Na današnji dan 1995. godine u operaciji “Južni potez” postrojbe HV – a su povučene s dostignutih linija, a njihovo mjesto su preuzele 1. 2. i 3. gardijska brigada HVO-a. Snage neprijatelja izvršavale su protunapade i pokušale su potisnuti hrvatske snage, što im nije uspjelo te su hrvatske snage pod kontrolu stavile Hidroelektranu Bočac i na taj način pod kontrolu stavile opskrbu električnom energijom Banja Luke i većeg dijela Bosanske Krajine…VIDEO OVDJE
Dana 8. listopada 1995. započela je posljednja oslobodilačka operacija hrvatskih snaga: „Južni potez“.
Zauzimanjem Banja Luke, svaki otpor Srba u BiH bio bi zaustavljen, neprijateljska vojska potpuno poražena i danas bi politička i geostrateška situacija na Balkanu izgledala drukčije.
Akcija Južni potez, prekinuta je na zahtjev međunarodne zajednice u trenutku kad su se hrvatske snage nalazile na samo 23 kilometara od Banja Luke, nezaustavljivo napredovale progoneći srpsku vojsku u bijegu.
Srpski civili u panici bježe prema Srbiji, a sve točke otpora do samog grada Banja Luke su slomljene u prethodnim žestokim borbama (Šipovo, Mrkonjić grad, HE Bočac).
Bila je pokrenuta stoga što čelnici bosanskih Srba, unatoč seriji teških poraza, nisu priznavali da su vojno poraženi, već su naprotiv pokrenuli nekoliko relativno uspješnih akcija protiv Armije BiH u sjeverozapadnoj Bosni.
Banja Luka je bila na dlanu hrvatskog vojnika u zenitu njegove vojne snage.
Srpske snage, I. i II. korpus bosanskih Srba, potpuno su razbijene i u kaosu se povlače prema Banjoj Luci. Također, stvorila se velika kolona desetina tisuća srpskih izbjeglica koje su se našle u Banja Luci i namjeravale bježati prema istočnoj Bosni i Srbiji.
Posvuda se glasno špekuliralo o padu Banja Luke, panika u redovima demoralizirane srpske vojske je bila na vrhuncu. Srpski vrh je u panici: eventualni pad Banja Luke psihološki bi odjeknuo poput pada Knina.
Sve to bi potpuno demoraliziralo Srbe u Bosni i Hercegovini, pa bi padom Banja Luke praktički bi pala i cijela Republika Srpska jer bi vrlo brzo cijeli srpski teritorij zapadno od Brčkog vjerojatno pao ili u ruke HV-a ili ABiH.
Zato su Hrvatska vojska i Hrvatsko vijeće obrane snažano udarili na bojišnici između rijeka Sane kod Ključa i Vrbasa. Zbog lošeg vremena, prvog dana operacije izvođeni su taktički manevri u cilju zbunjivanja protivnika, a silovit napad pokrenut je drugog jutra pri čemu su velik uspjeh na glavnom smjeru napada ostvarile 4. i 7. gardijska brigada, 1. hrvatski gardijski zdrug i 126. domobranska pukovnija Hrvatske vojske.
Veliki posao odradile su i združene snage gardijskih brigada Hrvatskog vijeća obrane i specijalne policije koje su napredovale ka Hidroelektrani Bočac. U razmjerno kratkotrajnoj operaciji do 12. listopada oslobođen je prostor od oko 800 četvornih kilometara, oslabio je srpski pritisak spram Armije BiH, a prodorom su hrvatske snage došle nadomak Banje Luke.
Osvojen je Mrkonjić Grad, planinski masiv Manjače, a zauzimanjem hidroelektrane Bočac cjelokupan energetski sustav na Vrbasu stavljen je pod hrvatsku kontrolu. Po zapovijedi generala Ante Gotovine Srbima je na 20-ak minuta isključena struja, kao jasna poruka u kakvoj se situaciji nalaze.
Ipak, Sjedinjene Američke Države, koje su isprva podržale operaciju, učinile su pritisak da se ona okonča bez zauzimanja Banje Luke, navodno želeći da se izbjegne nova izbjeglička kriza.
Fantastičan uspjeh hrvatskih snaga zasjenjen je pogibijom zamjenika zapovjednika 4. gardijske brigade i heroja Domovinskog rata, Andrije Matijaša Pauka, ali i dugih hrvatskih ratnika, koji su ginuli čak i poslije okončanja operacije jer Srbi su nastavili izvoditi uzaludna borbena djelovanja. 18. listopada poginuo je zadnji branitelj u Domovinskom ratu, pripadnik 2. gardijske brigade HVO-a, Toni Dragoje.
Unatoč velikim žrtvama, cilj je postignut jer po okončanju operacije „Južni potez“ Srbi su napokon priznali ratni poraz, što je uskoro rezultiralo potpisivanjem mira u američkom gradu Daytonu…VIDEO-OVDJE
G.S.