Vratite li vrijeme unatrag, i to punih osamnaest godina, prisjetit ćete se da je nova era hrvatskog rukometa započela baš u Portugalu 2003. Otputovali su tog siječnja naši rukometaši na turnir gotovo bez ikakve nade, a nakon što su još u prvome kolu poraženi od Argentine, činilo se da će vrlo brzo kućama…
No, zainatila se Hrvatska, krenula nizati pobjede, redom su padale Saudijska Arabija, Rusija, Francuska, Mađarska, Egipat i Danska, a upravo je pobjeda protiv skandinavske zemlje inicirala i veliko slavlje na parketu. Svjesni su bili tog trenutka naši igrači da im je medalja nadohvat ruke, samo nisu mogli znati da će do kraja turnira osvojiti zlatnu nakon što je u polufinalu poslije dva produžetka pala Španjolska, a u finalu i Njemačka rezultatom 34:31 za povijesni naslov. Svi su silno radovali tim rezultatima, a jedna 18 godina stara snimka, objavljena na YouTubeu tek u travnju 2020. godine, nam je otkrila da je uz naše rukometaše na terenu ludovao i današnji kapetan Vatrenih Luka Modrić! Imao je tada naš proslavljeni nogometaš samo 17 godina, a u Portugalu se našao voljom prsta sudbine.
– Išli smo u Portugal odigrati dvije prijateljske utakmice i nakon druge nas je izbornik Ivica Grnja pitao bismo li htjeli otići na utakmicu rukometaša. Mi smo igrali u Sacavemu, oni u obližnjem Rio Maioru, i naravno da smo pristali, to nam je bio super izlazak – prisjetio se svega Marko Cindrić, trener u Dinamovoj školi, koji je tada igrao za U18 reprezentaciju Hrvatske.
– Poslije utakmice rukometaša pustili su nas na teren i to je nama, klincima, bilo super, slaviti s rukometašima. Većina nas je prvi put gledala uživo rukomet i čudili smo se kako su brzi, jaki i veliki ti dečki, kako se igra agresivno, a ima puno više šansi i golova nego u nogometu, uzbudljivije od nogometa jer se stalno nešto događa – ispričao je za 24sata Cindrić. Dodao je da je Modrić tijekom utakmice prilično smireno sve promatrao s tribina, ali i da nije mogao odoljeti jednom, kada je počelo veliko slavlje…
D.J.