Luka Modrić, kapetan hrvatske nogometne reprezentacije, osim svojih zadivljujućih sportskih uspjeha pred cijelim svijetom pokazuje i svoju ogromnu ljudsku veličinu, držeći motivacijske govore suigračima te tješeći uplakane protivničke igrače koji su ispadali sa SP u Kataru…
Nije bilo lako
Kroz život, kroz karijeru, ništa mi nije došlo lagano. Ne volim pričat o tome, najviše što mi je ostalo u sjećanju i obilježi te za cijeli život. Bio sam jako mlad i jako mal, sjećam se tih nekih stvari dovoljno da mi djed ostane u najboljem mogućem sjećanju kaže Luka Modrić…
Nisam išao u vrtić već sam bio kod babe i dide, tu sam živio i vežu me stvarno lijepe uspomene, prisjeća se Modrić svog djetinjstva…
Poslušajte što kaže Luka Modrić o svom djetinjstvu i životu kod svojih bake i djeda, o životu u izbjeglištvu pred srpskim agresorom…
Naš kapetan Hrvatske nogometne reprezentacije Luka Modrić je odrastao uz užasavajuće zvukove srpskih granata, stasao i kao dijete rastao u najteže i najkrvavije vrijeme stvaranja i obrane Hrvatske od srbočetničke i jugofašističke agresije i nerado se prisjeća tog vremena, ali , kako je i sam rekao, to te obilježi za cijeli život…
“Imao sam bezbrižno djetinjstvo. Djed me uvijek branio”, govori Luka sa sjetom o svom djedu kojeg je izuzetno volio…Dobio sam ime po didu, žao mi je što nije doživio , barem jedan dio svega ovoga što sam postigao…
“Djed me branio kad bih radio neke nepodopštine prema mami i tati te me vodio svugdje. Išao sam s njim voditi životinje na ispašu. Imao sam bezbrižno djetinjstvo u kući dide i bake na Velebitu, uz koju me vežu lijepe uspomene. Did nije poživio dovoljno dugo da vidi barem djelić svega što sam postigao, ali siguran sam da me odozgo gleda i da je ponosan na mene”, ispričao je između ostaloga.
“Lopta je bila moj izlaz od svega”
Progovorio je i o djetinjstvu koje su obilježila ratna zbivanja. “Nije bilo lako tada, počeo je rat, uzbune, bombe, rakete su padale i na kraju smo završili u izbjegličkom hotelu. Ali kad pogledam slike iz djetinjstva, uvijek sam s loptom. To je bio moj izlaz od svega što se događalo oko nas. Sve je krenulo na betonu ispred hotela”, dodao je Modrić.
Zato danas Luka i mnogi drugi naši sportaši Hrvatsku osjeća/ju svakim dijelom svog bića jer je u stvaranju Hrvatske naš Luka izgubio djeda kojeg su mu ubili četnici a kojeg je Luka najviše volio.
U svojoj pjesmi “Moj dida i ja”, Marko Perković Thomson je opjevao svoga didu…
VIDEO: Kolak o “Stojićevom pismu Haškom sudu”: “KRIK MUČENIKA I TRAGEDIJA HRVATSKE POLITKE”…