Petak, 4. travnja 2025.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

(VIDEO) Pavković: Odlaze jedan po jedan-Zašto se po Fabijanu Šovagoviću ne nazove filmski festival u Puli?

Odlaze jedan po jedan.

Sad kad se prisjećamo rođenja Fabijana Šovagovića, napustio nas je još jedan velikan – Ivo Gregurević! Može li tužnije otpočeti ova „umjetnička godina“?

A sjećanje moje malenkosti, na dan rođenja,  na velikog „Šovu“, počinje ovako:

Čuveni hrvatski glumac Fabijan Šovagović (Ladimirevci, 4. siječnja 1932. – Zagreb, 1. siječnja 2001.) ostavio je neizbrisiv trag u kazališnoj i filmskoj umjetnosti. Teško je nabrojiti sve njegove uloge, toliko različite po karakteru.

Bio je i ostao najveći hrvatski glumac svih vremena!

Ovih smo se dana, nažalost, prisjetili njegove prerane smrti, a sada slavimo dan njegova rođenja.

Počeo je kao i mnogi, glumeći i režirajući predstave u kulturno-umjetničkim društvima, pretežno u rodnim Ladimirevcima i u Osijeku.

Školovao se za „građevinca“, ali ubrzo je shvatio da je njegov životni put u glumi te je upisao studij glume u Zagrebu, na Akademiji kazališnih umjetnosti.

Već 1957. počinje njegova iznimno uspješna filmska karijera, ulogom u filmu „Svoga tela gospodar“.

Ostalo je povijest.

Tijekom svog života nanizao je oko 140 uloga u filmovima i tv serijama. Paralelno s filmskom tekla je i njegova kazališna karijera. Velika ostvarenja ostvario je na daskama zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, „Gavelle“, Teatra u gostima… Gostovao je i u gotovo svim značajnijim kazališnim kućama diljem Hrvatske.

Nije bilo dramske ili filmske manifestacije, od Zagreba do Dubrovnika, a da nismo susretali i njega, ili bolje rečeno njegovo „umjetničko veličanstvo“.

O popularnom „Šovi“, s pravom govore i pišu da je „bio glumac snažne umjetničke osobnosti i izvornoga glumačkog talenta“ te da se „isticao ulogama tvrdoglavih i upornih osobenjaka, napose slavonskih seljaka, posve se predajući onom što glumi“.

Takav kazališni i filmski umjetnik rađa se jednom u stotinu godina!

Vrijedno se prisjetiti neke njegove ključne godine.

Rekli smo da je 1932. rođen u Ladimirevcima. Akademiju kazališnih umjetnosti u Zagrebu upisuje 1953., a diplomira 1957., kada snima i svoj prvi film. Godinu dana nakon toga glumi u filmu „H8“. 1963. ženi se s Majom Blaškov, a iste godine rađa mu se i kći Anja. Sin Filip rođen mu je 1966. Proslavio se ulogama u filmovima „Bitka na Neretvi“ (1969.) i „Lisicama“ (1970.). 1975. gledamo ga u filmu „Seljačka buna“, a u „Novinaru“ 1979. Mnogi još i danas pamte njegova velika ostvarenja u tv serijama „Kuda idu divlje svinje“ (1971.), „Velo misto“ (1980.), „Prosjaci i sinovi“ (1984.). Zatim, među ostalim, snima svoje remek djelo, film „Sokol ga nije volio“ (1988.), a 1991. film „Đuka Begović“. Posljednji puta je stao pred filmsku kameru 1997. u filmu Zorana Tadića „Treća žena“. Preminuo je u Zagrebu 2001.

Naravno, to su samo tek neke  njegove velike „godine“, odnosno  umjetnička ostvarenja.

Dobitnik je i mnogih nagrada i priznanja. Neka danas nose i njegovo ime.

U GK „Gavella“ nalazi se njegovo poprsje u bronci, a spomen bista mu je otkrivena u rodnom mjestu, gdje se tradicionalno održava i kulturna manifestacija „Šovini dani“. Na pročelju  obiteljske kuće u Zagrebu, u Mesničkoj ulici, gdje je živio od 1976.-2001. postavili su mu spomen ploču. U Vukovaru je jedna ulica nazvana njegovim imenom….

I manje – više to je – sve!

Tako veliki hrvatski umjetnik i domoljub zaslužuje mnogo, mnogo više.

Kao prvo, zbog čega ni jedno nacionalno kazalište ili neka značajnija kulturna ustanova ne nosi njegovo ime? Zašto u Zagrebu ni jedna ulica ili trg nije nazvan njegovim imenom? Gdje mu je spomenik, zašto nije ispred zagrebačkog HNK-a ili u parku na Zrinjevcu?

Osim toga, kako je moguće da i nakon toliko godina od njegove smrti Fabijan Šovagović, čija su djeca Anja i Filip, također vrhunski dramski umjetnici, nema monografiju?

Zašto se uostalom najstariji hrvatski filmski festival u Puli ne bi nazvao njegovim imenom?

Pitanja je mnogo, a odgovora – nema.

Zašto?

Možda bi nam na ta i druga pitanja  odgovore moralo i trebalo dati i  Ministarstvo kulture RH, zar ne gospođo dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, jer već sutra, zbog poznate „zaboravljenosti“ Hrvata, vjerojatno će se mnogi pitati, a tko je uopće bio i taj Ivo Gregurević ?

Mladen Pavković


Najnovije

Dujmović o interesu za knjigu ”Hrvatske povijesne istine”: Imam vjernu publiku

Predstavljanje drugog izdanja knjige "Hrvatske povijesne istine", autora, kolumnista i književnika Tihomira Dujmovića izazvala je golem interes javnosti. U prepunoj dvorani Vijenac Nadbiskupskog pastoralnog...

Rasprodan Thompsonov koncert: Više od pola milijuna ljudi stiže na Hipodrom

Koncert Marka Perkovića Thompsona, koji će se održati na zagrebačkom Hipodromu, službeno je rasprodan, objavio je sinoć sustav za prodaju ulaznica Entrio. Na ovaj povijesni...

Biblijska poruka 4. 4. 2025. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Isus – Očev ovjerovljenik

  Iv 7,1-2.10.25-30   Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. Ali pošto njegova...

Koju poruku šalju Hrvati okupljanjem na Hipodromu?

  Piše: glavni urednik Vlado Kolak   Zatiranjem Hrvatskoga proljeća i uhićenjem studentskih vođa zavladala je tzv. "hrvatska šutnja" sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Trajala je od prilike...

Neron je u Bijeloj kući, gori (li) svijet?!

Prema trenutačnim saznanjima ne može se tvrditi kako je Trump, baš kao nekoć rimski, navodno ludi, car svirao i(li) pjevao nakon što je „Danom...