Na današnji dan 1943. godine u Ljubuškom je rođen jedan od vođa Hrvatskog proljeća 1971. godine Ante Paradžik. Za vrijeme Domovinskog rata bio načelnik Ratnog stožera HOS-a te vođa pravaške scene u Hrvatskoj Ante Paradžik. Ovaj osvjedočeni hrvatski domoljub ubijen je u rujnu 1991. godine u Sesvetama pod vrlo sumnjivim okolnostima kada je na vozilo u kojem se nalazio vatru otvorila hrvatska policija…
Sjećanje na Antu Paradžika-Tko bi vjerovao da će ga pogoditi metak od onih od kojih se najmanje nadao?
Prije 29 godina, 21. rujna 1991. mučki je ubijen Ante Paradžik (Ljubuški, 10. veljače 1943.- Zagreb, 21. rujna 1991.), jedan od Junaka hrvatskog Domovinskoga rata…
Ove godine je nažalost i šesta obljetnica smrti njegova sina Mislava Paradžika, koji je tragično okončao svoj mladi život na sam Božić, 25. prosinca 2014., i koji nikada nije mogao prežaliti smrt svoga oca, a poglavito način na koji je ni kriv ni dužan ubijen, iz zasjede, nadomak Zagrebu.
Smrt Ante Paradžika, jednog od najpoznatijih HOS-ovaca, načelnika Ratnog stožera HOS-a, jednog od osnivača HDZ-a, još je do danas nažalost misterija, jer nisu ga ubili četnici protiv kojih se borio, već neki hrvatski (?) policajci, kad se vraćao sa stranačkog skupa i nadomak Zagrebu.
Bio je proganjan i u vrijeme komunizma, jer je bio jedan od vođa studentskog pokreta i organizator poznatog studentskog štrajka 1971., u vrijeme Hrvatskog proljeća. Zbog toga je 1972. osuđen na tri godine zatvora, koji je odležao u Lepoglavi do zadnjeg dana.
Kad bi Tito dolazio u Zagreb znao je i po četiri-pet dana iz „preventivnih“ razloga završavati u zatvoru.
Godinama su mu proganjali i šikanirali i cijelu njegovu obitelj, prijatelje i poznanike. Devetnaest godina nije mogao dobiti putovnicu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Zanimljivo je da ga je 1972. „hapsio“ tadašnji javni tužitelj Slobodan Budak.
U zatvoru je, nevin, prošao najgore i najteže strahote.
Nikad nitko zbog toga nije odgovarao, već dapače neki njegovi progonitelji (ali i ne samo njegovi) danas se mogu susresti na važnijim političkim i inim funkcijama, kao „bilo je takvo vrijeme“.
Uvijek je sanjao slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. S toga se od prvih dana, na Tuđmanov poziv, priključio borbi za slobodu.
Tko bi vjerovao da će ga pogoditi metak od onih kojih se najmanje nadao?
Međutim, danas se iznimno puno raspravlja o pozdravu „Za dom spremni“. Bio je to i ratni pozdrav onih koji su sudjelovali u Domovinskome ratu. S tim pozdravom se odlazilo u Vukovar i druge okupirane hrvatske krajeve, s tim pozdravom se ginulo.
Nije li i zbog tog pozdrava Ante Paradžik već u rujnu 1991. dobio metak?