26. GODIŠNJICA SMRTI – THOMAS CROWLEY – IRAC 14.veljače 1949- 10. lipanj 1995
Na današnji dan 10.06.1995. godine poginuo je dragovoljac HOS-a, legendarni Irac hrvatskog srca Thomas Crowley.
Irski dragovoljac priključio se postrojbama HOS-a već u kolovozu 1991. godine, jer je u sudbini hrvatskog naroda prepoznao borbu irskog naroda za slobodu, a ratni put nastavio je sa 114. brigadom, s kojom je obišao brojna bojišta…
Irac Thomas Crowley došao je u Hrvatsku na početku rata, nakon što je vidio kako tenk u Osijeku gazi crvenog fiću. Želio je ostati živjeti u njoj, ali nije dočekao da je vidi oslobođenu, poginuo je u zadnjim mjesecima rata. 2012 godine posmrtno je odlikovan visokim državnim odličjem za junaštvo.
Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, ali i poslije. Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, pa da završetak rata dočekam živ i zdrav, ostat ću živjeti u Hrvatskoj… Bile su to jedine riječi koje je Thomas Crowley napisao u svom zahtjevu za hrvatsku domovnicu još 1991. godine.
Tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović uručio je najviše odličje posthumno Thomasu kao prioadniku HOS-a, a današnji predsjednik Zoran Milanović bježi sa obljetnica (Bljesak-Okučani!) na kojima se pojave hrvatski branitelji sa insignijom HOS-a- kao pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga u obrani od srpske agresije. Koje li ironije koja nikom nije jasna.
No, irski dragovoljac Domovinskog rata neće dočekati da, više od dva desetljeća poslije, na svečanom primanju na Pantovčaku iz ruku, tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića 2012 godine primi odlikovanje Reda Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, visoko državno odličje za junaštvo.
Umjesto njega, primili su ga suborci iz Udruge veterana 114. brigade HV-a. Poginuo je u zadnjim mjesecima Domovinskog rata, u osvit akcije Oluja, poslije 1301 dana u odori Hrvatske vojske, za njega svete…
U četrdeset i šest godina života, više od polovice proveo je po ratištima širom svijeta, ali samo je jedan rat na kraju postao i njegova borba. Naš, Domovinski rat, kamo je stigao direktno iz Pustinjske oluje, nakon što je vidio kako tenk JNA na osječkim ulicama gazi crvenog fiću. Tada je odlučio doći i boriti se na strani jednog malog, ugnjetavanog naroda od srpske agresije, u čijoj je sudbini prepoznao borbu irskog naroda za slobodu. Nakon dolaska u Zagreb u kolovozu 1991. pristupio je HOS-u i otišao na prvi teren u Novsku. Dva mjeseca poslije, ratni ga je put odveo u Split gdje je s 9. bojnom “Rafael vitez Boban” krenuo na drniško bojište. Već u prvim bitkama suborci su shvatili kako je zaradio nadimak Hrabro srce. Moralna vertikala u paklu rata – Kakav je to bio kapitalac za nas, obične momke bez ikakvog vojnog iskustva i naobrazbe. Jedva smo ga dočekali – prisjeća se danas njegov suborac, pukovnik Marko Skejo, ratni zapovjednik 114. brigade. Irac je bio, kaže, stručnjak za eksplozive, vezu, protuoklopna sredstva, pješačku borbu.
– Prenio nam je neprocjenjiva znanja, koja su spašavala ljudske živote, i zato smo imali veliko povjerenje u njega. S vremenom je i “proizvodio” vojnike ratnike obučavajući buduće instruktore. Kao profesionalni vojnik odmah je ocijenio da naša slabo naoružana vojska ratuje protiv oružane sile i da će rat zasigurno trajati pet godina.
No, sjećam se i dana kad je rekao: Imat ćete svoju državu. Tako je i bilo – priča pukovnik Skejo. Irskog dragovoljca rado se prisjetio i suborac Miro Vrkljan.
– Priča o Thomasu Crowleyu i jednostavna je i komplicirana. Irac, profesionalac, vojnik s 32 godine staža, 28 godina u ratu, poznavatelj cjelokupne vojne strategije, fenomen, mozak naše postrojbe, ali prije svega jako dobar čovjek, volio je djecu, obožavao ih. A mi smo svi bili njegova djeca, a on je nama bio otac kojeg se uvijek pitalo za savjet. Nije znao ništa o našem narodu, ali je toliko zavolio Hrvatsku u tih pet godina da se smatrao Hrvatom, a i mi smo ga zvali Tomislav Kraulić – kaže Miro Vrkljan. Irski dragovoljac bio je, svjedoče suborci, moralna vertikala u paklu rata. Palež i pljačka ispred Toma se nisu smjeli spomenuti, a zarobljene vojnike tretirao je časno. Neprijatelja nikad nije podcjenjivao pa bi već po zvuku svake ispaljene granate znao je li ju lansirao amater ili profesionalac, je li snajperski hitac ispalio pripadnik ruske, niške ili legionarske škole.
-VIDEO-U Okučanima obilježena 25. obljetnica VRO Bljesak…Poginuli hrvatski branitelji nikada neće biti zaboravljeni!!…Predsjednik RH Milanović napustio obljetnicu!
Više puta je bio ranjavan, a poginuo je nesretnim slučajem upravo onda kada su mu se počeli ostvarivati snovi. Dobio je hrvatsku domovnicu, stan u Splitu, osjećao je da je pobjeda blizu te je kovao planove za budući život u Hrvatskoj. Na veličanstvenom pogrebu u Splitu tisuće ljudi oprostile su se od legendarnog Irca hrvatskog srca. Bojnika Thomasa Crowleya posmrtno je 2012. godine predsjednik RH Josipović odlikovao Redom Petra Zrinskog i Frane Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.
-Milanović došao u Zadar, ali zbog HOS-a odbio sudjelovati na obilježavanju VRO Maslenica. “Povukao i načelnika Glavnog stožera OSRH admirala Robert Hranja i sve ostale”…
Dok današnji predsjednik Milanović bježi sa obljetnica na kojima su hrvatski branitelji sa insignijama HOS.a -,kozmopolit i agnostik Ivo Josipović je dao odličje ovom heroju obrambenog domovinskog rata Thomasu Crowleyu.
Dečki iz Udruge IX bojne HOS-a Rafael vitez Boban ga ne prestaju oživljavati svojim sjećanjima na sve ono što je učinio. Jednoglasno tvrde, činio je mnogo… Osim što je bio prekaljeni ratnik, bivši SAS-ovac koji je odratovao više od polovice svog života i što je bio poznat po individualnom načinu ratovanja te vraćanju na bojište i nakon ranjavanja, Tom Crowley bio je prepoznat kao dobar i skroman čovjek nesklon hvalisanju. A imao se čime pohvaliti…
Vjerojatno je bio u negdje u mislima tog kobnog dana, jer je tog dana dobio stan, pa je razmišljao o selidbi. Samo dva tjedna prije smrti dobio je i domovnicu, pa je i u papirima bio Hrvat. Iako je u Tomu jod prvog dana kucalo hrvatsko srce, s tugom se prisjećaju njegovi suborci.
- prosinca 2012.godine Ivo Josipović je na Pantovčaku, Udruzi veterana 114. brigade HV-a, predao post mortem, odlikovanje Reda Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom, za Thomasa Crowleya- Irca koji je poginuo na Južnom bojištu, a bio je pripadnik legendarne 9.bojne HOS-a, koja je kasnije bila pridružena 114. brigadi HV-a, kao časnik HOS-a i HV-a u činu bojnika.
Thomas Crowley malo je govorio o sebi. Iz šturih riječi suborci su razabrali da je rođen 1949. u Manchesteru, da je mladost proveo u Irskoj, da je s godinama zasnovao obitelj, da se oženio Nizozemkom koja mu je rodila tri sina i da je svio gnijezdo u Južnoj Africi, odakle će lepršati po svjetskim kriznim žarištima. I to je sve što su doznali. Ostala tek puška i ruksak Rječitije su o njemu pričala njegova ratna junaštva. Priča o Thomasovoj Škabrnji, koju je sa 60 ljudi držao 45 dana u potpunom okruženju, o tenku koji je oteo u neprijateljskoj pozadini, ali i priča o ponajboljem stručnjaku za minska polja. Koja će, kakve li ironije, upravo za njega, tog 10. lipnja 1995., postati kobna.
– Bili smo na izvidničkom zadatku na južnom bojištu, nas trojica, a prilikom povratka… strahovita eksplozija. Zapeli smo u minskom polju, zadnjem redu do naših položaja. Ja sam ranjen, suborac je dobro prošao, ali Tom, on je poginuo. Nisam mogao vjerovati da je to moguće, na taj način – prisjeća se suborac, natporučnik Roland Bišćan. Thomas Crowley poginuo je u minskom polju koji je sam postavio godinu i pol ranije. Od njega je, kažu, ostala tek puška i borbeni ruskak, ali i slava hrvatskog vojnika. Čovjek koji je, kažu suborci, imao šesto čulo za mine, koji je napamet znao gdje su postavljene, poginuo je, zapravo, od vlastite ruke jer – samo je Thomas Crowley mogao nadmudriti Thomasa Crowleya. Koji je rođen kao Irac, ali je poginuo kao Hrvat. Ili, kako bi rekli njegovi suborci okupljeni na grobu na splitskom Lovrincu gdje zauvijek počiva, došao je kao stranac, ali nije umro kao stranac.
Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju….
U jesen 1991. pristupio je postrojbama HOS-a i sudjelovao u teškim borbama oko Novske i Jasenovca. Nakon obrane zapadne Slavonije, predosjetio je da rat nije gotov, te odlazi na jug, prema drniškom bojištu gdje pristupa IX. bojni HOS-a, Rafael Vitez Boban. Kada su JNA i pobunjeni Srbi u proljeće 1992. izvršili agresiju u Bosni i Hercegovini, Crowley sudjeluje u teškim borbama na livanjskom i kupreškom ratištu, a poslije i u Mostaru.
Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija a i poslije. Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, da svršetak rata dočekam živ i zdrav , ostat ću živjeti u Hrvatskoj, napisao je 1991. u svom zahtjevu za hrvatsku domovnicu. Nažalost, nije uspio uživati u slobodnoj Hrvatskoj.
Thomas Crowley rođen je u Manchesteru 1949. godine, a živio je u Južnoj Africi.
Kad je na CNN-u vidio snimku osječkog fiće preko kojeg prelazi tenk, spakirao se i krenuo u njemu nepoznatu Hrvatsku. Kao pripadnik HOS-a i veliki ratni znalac, činio je ratna čuda diljem od strane srba napadnute Hrvatske, od Južne bojišnice preko Škabrnje koju je sa svojih 60-tak suboraca držao 45 dana. Ostao je zapamćen i po svojim izviđanjima, te diverzijama iz kojih je nerijetko izlazio ranjavan. Činilo se da je Thomas Crowley, taj odvažni Irac – nezaustavljiv.
-BIVŠI PREDSJEDNIK LJEVIČAR ODLIKOVAO HOS-ovce”USTAŠE”, A PUČKA PRAVOBRANITELJICA LJEVIČARKA TRAŽI OŠTRE SANKCIJE ZA TE”USTAŠE”!…
Tijekom Domovinskog rata stotine stranih dragovoljaca pridružile su se oružanim snagama Republike Hrvatske ne bi li pomogli u obrani od velikosrpske agresije. Jedan od njih, Irac Thomas Crowley koji je poginuo 10. lipnja 1995., ostavio je poseban pečat i postao legendom još tijekom života.
Bio je stručnjak za minska polja i znao je napamet gdje je svaka postavljena. Pronalazio ih je kao da ima šesto čulo za njih. Bio je to trenutak kad je samo jednom pogriješio i da ironija sudbine bude veća poginuo je od vlastite mine.
Ali nikako drugačije nije ni mogao poginuti, jer samo je Tom Crowley mogao tako nadmudriti Toma Crowleya. Nikom drugom to nije pošlo za rukom. Postao je žrtva vlastite genijalnosti i ušao u hrvatsku legendu ratovanja u Domovinskom ratu. Iako je bio prekaljeni ratnik, Crowleya je tijekom Domovinskog rata posebno dirnula sudbina Škabrnje. Nakon akcije Maslenica u kojoj je Škabrnja dijelom bila oslobođena, na ostali dio teritorija, neprijatelj je često napadao stavljajući dodatnu sol na ranu izvršenog pokolja, stoga zapovjedništvu tada nije bilo druge nego na ta teren rasporediti ThomasaCrowleya i 9.bojnu HOS- a.