U Pakracu je stanje sredinom kolovoza bila vrlo napeto. Prva intervencija specijalnih postrojbi u Pakracu dogodila se još u noći s 28. na 29. studenog 1990. godine kada je pucano na policijsku postaju.
Dana 1. ožujka 1991. dogodio se puč u policijskoj postaji od strane srpskih policajca. Postaja je sljedećeg dana stavljena pod kontrolu hrvatskih snaga, a taj događaj mnogi smatraju početkom Domovinskog rata. Kada je 9. lipnja pala prva žrtva, znalo se da je otvoreni sukob neizbježan. Već 17. i 18. kolovoza 1991. godine većina srpskih obitelji napustila je Pakrac i zaputila se na okupirano područje, a 18. kolovoza na barikadi u Kukunjevcu zarobljen je i odveden u nepoznato dr. Ivan Šreter, predsjednik pakračkog HDZ-a, ravnatelj lipičke bolnice i istaknuti mirotvorac koji se zalagao za mirno rješavanje postojećih napetosti.
Napad je počeo 19. kolovoza 1991. u 5,00 sati ujutro jakom minobacačkom paljbom po Krndiji, Prekopakri, Dobrovcu i ciglani u Filipovcu. Svi policajci su s punktova bili povučeni u postaju jer je Daruvar napadnut oko 3,00 sata pa se procijenilo da se to sprema i Pakracu. U 7,00 sati počinje pješački napad na Policijsku postaju u kojem se koristi pješačko naoružanje od automatskih pušaka do protuoklopnog oružja.
Unatoč silini napada, srpski pobunjenici nisu uspjeli zauzeti policijsku postaju. Ipak, nažalost, osvojili su bolnicu iz koje su odveli ravnatelja dr. Vladimira Solara. Opkoljenim policajcima pomažu neki civili, pretežno iz Prekopakre, naoružani lovačkim i trofejnim oružjem. Iako im je paljbena moć bila slaba ipak su uspjeli usporiti napredovanje pobunjenika tako što su oružje prenosili s punkta na punkt stvarajući tako privid sile koju treba respektirati.
Policajci u opkoljenoj postaji također uspijevaju zavarati napadače tako što javljaju da iz smjera Daruvara i iz smjera Kutine dolaze nekoliko stotina naoružanih „specijalaca“. Nekoliko naoružanih civila iz Prekopakre pokušalo se probiti do Policijske postaje. Nakon teških borbi, tek su oko 17,00 sati ušli u Pakrac, nakon čega su se povukli jer je stigla obavijest da dolaze „specijalci“. Specijalne postrojbe iz Kutine, Zagreba i Bjelovara dolaze u Pakrac u 18,30 sati. SJP „Ris“ iz Kutine čistila je južni i jugozapadni dio grada te oslobodila bolnicu, dok su ATJ „Lučko“ iz Zagreba i SJP „Omega“ iz Bjelovara zajedno iz Prekopakre ušli u Pakrac.
Petokolonaši su pucali iz raznih objekata u gradu, a glavni napad išao je iz Pakračkih vinograda i Gavrinice. „Specijalci“ u teškim uličnim borbama uspijevaju odbaciti pobunjenike iz grada prema njihovim početnim položajima. Jedan dio „specijalaca“ napada i Policijsku postaju zbog dojave da se u njoj nalaze „martićevci“. Napad je zaustavljen bez žrtava kada je na postaju obješena hrvatska zastava.
Sljedeći dan specijalci su svoje djelovanje nastavili prema Pakračkim vinogradima i Gavrinici. Očistili su šumu Kalvariju, Gavrinicu i Pakračke vinograde te stigli do kraja današnje Ulice 105. brigade. Kada su planirali odande izvesti napad na selo Kraguj, preletjela su ih u niskom letu dva zrakoplova JNA te je stigla zapovijed o povlačenju ili će u suprotnom zrakoplovi JNA srušiti helikopter s ranjenicima. Osim što su istjerali pobunjenike iz grada, specijalne postrojbe uspostavile su i novi sustav obrane koji će funkcionirati u kasnijim borbama.
Autor teksta – Ivan Zvonimir Ivančić/dogodilose.com