Još uvijek mi odzvanjaju riječi Plenkovića na javno prenošenoj sjednici Vlade u kojoj daje nalog tajnici da napiše razriješenja ministara iz kvote MOST-a. Izgledao je to kao državnički čin Predsjednika koji zna što hoće i uglavnom je izazvao pozitivne simpatije, jer eto, nikome nećemo dozvoliti da nas ucjenjuje pa ni po cijenu vlasti.
Sve je to profesionalno medijski popraćeno kao da je pripremljeno već puno ranije, a kasniji događaji će nam potvrditi da je to istina. Plenković je MOST morao ukloniti kako bi proveo ono za što je u Briselu i pripreman, a sukob oko povjerenja ministru financija Mariću je bio samo dobar povod da se to i dogodi.
Naime, Plenković je pristajanjem na kandidaturu za šefa HDZ-a, vrlo dobro znao da za zadaće nametnute od EU administracije, koje treba provesti u svom mandatu, neće dobiti potporu desnog dijela HDZ-a i stranaka okrenutih demokrščanskim vrijednostima, pa je vjerojatno već i tada imao plan kako udovoljiti Junckeru, a opet ne izazvati velike potrese unutar svoje stranke koja je prirodno okrenuta desno gledajući i njenu ulogu u stvaranju samostalne hrvatske države. Naravno, nakon izbora nije bilo za očekivati da Plenković pruži ruku HNS-u, jer je sa MOST-om, kao prirodnim saveznikom imao dovoljan broj ruku u Saboru da provede programe iz predizborne kampanje. Međutim, predizborni program HDZ-a nije ono što je EU tražio od Plenkovića već potpuno gušenje nacionalnog osjećaja, relativizaciju Domovinskog rata, slabljenje utjecaja Katoličke crkve, provođenje liberalnih zakona i ideja, te reformu školstva koja će podupirati njihove ciljeve. Sa MOST-om to ipak nije mogao provesti, pa je čekao pogodni trenutak za rušenje koalicije, te uvođenje u Vladu onih koji će za sitne interese podržavati njegov plan. Nije mu problem koalirati i sa onima protiv kojih su podignute krivične prijave zbog zlouporabe položaja, sve u cilju da se izbjegne MOST, a ispune želje nalogodavaca.
Plenković je školstvo je dao u ruke HNS-a, stranci koja nas je prozvala agresorima u BiH, a rezultati su izostavljanje Domovinskog rata iz Kurikuluma povijesti, na što je Braniteljski portal više puta upozoravao i tražio očitovanje Premijera i Ministrice ali odgovor nikada nije dobio.
Izglasana je Istanbulska konvencija ( uz hvale vrijedno suprostavljanje 14 saborskih zastupnika HDZ-a), a Plenković naziva Domovinski rat “nekim sukobom” i poručuje da mu nitko neće ( misleći na branitelje) određivati s kime će u koaliciju, te ne postavlja pitanje Pupovcu što radi na četničkom velikosrpskom mitingu gdje Vučić optužuje Hrvatsku za fašizam i nacizam u vrijeme dok branitelji slave svoj Dan i Oluju kao krunu hrvatske državnosti.
Uspio je umrtviti i vječnog, kao Tita, predsjednika HVIDR-e, predsjednika Saborskog odbora za ratne veterane, člana i saborskog zastupnika HDZ-a, čovjeka koji bi trebao predstavljati upravo invalide Domovinskog rata, a koji brani poteze Pupovca i ne vidi ništa sporno u tome. Ni glasa ni traga udruzi branitelja HDZ-a koja nosi ime časnog čovjeka, ratnog ministra obrane Gojka Šuška, a koja bi po svom habitusu imala i te kako što reći na ove događaje.
Nitko ne reagira na sve jače verbalne napade srpskih političara, jer je Plenković vjerojatno obećao Junckeru da neće stvarati probleme Srbiji u pristupu EU time što neće tražiti ratnu odštetu ili konačno rješenje nestalih osoba ili njenu odgovornost za rat u devedesetima prošlog stoljeća ili tko zna što, a što ćemo vidjeti tek u budućim odnosima. Dijelom su zatvoreni i arhivi što je MOST u prošloj Vladi i otvorio, te inzistirao na dostupnosti podataka za javne osobe.
Problem za Plenkovića je i predsjednica Grabar Kitarović, koja u odnosu na njega ima izražene nacionalne osjećaje koje u svakoj prilici naglašava. Od govora, istupa, odjeće, sve je podredila jačanju nacionalnog osjećaja, pa je Plenković upotrijebio svoju poziciju predsjednika HDZ-a da je upozori želi li ona biti Predsjednica u još jednom mandatu. Možda bi njemu, za provođenje njegove politike više odgovarao netko drugi tko ga neće javno upozoriti na probleme koje stvara svojim podaničkim odnosom prema Briselu.
Problem Plenkoviću je i Marko Perković Thompson, hrvatski branitelj koji je otpjevao Čavoglave i dizao moral hrvatskim braniteljima u jeku najvećih napada srpskih agresora na Domovinu. Kad nije imao što, kad je vidio da ga veliki dio naroda i branitelja želi čuti i vidjeti isključili su mu mikrofon kao u doba najgore represije komunističkih režima.
Sve u svemu, Plenković je odradio dobijenu briselsku zadaću zahvaljujući i šutnji svojih ministara, državnih tajnika i savjetnika proisteklih iz Domovinskog rata, većeg dijela braniteljskih udruga koje nisu smatrale za potrebno tražiti objašnjenja od predsjednika Vlade ( iako ih on ne uzima za ozbiljno, što je jasno i rekao) ili ministra branitelja, obrane, zašto se to događa, koji su ciljevi i kamo nas sve to vodi. Nisu reagirali ni kad je Plenković javno nazvao saborskog zastupnika, člana MOST-a, Bulja “panjom”, iako je Bulj naš suborac, a Plenković briselski administrator, a nikakva politička pripadnost nam ne smije biti bliža od pripadnosti svetoj braniteljskoj generaciji.
I na kraju, Plenković će maknuti sve one koji mu ne odgovaraju u provođenju svoje politike lijevog liberalizma, ali bolje je biti i maknut nego ostati zapamćen kao netko tko mu je zbog sitnih osobnih pogodnosti, ega ili kompleksa otvorio put da je provede.
Jozo Ribičić-Brigadir u miru
-Plenković: Nema nikakvih dilema, ja mogu razriješiti ministre…
27. travnja 2017. godine predsjednik Vlade Andrej Plenković (HDZ) smijenio je tri Mostova ministra nakon što su glasovali protiv očitovanja o ministru financija Zdravku Mariću na zahtjev SDP-a koji traži njegovu smjenu zbog slučaja Agrokor i sukoba interesa.