Rekao mi je da ga pozovem, govori prvi zapovjednik obrane Sunje 1991-92 -umirovljeni brigadir HV-e, Žarko Peša. Kada sam pozvao Praljka, došao je sa nekim starim automatom iz drugog svjetskog rata i sa nekakvim čizmama, gojzericama, ljudi su ga gledali sa čudom i pitali se , tko je ovaj. Rekao im sam da je to Hemigvay i tako mu je i ostao nadimak, govori rezigniran osuđujućom Haaškom presudom Peša…
A oni političari, oni guzičari što sjede gore, ona sramota od Hrvatskog Sabora…
Odveo sam ga u rat. Kad je krenulo rekao mi je da ga pozovem i pozvao sam ga. Došao je.
Bilo je to u rujnu mjesecu 1991 . godine. Rekao mi je, molim te pozovi me. Na moj poziv došao je ujutro rano oko šest sati. Automat koji je nosio bio je zavezan nekakvom špagom i onakav sa onim gojzericama, svi su se pitali tko je sad ovaj.
Bili smo u Sunji koja je jedina ostala okružena jer je sve palo osim Sunje o kojoj nitko ništa danas ne govori, nastavlja Peša. Da je Sunja pala, Hrvatska bi danas drugačije izgledala kaže.
Divim mu se, on je pio moj Leopard, on je bio genijalac, nastavlja o Slobodanu Praljku Peša.
Osebujan čovjek u svakom pogledu koji nije nikad kalkulirao, uvijek je imao svoj stav i znao je što treba. Međutim kad je Praljak shvatio, da ga je izdala hrvatska država, da su ga prodali….svi su ga prodali, svi su ga zanemarili , svi su ga zapostavili, nastavlja dalje ogrčeno Peša, jedini izlaz je bio to, da je napravio to što je napravio. Ja mu se divim i za mene je on HEROJ kroz suze nastavlja prvi zapovjednik obrane Sunje i Slobodana Praljka.
Nadalje se Peša žestoko obrušio na Hrvatski Sabor i kako je rekao “one klošare koji sjede u njemu”:Tko su ti ljudi, pita se Peša…VIDEO...
Slobodan Praljak je još 1991-92-točno predvidio što će se danas događati sa svim hrvatskim braniteljima...
A oni političari, oni guzičari što sjede gore, ona sramota od Hrvatskog Sabora…
Poslušajte što je sve rekao Žarko Peša o Slobodanu Praljku, Sunji i Hrvatskom Saboru…
General Slobodan Praljak, rođen 1945. u Čapljini, prije rata je završio tri fakulteta, bio je jedan od osnivača HDZ-a, 1991. kao dragovoljac uključuje se u obranu.
Praljak je u svojoj biografiji naveo da je na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu, na Filozofskom fakultetu filozofiju i sociologiju te režiju na Akademiji za kazalište i film.
Radio je kao voditelj laboratorija za elektroniku u Tehničkoj školi “Nikola Tesla” u Zagrebu te je predavao na višoj školi. Od 1973. postao je slobodni umjetnik te nastavio živjeti od honorara i režirati u kazalištima u Hrvatskoj i BiH. Praljak navodi i da je u užoj skupini ljudi sudjelovao u osnivanju HDZ-a. U proljeće 1991. napustio je politički angažman te kao dragovoljac odlazi u Sunju, pokraj Siska, a u rujnu 1991. imenovan je zapovjednikom obrane Sunje. U studenom 1991. dobio je čin pukovnika HV-a, a 1992. promaknut je u brigadira HV-a.
Od travnja 1992. dragovoljno odlazi u Hercegovinu i obavlja dužnost zapovjednika Operativne zone Jugoistočna Hercegovina – Čapljina – Mostar – Jablanica – Konjic. Praljak je naveo i da je 27. listopada 1992. imenovan u VONS RH te da 1. lipnja 1993. traži razrješenje iz HV-a zbog odlaska u BiH.
Nakon što je razriješen dužnosti u HV-u, 24. srpnja. 1993. imenovan je zapovjednikom HVO-a. U studenom 1993. predao je dužnost zapovjednika HVO-a i vraća se u HV, gdje poslije obavlja razne dužnosti, pa i onu pročelnika vojnog kabineta predsjednika RH, dr. Franje Tuđmana. Kao dragovoljac sudjelovao je u Oluji na pravcu Hrvatska Kostajnica – Dvor na Uni. Umirovljen je, na osobni zahtjev, 1. prosinca 1995., a nakon umirovljenja radio je kao direktor, a zatim kao predsjednik NO u tvornici Chromos boje i lakovi.
Suborci iz rata cijelo su vrijeme hvalili generala.
“Ozbiljan i strog čovjek, uvijek spreman preuzeti kontrolu nad svime. Sve je moralo proći kroz zapovjedništvo i uvijek je tražio da se ispravno postupa sa zarobljenicima”, izjavio je hrvastski branitelj Željko Krapijan za Jutarnji list. “On je strahovito pametan, inteligentan, slučajeve je rješavao pojedinačno, ali mislim da je u trenutku, u sekundi, napravio psihološki profil pojedinca. Odmah je vidio kako se s kime mora razgovarati, kakvim tonom”, sjeća se branitelj Željko Stojaković. “Bio je među onim zapovjednicima koji su držali do čovjeka, do pojedinca. Za njega je svatko bio čovjek.”
Slobodan Praljak je još 1991-92-točno predvidio što će se danas događati sa svim hrvatskim braniteljima…
‘Nisam kriv! I ne mislim pritom na osjećaj krivnje. Hladno, racionalno, logikom koja je kritički provjeravana desetine puta – znam da nisam kriv. Časni suče Antonetti, ako vaša presuda bude suprotna mom zaključku, ja ću, poštujući opće načelo opovrgljivosti svakog mišljenja, zaključka ili stava, otvoreno i hrabro preispitati svoj stav o vlastitoj odgovornosti. Ako spoznam pogrešku, “izdržavat ću kaznu jer ste vi pravični”.
Znat ću što sam mogao bolje, kako sam mogao bolje, gdje sam mogao bolje i kada sam mogao bolje; i to mišlju, riječju, djelom i propustom.
Ako me ne uvjerite, ako vaše tumačenje činjenica bude nedovoljno dobra ili pogrešno primijenjena spoznaja neke od društvenih znanosti pa postane moguće ono što nije bilo moguće, pa postane jednostavno ono što nije jednostavno, pa moć da se nešto učini postane prosta zamjena za želju ili htijenje, onda ću ja biti u zatvoru samo zato što je sud sila. A to zbilja ne bi bilo ništa novo’, poručio je Praljak 2011. u govoru tijekom svoje završne riječi na sudu u Hagu.
‘Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu’, kazao je general HVO-a nekoliko trenutaka prije nego što je popio bočicu otrova, nakon čega je preminuo…
Počivao u miru Božjem
G.S.