. Zlatnom bulom proglasio Zagreb slobodnim kraljevskim gradom, Zagrepčani su dobili pravo da grad okruže zidinama. Utvrdili su Gornji grad jakim zidom, a za prolaz ostavili troja vrata. Kasnije su napravili na jugoistočnoj strani još jedna – prozvana Kamenita vrata.
Djelomični ostaci obrambenog zida postoje i danas, no od vrata kroz koja se ulazilo i izlazilo iz grada ostala su samo Kamenita. Prvobitan izgled vratiju nije poznat osim što se zna da su bila građena od kamena. U pisanim izvorima Kamenita vrata prvi se put spominju 1362., kad je gradska općina platila troškove građevnog materijala za ”zidani arberium pred kamenitim vratima” i isplatila nadnice tesarima koji su radili izvan Kamenitih vrata, a 1375. godine označena su kao velika kamenita vrata. Odredba gradske skupštine 1429. godine spominje kojim će redom građani čuvati ključeve svih gradskih vrata, pa među ostalima i Kamenitih.
U vrijeme kuge 1647. godine sva su vrata morala biti zatvorena osim Kamenitih, a ulaz u grad čuvala su dvojica najuglednijih građana. Jedan od čuvar ključeva bio je i poznati zlatar Petar Krupić. Jednom prilikom je po dužnosti otvorio vrata podbanu Stjepanu Gregorijancu. Podban, poznat kao nasilnik, ošamario je Krupića, a sudski proces potrajao je sve do 1591. godine. Književnik August Šenoa iskoristio je taj događaj iz života Gradeca te je napisao roman ”Zlatarevo zlato”. Glavni lik romana je kćer zlatara Petra Krupića, Dora, a Kamenita vrata ušla su i u hrvatsku književnost.
U velikom požaru koji je u noći na 31. svibnja 1731. godine buknuo u zgradi sjemeništa sv. Josipa stradao je Gornji grad. Zbog vjetra sutradan se vatra proširila i na Kaptol. Prema pričanju suvremenika i uglednog povjesničara toga doba, zagrebačkog kanonika Adama Baltazara Krčelića, u požaru su izgorjela i Kamenita vrata kao i stan u kojem je iznad njih živjela udovica Modlar. Treći dan nakon požara pregledavajući zgarište svog stana, udovica je u pepelu pronašla neoštećenu sliku sv. Marije, kojoj je izgorio samo drveni okvir. O tome se ubrzo pročulo po čitavom gradu. Budući da je sama slika čudom ostala neoštećena u požaru, pripisana joj je posebna moć, a pobožna udovica Modlar dala joj je pod svodom Kamenitih vrata podići mali oltar.
Slika je smještena u središtu oltara na kojemu se ističu kipovi sv. Petra i Pavla, četiri kipa anđela, raskošan Gospin monogram i slova RA (kratica za Regina Angelorum = Kraljica Anđela) uz pozlaćene barokne urese. Iznad Gospine slike ističe se tekst: ”Pomoćnica u svim nevoljama i protiv požara.” Slika je baroknoga stila, a vjerojatno potječe s kraja 16. stoljeća.
Nepoznati majstor naslikao je na platnu (57 x 47 cm) Blaženu Djevicu Mariju kao kraljicu na prijestolju. Uz nju iz oblaka proviruju glave anđela, a pod nogama joj je mjesec i brežuljak. Desnom rukom drži dijete Isusa raskriljenih ruku, a u lijevoj žezlo. Isus lijevom rukom drži zlatni globus. Primjećuje se da je slika sva izbodena, izuzev lica Isusova i Marijina. Vjerojatno je to od nekadašnjeg vješanja skupocjenih zavjetnih darova po njoj. Otada se ta slika Majke Božje od Kamenitih vrata posebno časti. To je ujedno i početak današnjega svetišta Majke Božje na Kamenitim vratima.
Oltar i Gospina slika zaštićeni su 1758. godine prekrasnom kovanom ogradom, djelom zagrebačkog obrtnika Ivana Jurja Korta. Najveća je to među baroknim željeznim rešetkama u Zagrebu. Dotada je oltar bio otvoren i sve je bilo na njemu lako dostupno i na dohvatu. Današnji oblik Kamenita vrata dobila su 1760. godine, što je zabilježeno u kamenu nad sjevernim ulazom.
Prigodom 200. obljetnice očuvanja Gospine slike u požaru, 31. svibnja 1931. godine slici je pridodana i zlatna kruna s draguljima. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer okrunio je likove Marije i Isusa zlatnim krunama s draguljima. Krune je izradio zlatar Vlatko Mesić prema nacrtu akademskog slikara Joze Kljakovića, koji je sudjelovao i u restauraciji crkve sv. Marka tih godina. Grad Zagreb je tom prigodom obnovio Kamenita vrata. Zidovi su se tada počeli prekrivatii zavjetnim mramornim pločicama s kratkom zahvalom za primljene milosti i skromnim potpisom. U današnje vrijeme ima ih mnogo. Bijelih i crnih. Starijih i novijih. Ispisanih crnim, bijelim ili zlatnim slovima.
Samo je svetište više puta preuređivano i obnavljano. Zauzimanjem časnih sestara milosrdnica, čuvarica svetišta, 70-tih godina 20. stoljeća obnovljen je prostor gdje je oltar i prolaz. Pred sliku je, zbog zaštite, za te obnove stavljeno kristalno neprobojno staklo. Na velikoj mramornoj ploči uklesana je 1980. i kratka povijest svetišta. Južni portal obnavljao se 2016. godine, potom se sjeverni dio Kamenitih vrata restaurirao u ljeto 2018. Danas se saniraju oštećenja uzrokovana potresom u Zagrebu od 22. ožujka 2020. godine.
Majka Božja od Kamenitih vrata postala je 31. svibnja 1991. godine zaštitnicom grada Zagreba. Povodom 260. obljetnice štovanja Gospe zagrebačke nadbiskup zagrebački i kardinal Sluga Božji Franjo Kuharić dao joj je naslov ”zaštitnice, čuvarice i vratarice hrvatske metropole”. Od 2013. godine mladi se katolici u Zagrebu okupljaju svakoga utorka navečer u uličnome prolazu ispred slike Majke Božje od Kamenitih vrata i mole krunicu. Kapelica Majke Božje od Kamenitih vrata je davno prerasla u općehrvatsko marijansko svetište.
Možemo samo zaključiti da dok je Gospe od Kamenitih vrata, bit će i Zagrepčana, bit će i Zagreba! Zagreba neće nestati sve dok se ne ugasi i posljednja svijeća pred slikom Majke Božje Kamenite.